USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2507

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom D. T. iz Z., na sjednici održanoj 26. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-3174/04 (ranije broj: P-35/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. T. iz Z., V. M. 1/a, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 8.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe podnijela je dana 10. svibnja 2004. godine ustavnu tužbu temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-3174/04, radi utvrđenja i isplate.

Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, podnositeljica nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi kronologiju događanja u konkretnom parničnom postupku te predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, odredi Općinskom sudu u Zadru primjeren rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-3174/04 te da podnositeljici odredi primjerenu naknadu zbog povrede njezinog ustavnog prava, koju su nadležni sudovi učinili kad o pravima i obvezama podnositeljice nisu odlučili u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositeljice, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– tužbom podnositeljice od 22. siječnja 1992. godine pokrenut je parnični postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem P-35/92 protiv tuženika, Zavoda za platni promet – Podružnica Zadar, radi utvrđenja i isplate;

– od pokretanja postupka pa do donošenja prvostupanjske odluke broj: P-35/92 od 10. studenoga 1999. godine, prvostupanjski sud održao je 6 ročišta za glavnu raspravu te saslušao podnositeljicu kao stranku u postupku;

– protiv prvostupanjske odluke od 10. studenoga 1999. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice, podnositeljica je izjavila žalbu u povodu koje je Županijski sud u Zadru odlukom broj: Gž-175/00 od 15. studenoga 2000. godine prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak;

– u ponovnom postupku sud je ukupno održao dvanaest ročišta za glavnu raspravu te izveo dokaz saslušanjem svjedoka. Glavna rasprava je zaključena dana 6. lipnja 2003. godine te je sud odlukom ponovno odbio zahtjev podnositeljice kao u cijelosti neosnovan, protiv koje je podnositeljica izjavila žalbu.

– odlukom broj: Gž-1623/03 od 22. siječnja 2004. godine nadležni viši sud je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak;

– u ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je dva ročišta za glavnu raspravu te istu zaključio 8. lipnja 2004. godine. Protiv odluke suda broj: P-297/04 od 23. travnja 2004. godine podnositeljica je izjavila žalbu;

– nadležni viši sud je odlukom broj: Gž-868/04 od 29. rujna 2004. godine prvostupanjsku odluku opetovano ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, koji se vodi pod brojem: P-3174/04.

 

OČITOVANJE ŽUPANIJSKOG I OPĆINSKOG SUDAU ZADRU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 6. rujna 2004. godine zatražio od Županijskog suda u Zadru, a dopisom od 20. listopada 2004. godine od Općinskog suda u Zadru da se izjasne o navodima ustavne tužbe. Na upit Suda, nadležni sudovi su ovom Sudu dostavili izvješća, a Općinski sud u Zadru i presliku parničnog spisa.

U svojim izvješćima sudovi ukratko navode slijed događaja i poduzetih radnji u ovoj pravnoj stvari.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je sljedeće:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ukazuje se da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o radnom sporu za koji je odredbom članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99., 88/01. i 117/03.) propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i preslike predmetnog spisa Općinskog suda u Zadru, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Predmetni parnični postupak započeo je 22. siječnja 1992. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zadru.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom “Pravo na pošteno suđenje” koja, između ostalog, propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.).

Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno pravo.

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 10. svibnja 2004. godine, odnosno do dana kad je podnositelj podnio ustavnu tužbu, što ukupno čini razdoblje od šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i pet (5) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da je postupak u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine pa do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu podnositeljice trajao dvije (2) godine i pet (5) dana, unutar kojeg je Općinski sud u Zadru, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka, održao tri ročišta za glavnu raspravu. Glavna rasprava je zaključena na ročištu održanom 10. studenoga 1999. godine.

Nakon što je podnositeljica izjavila žalbu protiv prvostupanjske odluke broj: P-35/92, spis je dostavljen Županijskom sudu u Zadru na odlučivanje, gdje se pod brojem: Gž-2230/00 vodio nešto više od osam (8) mjeseci. Svojom odlukom nadležni viši sud ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

Ponovni postupak do trenutka donošenja odluke o zahtjevu podnositeljice pred Općinskim sudom u Zadru vodio se dvije (2) godine i deset (10) dana, s napomenom da je prvostupanjski sud, unatoč tome što je drugostupanjsku odluku zaprimio 15. prosinca 2000. godine, prvu radnju u ponovnom postupku poduzeo tek 6. ožujka 2002. godine (dakle nakon jedne (1) godine, dva (2) mjeseca i šest (6) dana). U ovom postupku sud je ukupno zakazao dvanaest ročišta za glavnu raspravu (od čega je proveo svega dva, a ostalih deset odgodio zbog neodaziva svjedoka). Glavnu raspravu sud je zaključio dana 6. lipnja 2003. godine te odlukom broj: P-2230/00 ponovno u cijelosti odbio tužbeni zahtjev podnositeljice.

U povodu žalbe podnositeljice predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zadru, gdje se predmet pod brojem: Gž-1623/03 vodio nešto više od mjesec dana. Svojom odlukom od 22. siječnja 2004. godine viši nadležni sud opetovano je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

Ponovni postupak vodio se nešto više od dva (2) mjeseca, unutar kojeg razdoblja je prvostupanjski sud zakazao i održao dva ročišta za glavnu raspravu te odluku o zahtjevu podnositeljice broj: P-297/04 objavio dana 23. travnja 2004. godine.

Protiv navedene prvostupanjske odluke podnositeljica je dana 10. svibnja 2004. godine izjavila žalbu te se predmet pred Županijskim sudom u Zadru pod brojem: Gž-868/04 nalazio četiri (4) mjeseca i devetnaest (19) dana, kad je isti prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

Mišljenje je Ustavnog suda da je prvostupanjski sud, iako je na raspolaganju imao procesne mogućnosti za ubrzanje postupka, u više navrata neučinkovito zakazivao i provodio ročišta propustivši tako utvrditi činjenice bitne za odlučivanje.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, je prema utvrđenju Ustavnog suda djelomično otežala rad prvostupanjskog suda budući da je u više navrata dopunjavala i specificirala tužbeni zahtjev što je Sud i uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade podnosteljici zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom predmetu ne radi se o složenoj pravnoj stvari.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko trinaest godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. To posebice imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom predmetu riječ o hitnom postupku, kao i značaj što ovaj postupak ima za podnositeljicu. Nadalje, Ustavni sud uzeo je u obzir i činjenicu da je u radu prvostupanjskog suda bilo razdoblja neaktivnosti suda, kao i neefikasnosti prvostupanjskog suda pri utvrđivanju činjenica bitnih za odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositeljice.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1738/2004

Zagreb, 26. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.