USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2511
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. S. iz Z., kojega zastupa A. B. Š.,
odvjetnica u Z., na sjednici održanoj dana 26. listopada 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Gž-2306/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe D. S. iz Z., Al. B. J. 19, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 2.
srpnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim
trajanjem parničnog postupka koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu
pod brojem P-5182/91, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 21. listopada 2004. i 8. travnja 2005.
godine te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-5182/91,
utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi
ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Dana 30. kolovoza 1991. godine tužiteljica-protutuženica R. S. je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela
tužbu protiv podnositelja radi utvrđenja.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je dvanaest
ročišta za glavnu raspravu (9. siječnja 1992., 13. ožujka 1992., 5. svibnja
1992., 24. studenoga 1992., 9. veljače 1993., 2. lipnja 1993., 16. rujna 1993.,
15. veljače 1994., 21. lipnja 1994., 22. ožujka 1995., 11. listopada 1995. i 2.
listopada 1997. godine).
Nakon 5. studenoga 1997. godine, ročište je
održano 11. prosinca 1998. godine.
Na ročištu održanom 15. ožujka 1999. godine
saslušana je svjedokinja Lj. G.
Na ročištu održanom 14. lipnja 1999. godine saslušane
su stranke te je raspravnim rješenjem strankama naloženo da u jednakim
dijelovima uplate predujam za očevid i građevinsko vještačenje.
Podneskom od 5. srpnja 1999. godine podnositelj
je izvijestio sud da je postupio po raspravnom rješenju od 14. lipnja 1999.
godine.
Rješenjem od 20. rujna 1999. godine sud je
pozvao tužiteljicu-protutuženicu da postupi u skladu
s raspravnim rješenjem od 14. lipnja 1999. godine.
Podneskom od 3. studenoga 1999. godine
tužiteljica-protutuženica obavijestila je sud da nije
u mogućnosti uplatiti predujam za vještačenje.
Podnescima od 5. studenoga 1999. i 8. prosinca
1999. godine podnositelj je požurio zakazivanje ročišta.
Na ročištu održanom 8. veljače 2000. godine
tužiteljici-protutuženici je naloženo da u roku od
petnaest dana uplati predujam za građevinsko vještačenje.
Podneskom od 29. veljače 2000. godine
tužiteljica-protutuženica je obavijestila sud o
uplati predujma za građevinsko vještačenje.
Sljedeće ročište održano je 6. travnja 2000.
godine.
Dana 7. srpnja 2000. godine održan je očevid na
licu mjesta uz prisustvo građevinskog vještaka.
Očevid zakazan za 21. ožujka 2001. godine nije
održan jer sudskoj komisiji nije bio omogućen pristup na lice mjesta.
Sljedeće ročište održano je 12. studenoga 2001.
godine.
Podneskom od 8. svibnja 2002. godine podnositelj
je požurio zakazivanje ročišta.
Očevid zakazan za 28. listopada 2002. godine
nije održan jer sudskoj komisiji ponovno nije omogućen pristup na lice mjesta
te je sud naložio vještaku da utvrdi tržišnu vrijednost nekretnine.
Dana 9. prosinca 2002. godine vještak
građevinske struke dostavio je nalaz i mišljenje o vrijednosti nekretnine.
Ročište je održano 10. lipnja 2003. godine.
Sljedeće ročište održano je 8. lipnja 2004.
godine.
Na ročištu održanom 17. ožujka 2005. godine
glavna rasprava je zaključena, a presuda je objavljena 24. ožujka 2005. godine.
Spis se povodom žalbe nalazi na Županijskom sudu
u Zagrebu, pod brojem: Gž-2306/05, od 24. svibnja
2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Dana 30. kolovoza 1991. godine tužiteljica-protutuženica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu
protiv podnositelja, radi utvrđenja. Ustavna tužba podnesena je 2. srpnja 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno dvanaest (12) godina, deset (10) mjeseci i dva (2) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim
razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog
postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest
od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02.) do 2. srpnja 2004. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe
podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset
sedam (27) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni
sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno
odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao osam
ročišta te je proveden očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje. Sud je
bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 11. prosinca 1998. godine
(jedna godina, jedan mjesec i šest dana), od 7. srpnja 2000. do 12. studenoga
2001. godine (jedna godina, četiri mjeseca i pet dana) zatim od 12. studenoga
2001. do 10. lipnja 2003. godine (jedna godina, pet mjeseci i dvadeset osam
dana) te od 10. lipnja 2003. do 8. lipnja 2004. godine (jedanaest mjeseci i
dvadeset osam dana). Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je 24. ožujka 2005.
godine donio presudu te se spis povodom žalbe nalazi na Županijskom sudu u
Zagrebu od 24. svibnja 2005. godine.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA-PROTUTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tuženik-protutužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog
suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o
složenijem predmetu u kojem je potrebno utvrditi suvlasničke dijelove stranaka
na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu. Međutim ta okolnost ne može
biti opravdanje za neaktivnost suda u ukupnom trajanju duljem od četiri godine
i deset mjeseci.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u
trajanju duljem od dvanaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga
1997. godine sud bio neaktivan u duljim razdobljima. Imajući u vidu ukupno
trajanje postupka, izrazito neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se
postupak do podnošenja ustavne tužbe čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog
stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u
razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu
sve okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke iz točke II. izreke ove odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene
otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke
ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-2458/2004
Zagreb, 26. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.