USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2512
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi R. R. i J. R., oboje iz S., oboje zastupani
po punomoćnici M. B. B., odvjetnici u S., na sjednici održanoj dana 26.
listopada 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-209/05
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– R. R. iz S., D. 22 u iznosu od 8.600,00 kuna;
te
– J. R. iz S., D. 22 u iznosu od 8.600,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon)
podnijeli su 3. veljače 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 3. lipnja 1980. godine podnositelji
ustavne tužbe podnijeli su tužbu radi naknade štete Općinskom sudu u Splitu, a
protiv tužene O. B. K. b. c. F. u S.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je dvadeset
tri ročišta i provedena su tri vještačenja, no nije donijeta presuda.
Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta su
održana 14. studenoga 2000. godine, te 31. siječnja 2001. godine kada je glavna
rasprava zaključena i donijeta je presuda protiv koje su podnositelji izjavili
žalbu, te je 8. travnja 2004. godine Županijski sud u Splitu žalbu uvažio i
ukinuo pobijanu presudu, te predmet vratio Općinskom sudu u Splitu na ponovno
suđenje.
Općinski sud u Splitu je ponovno donio presudu
12. listopada 2004. godine. Na presudu su podnositelji uložili žalbu, te se
postupak sada vodi pred Županijskim sudom u Splitu.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 3.
lipnja 1980. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Splitu radi naknade
štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom
roku.
Ustavna tužba podnesena je 3. veljače 2003.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno dvadeset dvije (22) godine i osam (8) mjeseci, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao pet (5) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset osam (28) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u
Splitu, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. godine do 14. studenoga
2000. godine (tri godine i devet dana). Zatim se postupak vodio pred
Županijskim sudom u Splitu u trajanju od oko tri godine. Nakon toga se postupak
ponovno vodio pred Općinskim sudom u Splitu u trajanju od oko šest mjeseci.
Predmet se sada nalazi na Županijskom sudu u Splitu radi odluke o žalbi protiv
presude suda prvog stupnja.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA
USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji nisu
doprinijeli duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o
donekle složenom predmetu u kojem je potrebno utvrditi uzrok smrti jedne osobe,
te odgovornost liječnika za smrt te osobe.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom
predmetu ukupno traje preko dvadeset pet godina te da je u postupku bilo duljih
razdoblja neaktivnosti.
Iako su u postupku do sada donijete presude suda prvog stupnja u dva navrata,
predmet i dalje nije pravomoćno presuđen. Pri tome složenost postupka ne može
opravdati ukupnu duljinu postupka. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, a posebno vrlo dugo ukupno trajanje postupka, Ustavni sud je utvrdio
da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna
odluka, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili
obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-328/2003
Zagreb, 26. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.