USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2513

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. B. iz Z. B., na sjednici održanoj 26. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžr-521/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. B. iz Z. B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 22. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 29. svibnja 1992. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Z. s. Z. r. iz Z., radi utvrđenja pravnog sljedništva u odnosu na bivšu Radnu zajednicu i isplate razlike plaće.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 22. listopada 1992., 15. prosinca 1993., 14. rujna 1994., te 16. ožujka 1995. godine kada je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Dana 20. travnja 1995. godine podnositelj je podnio žalbu protiv presude.

Županijski sud u Zagrebu je presudom, broj: Gž-4797/95 od 16. veljače 1995. godine, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu.

Podnositelj je 3. travnja 1996. godine izjavio reviziju.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: Rev-1492/1996 od 7. studenoga 1996. godine, prihvatio reviziju i ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratio 5. veljače 1997. godine prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Podnescima od 28. veljače i 1. prosinca 1997. godine podnositelj je zatražio što prije zakazivanje rasprave, a podneskom od 6. veljače 1998. godine precizirao je tužbeni zahtjev.

Ročišta zakazana za 25. ožujka, 8. svibnja i 25. lipnja 1998. godine su odgođena. Tuženik nije udovoljavao zahtjevu za dostavom tražene dokumentacije.

U međuvremenu, podneskom od 18. svibnja 1998. godine podnositelj je zatražio da se izvedu dokazi koje je predložio i uvaži tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 6. veljače 1998. godine.

Na ročištu održanom 14. rujna 1998. godine zaključena je rasprava. Donesena je međupresuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje pravnog sljedništva, ali je utvrđeno da tuženik odgovara za obveze bivše Radne zajednice, te da će se zastati s raspravljanjem o isplati razlike plaće do pravomoćnosti međupresude. Ta presuda otpremljena je početkom kolovoza 1999. godine.

Tuženik je zaprimio presudu 4. kolovoza 1999. godine, te je 12. kolovoza 1999. godine podnio žalbu protiv presude.

Spis je otpremljen 9. rujna 1999. godine Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom, broj: Gž-9224/99 od 26. lipnja 2001. godine, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, te je međupresuda postala pravomoćna.

Općinski sud u Zagrebu zaprimio je spis 22. listopada 2001. godine i zakazao ročište za 7. siječnja 2002. godine.

Tuženik je 4. prosinca 2001. godine izjavio reviziju protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2001. godine.

Na ročištu održanom 7. siječnja 2002. godine podnositelj navodi da je zaprimio reviziju tuženika i predao odgovor na reviziju, a punomoćnik tuženika navodi da ostaje kod izjavljene revizije. Ročište je odgođeno, a sljedeće je zakazano za 14. veljače 2002. godine.

Podneskom od 11. veljače 2002. godine punomoćnik tuženika ističe da podnositelj nema pravo na sudsku zaštitu.

Ročište zakazano za 14. veljače 2002. godine odgođeno je, te je podnositelju određen rok od 15 dana za davanje očitovanja na toga dana zaprimljeni podnesak tuženika. Sljedeće ročište zakazano je za 15. travnja 2002. godine.

Podneskom od 27. veljače 2002. godine podnositelj se očitovao na podnesak tuženika od 14. veljače 2002. godine, te je predložio izvođenje financijskog vještačenja, zaključenje glavne rasprave i donošenje presude.

Na ročištu održanom 15. travnja 2002. godine određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku, a podnositelju je određen rok od 15 dana za uplatu predujma za vještačenja.

Podneskom od 25. travnja 2002. godine podnositelj je izvijestio sud o uplati predujma.

Podneskom od 29. travnja 2002. godine tuženik je izvijestio sud da je podnositelju doznačio određeni iznos na ime razlike plaće.

Vještak je 22. svibnja 2003. godine dostavio nalaz i mišljenje u spis.

Podneskom od 9. lipnja 2003. godine tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, a podnositelj podneskom od 16. lipnja 2003. godine, kojim je ujedno i specificirao tužbeni zahtjev.

Podneskom od 11. srpnja 2003. godine tuženik se očitovao na podnesak podnositelja od 16. lipnja 2003. godine.

Na ročištu 10. studenoga 2003. godine podnositelj navodi da ostaje kod tužbenog zahtjeva od 16. lipnja 2003. godine, a punomoćnik tuženika navodi da ostaje kod svih dosadašnjih navoda i kod izjavljene revizije. Podnositelju je određen rok od 30 dana da se očituje na temelju čega potražuje razliku plaće za utuženo razdoblje.

Podneskom od 19. studenoga 2003. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.

Podneskom od 30. prosinca 2003. godine tuženik se očitovao na podnesak podnositelja od 19. studenoga 2003. godine.

Na ročištu 9. veljače 2004. godine zaključena je glavna rasprava.

Na ročištu 23. veljače 2004. godine objavljena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja. Presuda je otpremljena 31. siječnja 2005. godine.

Podnositelj je podnio žalbu 8. veljače 2005. godine, a 11. veljače 2005. godine punomoćnik tuženika podnio je žalbu protiv odluke o troškovima.

Županijski sud u Zagrebu zaprimio je spis 14. travnja 2005. godine, te ga je 30. lipnja 2005. godine remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu, kod kojeg se spis još uvijek nalazi.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta dana 29. svibnja 1992. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 22. studenoga 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i sedamnaest (17) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se prije 5. studenoga 1997. godine vodio pred sudovima sva tri stupnja. Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu, postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine ponovo vodio pred sudom prvog stupnja, koji je donio međupresudu 14. rujna 1998. godine. Ta presuda otpremljena je strankama nakon više od 10 mjeseci.

Od 9. rujna 1999. godine postupak se povodom žalbe vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je 26. lipnja 2001. godine donio presudu kojom je odbio žalbu tuženika. Međupresuda je postala pravomoćna.

Od 22. listopada 2001. godine postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 15. travnja 2002. godine do 10. studenoga 2003. godine (jedna godina, šest mjeseci i dvadeset šest dana). Presuda je donesena i objavljena 23. veljače 2004. godine, a otpremljena je 31. siječnja 2005. godine (nakon jedanaest mjeseci i 8 dana).

Od 14. travnja 2005. godine postupak se povodom žalbe ponovo vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu. Taj sud je 30. lipnja 2005. godine spis remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu, kod kojeg se spis još uvijek nalazi.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti, međutim ta okolnost ne može opravdati duljinu trajanja postupka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u ukupnom trajanju dulje od dvanaest godina, a u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od sedam godina i sedamnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje i razdoblja neaktivnosti Općinskog sud u Zagrebu, te okolnost da se radi o radnom sporu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4482/2004

Zagreb, 26. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.