USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2517
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Lj. G. iz O.,
koju zastupa B. J., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 26. listopada 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2530/00,
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, Lj. G. iz O., određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju
članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu:
Ustavni zakon), podnijela je 18. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi
duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u
Zagrebu, broj: P-2530/00 utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za
odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29.
stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 13. ožujka 2000. godine
podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje, radi isplate neisplaćene invalidske mirovine.
Rješenjem suda od 12. srpnja 2000. godine tužba
podnositeljice dostavljena je tuženiku na odgovor.
Podneskom od 31. kolovoza 2000. godine tuženik je
dostavio odgovor na tužbu i istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti.
Rješenjem od 30. listopada 2001. godine sud se oglasio stvarno nenadležnim i odbacio tužbu.
Podnositeljica je 27. studenoga 2001. godine
podnijela žalbu protiv rješenja.
Spis je dostavljen 10. prosinca 2001. godine
Županijskom sudu u Zagrebu, koji ga je 8. siječnja 2002. godine remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja
o prijedlogu podnositeljice za oslobođenje od plaćanja pristojbi.
Podneskom od 8. veljače 2002. godine
podnositeljica je zamolila Općinski sud u Zagrebu da je radi oslobođenja od
plaćanja pristojbi zamolbenim putem sasluša Općinski
sud u Vinkovcima.
Na ročištu 13. veljače 2002. godine, na koje
podnositeljica nije pristupila, sud je riješio saslušati podnositeljicu zamolbenim putem. Zamolnica je upućena Općinskom sudu u
Vinkovcima 14. veljače 2002. godine.
Dopisom od 22. ožujka 2002. godine Općinski sud
u Vinkovcima dostavio je izjavu o imovnom stanju podnositeljice.
Općinski sud u Zagrebu je rješenjem, broj:
P-2530/00 od 3. svibnja 2002. godine, oslobodio podnositeljicu od plaćanja
sudskih pristojbi.
Nakon toga, spis je 31. svibnja 2002. godine
otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem, broj: Gž-2522/02 od 4. studenoga 2003. godine, ukinuo prvostupanjsko
rješenje i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.
Općinski sud u Zagrebu zaprimio je spis 18.
studenoga 2003. godine.
Podneskom od 4. prosinca 2003. godine
podnositeljica je predložila nastavak postupka.
Na ročištu 13. svibnja 2004. godine punomoćnica
podnositeljice je predložila odgodu ročišta radi očitovanja na rješenje
tuženika koje joj je uručeno na ovom ročištu te postavljanja konačnog tužbenog
zahtjeva. Sud je riješio ročište odgoditi, a sljedeće zakazati po prijedlogu
podnositeljice.
Podneskom od 17. svibnja 2004. godine
podnositeljica se očitovala na navode tuženika i predložila zakazivanje
ročišta.
Podneskom od 4. lipnja 2004. godine tuženik se u
cijelosti usprotivio tužbenom zahtjevu.
Podneskom od 21. lipnja 2004. godine
podnositeljica se očitovala na podnesak tuženika od 4. lipnja 2004. godine, te
je predložila provođenje financijskog vještačenja.
Ročište zakazano za 28. rujna 2005. godine
odgođeno je zbog spriječenosti suca, a sljedeće će biti zakazano pismenim putem.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 13.
ožujka 2000. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 18. kolovoza 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četiri (4)
godine, pet (5) mjeseci i pet (5) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se do podnošenja ustavne tužbe vodio u
trajanju od četiri godine, pet mjeseci i pet dana.
Općinski sud u Zagrebu je bio neaktivan od 12.
srpnja 2000. godine do 30. listopada 2001. godine (jedna godina, tri mjeseca i
osam dana), kada se rješenjem oglasio
stvarno nenadležnim.
Od 10. prosinca 2001. godine do 18. studenoga
2003. godine, povodom žalbe podnositeljice na rješenje, postupak se vodio pred
Županijskim sudom u Zagrebu (osim u razdoblju od 8. siječnja do 31. svibnja
2002. godine, u kojem je spis remisorno vraćen
prvostupanjskom sudu radi odlučivanja o prijedlogu za oslobođenje od plaćanja
pristojbi).
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4.
studenoga 2003. godine ukinuto je rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet
je vraćen tom Sudu radi meritornog odlučivanja. Stoga se od 8. studenoga 2003.
godine postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u
parničnom postupku nije bitno doprinijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u
trajanju od četiri godine, pet mjeseci i pet dana, te da je još u tijeku.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje
Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da se postupak ponovo vodi pred
prvostupanjskim sudom, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo
podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3054/2004
Zagreb, 26. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.