USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2518

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. B. iz B., kojeg zastupa M. M., odvjetnica u T., na sjednici održanoj 26. listopada 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

– presuda Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-872/02 od 9. listopada 2002. godine i

– presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-1087/00 od 25. travnja 2002. godine, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1.Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-872/02 od 9. listopada 2002. godine kojom je odbijena žalba podnositelja ustavne tužbe M. B. iz B., izjavljena protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: P-1087/00 od 25. travnja 2002. godine.

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev M. B. kojim je tražio od suda utvrđenje da je tužena strana Republika Hrvatska – Ministarstvo unutarnjih poslova, dužna na ime manje isplaćenih plaća za period od 10. lipnja 1997. godine do 10. rujna 2000. godine platiti iznos od 24.178,84 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U ustavnoj tužbi podnositelj navodi da su sudovi osporenim presudama, pogrešnom primjenom materijalnog prava, povrijedili ustavna prava propisana odredbama članaka 14. i 26., odnosno da su povrijeđene odredbe članaka 3., 55. i 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske, jer se osporene odluke ne temelje na mjerodavnim zakonskim odredbama i suprotne su sudskoj praksi.

Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Zadru, broj: P-1087/00.

 

Ustavna tužba je osnovana.

3. Člankom 62. stavkom 1. Ustavnog zakona, propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

4. Prvostupanjski sud utvrdio je kao nesporno da je podnositelj u razdoblju od 10. lipnja 1997. do 10. rujna 2000. godine radio na službeničkom mjestu policajca Policijske uprave Z.-k. u IV. Policijskoj postaji B., koja je na području posebne državne skrbi, dok je istodobno prebivao i boravio u B. u Općini P., a koje se ne nalazi na području posebne državne skrbi.

Po stajalištu prvostupanjskog suda podnositelju ne pripada uvećana plaća za 25% u navedenom razdoblju te u ovom slučaju nema temelja primjeni odredbe članka 19. stavka 1. točke 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 44/96., 57/96., 124/97., dalje: ZPPDS), s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da nije u vrijeme obuhvaćeno tužbenim zahtjevom prebivao i boravio na području posebne državne skrbi, što je zajedno sa radom na tom području kumulativan uvjet za stjecanje prava na uvećanu plaću, prema izričitoj odredbi članka 1. stavka 2. i članka 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 73. od 21. srpnja 2000. godine, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine, dalje: ZID ZPPDS) i za razdoblje prije stupanja na snagu navedenih zakonskih odredbi ZID ZPPDS-a.

5. Drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjska presuda pravilno utemeljena na odredbama članaka 1. stavka 2. i 17. ZID ZPPDS-a koje glase:

Članak 1. stavak 2.

»Prava iz ovog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i boravište na područjima posebne državne skrbi, i pravne osobe koje imaju sjedište na područjima posebne državne skrbi.«

Članak 17.

»Postupci pokrenuti radi ostvarivanja prava iz ovog Zakona do dana stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se po odredbama ovog Zakona.«

U obrazloženju drugostupanjske presude navodi se: »novelom zakona od 29. srpnja 2000. godine (»Narodne novine« 73/00) pooštreni su uvjeti za ostvarivanje prava na uvećanu plaću, jer se kao pretpostavka sada javlja prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi, s time da je člankom 17. novele izričito određeno da se ne primjenjuje načelo zaštite stečenih prava, budući se ta odredba ima primjenjivati i na sve postupke koji su pokrenuti prije te izmjene a nisu pravomoćno okončani uz napomenu kako postoji ovakva ustavna mogućnost zakonodavca.«

6. Osnovano podnositelj ističe povredu ustavnog prava jednakosti svih pred zakonom, zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Za postojanje prava na uvećanu plaću u konkretnom slučaju, prema ocjeni Ustavnog suda, mjerodavna je odredba članka 19. stavaka 1. i 2. ZPPDS-a koje glase:

Članak 19. stavak 1. točka 2.

»Plaće državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima (...), kojima se plaće osiguravaju u državnome proračunu ili u odgovarajućim izvanproračunskim fondovima, a zaposleni su na područjima posebne državne skrbi, uvećavaju se u odnosu na plaće u drugim dijelovima Republike Hrvatske:

(...)

Članak 19. stavak 2.

za 25% na područjima druge skupine, iz članka 5. ovoga Zakona. »

ZID ZPPDS kao dodatni uvjet za ostvarivanje prava propisanog odredbom članka 19. ZPPDS-a propisuje uz zaposlenje na području posebne državne skrbi, i prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi.

Do stupanja na snagu ZID ZPPDS-a 29. srpnja 2000. godine, prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi nije bilo zakonski uvjet za ostvarivanje prava na uvećanu plaću. Stoga odredba članka 1. ZID ZPPDS-a nije mjerodavna u konkretnom slučaju dok odredba članka 17. ZID ZPPDS nema povratno djelovanje u slučaju ostvarivanja prava na uvećanu plaću za ostvareni rad do 29. srpnja 2000. godine.

Pravo na uvećanu plaću ostvaruje se ako je rad izvršen. Zbog toga postupak u kojem se traži isplata uvećane plaće predstavlja postupak radi ostvarenog prava prije donošenja ZID ZPPDS koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine, kojim su propisani dodatni uvjeti za ostvarivanje prava na uvećanu plaću, a to je prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi.

Prema ocjeni Ustavnog suda, prijelazna odredba članka 17. ZID ZPPDS-a, na kojoj odredbi sudovi temelje osporene odluke, u dijelu koji glasi »postupci radi ostvarivanja prava« nema pravni značaj postupka ostvarivanja kondemnatorne zaštite radi realizacije već ostvarenog prava ispunjenjem za to propisanih zakonskih pretpostavki, već postupka radi ostvarivanja prava u kojem se donosi odluka konstitutivnog značenja, što nije predmet ovog ustavnosudskog postupka, pa se na njega ne može niti primijeniti.

Iz tih razloga Ustavni sud ocjenjuje da se pravna stajališta osporenih presuda ne temelje na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava, te je stoga u ovom slučaju podnositelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

7. Zbog utvrđenja povrede navedenog ustavnog prava, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositelja o povredi ostalih ustavnih prava na koje ukazuje u ustavnoj tužbi.

Odredba članka 117. stavka 3. Ustava ne sadrže ustavna prava te ne može biti temelj za ustavnu tužbu, u smislu članka 62. Ustavnog zakona.

8. Slijedom navedenog, temeljem članaka 74. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

9. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-2767/2002

Zagreb, 26. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.