USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2519

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. p. c. o. iz Z., zastupane po arhijerejskom namjesniku M. P., a koje zastupa M. S., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 26. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž- 3592/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. p. c. o. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 29. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pokrenutog njegovom tužbom radi utvrđenja ništavim ugovora o otkupu stana.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 3. listopada 1994. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika Grada Zagreba i A. Č., radi utvrđenja ništavosti ugovora o prodaji stana u dvorišnoj stambenoj zgradi u Z., zaključenog između Grada Zagreba kao prodavatelja i A. Č. kao kupca.

Na ročište zakazano za 7. rujna 1995. godine nije pristupila drugotužena A. Č. za koju je dostava vraćena s napomenom da je umrla, te je podnositelj pozvan da u daljnjem roku od 60 dana naznači nasljednike drugotužene, a što je i učinio podneskom od 13. rujna 1995. godine.

Sud je 18. rujna 1995., 6. listopada 1995., 29. rujna 1995., 18. listopada 1995. i 9. travnja 1996. zatražio priklop ostavinskog spisa pod brojem: O-6142/95, te je isti priklopljen 25. travnja 1996. godine.

Na ročištu održanom 14. studenoga 1996. godine tuženi su dali odgovor na tužbu, te osporili aktivnu legitimaciju podnositelja, te je riješeno da podnositelj u roku od 30 dana dostavi dokaz da je aktivno legitimiran voditi ovu parnicu.

Podneskom od 10. studenoga 1998. godine podnositelj je dostavio obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u.

Na ročište održanom 13. travnja 1999. godine sud je utvrdio da spisu prileži ostavinski spis broj: O-6142/95 iz kojeg je razvidno da se u njemu ne vodi ostavina iza pok. A. Č. kako je naveo punomoćnik podnositelja, te je riješeno da podnositelj u roku od 8 dana dostavi točan broj ostavinskog spisa iza pokojne A. Č.

Podneskom od 23. travnja 1999. godine podnositelj je dostavio broj ostavinskog spisa i predložio da sud odredi privremenu mjeru kojom se I. Š., nasljedniku drugotužene zabranjuje otuđenje i opterećenje spornog stana.

Na ročištu održanom 5. srpnja 1999. godine naloženo je podnositelju da dostavi još jedan primjerak podneska od 23. travnja 1999. godine te je zatražen priklop spisa tog suda broj: O-2526/95.

Podneskom od 26. studenoga 1999. godine podnositelj je dostavio određenu dokumentaciju i zatražio zakazivanje ročišta.

Navedeni podnesak proslijeđen je tuženima 7. prosinca 1999. godine.

Na ročištu održanom 17. listopada 2000. godine riješeno je da će se pribaviti spis Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva, dok je podnositelju dodijeljen rok da se očituje na navode drugotuženika iznijete na današnjem ročištu, a drugotuženiku naloženo da dostavi ugovor o doživotnom uzdržavanju na koji se poziva.

Uz podnesak od 15. studenoga 2000. godine Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo dostavilo je spis broj: SU-029533/92.

Dopisom suda od 22. studenoga 2000. godine sud je požurio drugotuženika da postupi po raspravnom rješenju suda od 17. listopada 2000. godine.

Nakon uvida u spis Gradsko stambeno komunalnog gospodarstva podnositelj je podneskom od 21. veljače 2001. godine specificirao tužbeni zahtjev, dok je podneskom od 21. ožujka 2001. godine ispravio petit novopostavljenog tužbenog zahtjeva i dostavio zemljišno knjižni izvadak za predmetni stan.

Nakon toga je održano ročište 4. listopada 2001. godine, na kojem je podnositelj predložio provesti dokaz saslušanjem drugotuženika, čemu se je drugotuženi protivio, jer da podnositelj nije naveo na koju okolnost bi se trebao saslušati.

Podneskom od 10. listopada 2001. godine podnositelj je obrazložio okolnosti na koje bi se drugotuženi trebao saslušati.

Na ročištu održanom 18. lipnja 2002. godine, naloženo je podnositelju da dostavi povijesni zemljišnoknjižni izvadak za spornu nekretninu, a što je podnositelj i učinio podneskom od 20. lipnja 2002. godine.

Ročište zakazano za 1. travnja 2003. godine nije održano zbog bolesti suca.

Dopisom suda od 2. rujna 2003. godine zatražena je od zemljišnoknjižnog odjela dostava na uvid spisa tog odjela, dok je rješenjem istog datuma pozvan podnositelj da dopuni prijedlog za određivanje privremene mjere, a što je učinio podneskom od 5. rujna 2003. godine, te je sud proslijedio podneske podnositelja zemljišnoknjižnom odjelu, te zatražio upisivanje plombe i IKST.

Dopisom suda od 13. listopada 2003. i 13. studenoga 2003. godine zatraženo je od zemljišnoknjižnog odjela da dostavi presliku spisa vezano uz z.k.ul. 147 k.o. Grad Zagreb, ali isti nisu pronađeni u arhivi zemljišnoknjižnog odjela prema očitovanju od 24. studenoga 2003. godine.

Podneskom od 1. prosinca 2003. godine sud je zatražio dostavu zbirki isprava od zemljišnoknjižnog odjela.

Podneskom od 15. prosinca 2003. godine sud je obaviješten da isti nisu uloženi u zbirku isprava niti u a/a.

Podnescima suda od 6. veljače 2004. i 18. listopada 2004. godine pozvan je podnositelj da dopuni prijedlog za određivanje privremene mjere, na način da navede činjenice na kojima temelji svoj prijedlog kao i dokaze.

Nakon toga održano je ročište 12. siječnja 2005. godine, te je podnositelju dodijeljen rok od 15 dana radi dostave rješenja upravnog organa u postupku povrata.

Na ročištu održanom 12. svibnja 2005. godine zaključena je glavna rasprava, dok je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja objavljena 25. svibnja 2005. godine.

Protiv navedene presude podnositelj je podnio žalbu, te je predmet otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 14. srpnja 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 3. listopada 1994. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti ugovora o prodaji stana.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 29. srpnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset šest dana (26), a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja u trajanju od oko šest godina i osam mjeseci. U tom razdoblju sud je održao brojna ročišta, proslijedio brojne dopise zemljišnoknjižnom odjelu radi prikupljanja potrebnih podataka. Prvostupanjska odluka u ovom predmetu donijeta je nakon podnošenja ustavne tužbe, te se predmet povodom žalbe podnositelja nalazi pred drugostupanjskim sudom.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u ovom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio je duljini sudskog postupka time što je po raspravnom rješenju suda od 14. studenoga 1996. postupio tek 10. studenoga 1998. godine, dakle nakon nepune dvije godine, kao i pogrešnom oznakom ostavinskog spisa za koji je sud tražio da se priklopi radi utvrđivanja tko su nasljednici iza drugotužene.

Mišljenje je Ustavnog suda, da je podnositelj otežeo rad prvostupanjskog suda, što je Sud cijenio prilikom odmjeravanja primjerene naknade.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu u kojem je bilo potrebno utvrditi da li je podnositelj pravni sljednik u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkveno-školsku općinu, koja je upisana u zemljišne knjige u vlastovnici u odnosu na stambenu zgradu u kojoj se nalazi sporni stan.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da se u konkretnom predmetu radi o složenom postupku, te da u radu Općinskog suda u Zagrebu nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, kao i da je sam podnositelj doprinio duljini postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da je unatoč navedenom, a cijeneći osobito činjenicu da je riječ o postupku koji se cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja u trajanju od devet godina i devet mjeseci (od pokretanja parničnog postupka pa do podnošenja ustavne tužbe) podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2873/2004

Zagreb, 26. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.