USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2586

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. Š. iz Z., zastupane po punomoćnicima J. R. i M. D., odvjetnicima u Z., na sjednici održanoj dana 26. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 30. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 22. listopada 1997. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika C. A., a radi naknade štete.

Ročišta su održana 3. srpnja 1998. godine i 14. siječnja 1999. godine. Nakon toga određeno je provesti dokaz liječničkim vještačenjem, te je vještački nalaz dostavljen u spis dana 7. lipnja 1999. godine.

Ročišta su zatim održana 1. ožujka i 13. rujna 2000. godine, te 5. travnja 2001. godine kada je određeno provesti dokaz financijskim vještačenjem.

Podnositeljica je dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje sudu dostavila 14. ožujka 2003. godine, te izvijestila sud da je promijenila prezime.

Očevid radi vještačenja proveden je 22. travnja 2003. godine. Tada je punomoćnik podnositeljice pozvan očitovati se da li podnositeljica ostvaruje naknadu za tjelesno oštećenje od HZMO-a i HZZO-a. Kako je isti izjavio da o tome nema saznanja, pozvan je sudu dostaviti potrebne podatke u najkraćem roku.

Podnositeljica nije postupila po traženju suda, te je novo ročište određeno za 8. veljače 2006. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

 

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

 

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

 

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 22. listopada 1997. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 30. lipnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i osam (8) dana, nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao pet ročišta, te je provedeno liječničko vještačenje, a određeno je provesti i financijsko vještačenje.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositeljica u cijelosti sama odgovorna za zastoje u postupku. Naime, sve do 5. travnja 2001. godine sud je učinkovito i bez zastoja vodio postupak. Tada je na ročištu određeno provesti dokaz financijskim vještačenjem, te je podnositeljica pozvana uplatiti predujam za vještačenje. Dokaz o uplati predujma podnositeljica je dostavila sudu tek 14. ožujka 2003. godine, dakle, nakon proteka od skoro dvije godine. Time je izazvala prvi zastoj u postupku. Nakon što je podnositeljica dostavila dokaz o uplati predujma za vještačenje, sud je vrlo brzo odredio i proveo očevid radi tog vještačenja. Radi odluke o tužbenom zahtjevu i radi provedbe vještačenja nužno je odgovoriti na pitanje da li podnositeljica prima određenu naknadu od HZZO-a ili HZMO-a. Podnositeljica ni do podnošenja ustavne tužbe nije dostavila potreban podatak, niti se o traženome na bilo koji način očitovala, čime je onemogućila daljnje postupanje suda u postupku.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari jer je potrebno uzeti u razmatranje posebna pravila koja se odnose na sigurnost putnika u zrakoplovima.

 

5. OCJENA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju duljem od sedam godina. Međutim, do svih zastoja u postupku došlo je uslijed ponašanja same podnositeljice. U tom smislu napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).

Kako je Ustavni sud utvrdio da je za duljinu postupka u ovom predmetu odgovorna isključivo podnositeljica ustavne tužbe, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao u izreci.

6. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2864/2005

Zagreb, 26. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.