USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2588

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. H. iz Z., koju zastupa E. Č., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 3. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-6290/00 (ranije: P-4408/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. H. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 2.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 16. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-6290/00 (ranije: P-4408/89), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-6290/00 (ranije: P-4408/89), utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je 11. kolovoza 1989. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda 13. siječnja 1992. godine, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5935/92 od 18. kolovoza 1992. godine.

Nakon toga, ročište zakazano za 5. veljače 1993. godine odgođeno je na zahtjev podnositeljice, ročište zakazano za 8. rujna 1993. godine odgođeno je zbog nepristupa podnositeljice, a ročište zakazano za 20. listopada 1993. godine ponovno je odgođeno na zamolbu podnositeljice.

Na ročištu 1. prosinca 1993. godine stranke su predložile da im se dodijeli rok radi eventualnog sklapanja nagodbe.

Na ročištu 3. veljače 1994. godine stranke su izjavile da nisu sklopile nagodbu, a podnositeljica je predložila provođenje građevinskog vještačenja.

Sud je 11. travnja 1994. godine riješio provesti građevinsko vještačenje.

Vještak je dostavio nalaz i mišljenje 3. srpnja 1995. godine.

Ročište zakazano za 19. listopada 1995. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca.

Na ročištu 16. travnja 1996. godine stranke su ponovno predložile odgodu rasprave zbog mogućnosti sklapanja nagodbe, te je sud riješio sljedeće ročište zakazati po prijedlogu podnositeljice.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, Sud je 28. rujna 1998. godine donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, jer podnositeljica od 16. travnja 1996. godine do 28. rujna 1998. godine nije predložila ni zakazivanje ročišta, niti stavila daljnje dokazne prijedloge.

Podnositeljica je 21. listopada 1998. godine podnijela žalbu protiv rješenja i prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Na ročištu 16. studenoga 1999. godine dopušten je povrat u prijašnje stanje, a stranke su suglasno predložile odgodu ročišta radi davanja daljnih dokaznih prijedloga.

Podnositeljica nije dostavila daljnje dokazne prijedloge.

Na ročište zakazano za 8. lipnja 2000. godine uredno pozvana podnositeljica nije pristupila, te je na prijedlog tuženika doneseno rješenje o mirovanju postupka.

Podnositeljica je 13. lipnja 2000. godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Na ročištu 3. travnja 2001. godine sud je odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te je taj prijedlog uzeo kao prijedlog za nastavak postupka. Stranke su predložile provođenje dokaza saslušanjem stranaka, radi mogućeg mirnog rješenja spora. Ročište je odgođeno, a sljedeće je zakazano za 16. listopada 2001. godine.

Na ročištu 16. listopada 2001. godine punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da se ne provodi dokaz saslušanjem stranaka i zamolili rok radi mirnog rješenja spora. Sud je rješenjem odredio rok od 60 dana radi pokušaja mirnog rješenja spora te odlučio sljedeće ročište zakazati po prijedlogu stranaka.

Sud nije zakazao sljedeće ročište, a podnositeljica, zaključno do 18. listopada 2005. godine, nije predložila zakazivanje ročišta.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3.  Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 11. kolovoza 1989. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 16. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina, tri (3) mjeseca i pet (5) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i jedanaest (11) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 21. listopada 1998. godine do 16. studenoga 1999. godine (jedna godina i dvadeset šest dana), te od 16. prosinca 2001. godine do 16. studenoga 2004. godine tj. do podnošenja ustavne tužbe (dvije godine i jednaest mjeseci), te nadalje.

Općinski sud u Zagrebu, usprkos donošenju rješenja da se tužba smatra povučenom, nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/93.) ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova, te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zlouporabi procesnih prava.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, znatno je pridonijela duljini postupka. Od 5. studenoga 1997. godine do 28. rujna 1998. godine nije predložila zakazivanje ročišta, zatim je na ročištu 16. studenoga 1999. godine odmah nakon dopuštanja povrata u prijašnje stanje zatražila odgodu ročišta. Zbog nepristupa podnositeljice na ročište zakazano za 8. lipnja 2000. godine došlo je do mirovanja postupka. Na ročištu 16. listopada 2001. godine punomoćnici stranaka su izjavili da se ne provodi dokaz saslušanjem stranaka koji su predložili na prethodnom ročištu održanom 13. travnja 2001. godine, te su ponovno zatražili rok radi mirnog rješenja spora. Rok za mirno rješenje spora istekao je 16. prosinca 2001. godine, ali podnositeljica od tada do zaključno 18. listopada 2005. godine nije predložila zakazivanje ročišta.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od sedam godina i jedanaest dana, te da je još u tijeku pred prvostupanjskim sudom. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti Općinskog sud u Zagrebu, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i znatan doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4359/2004

Zagreb, 3. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.