USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2609
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan
Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi P. K.
iz S., kojeg zastupa N. K., odvjetnik u R., na sjednici održanoj dana 3.
studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Gospiću dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-421/03
(P-43/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci,
računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne
tužbe P. K. iz S., P. 14, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. –
pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 18. rujna
2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 27. listopada 1993. godine podnositelj
je Općinskom sudu u Senju podnio tužbu protiv tuženika HAK-auto klub S., radi
isplate iz radnog odnosa (isplata naknade za prekovremeni rad).
Do 5. studenoga 1997. godine pred Općinskim sudu
u Gospiću, kao mjesno nadležnom sudu, nije održano niti jedno ročište.
Na ročištu održanom 27. travnja 1998. godine
nakon provedenog dokaza saslušanjem svjedoka i podnositelja donijeta je
presuda.
Dana 23. lipnja 1998. godine tuženik je podnio
prijedlog za povrat u prijašnje stanje te podredno,
ukoliko sud ne prihvati prijedlog za povrat u prijašnje stanje, žalbu protiv
prvostupanjske presude.
Na ročištu održanom 25. siječnja 1999. godine
sud je dozvolio povrat u prijašnje stanje.
Podneskom od 20. listopada 1999. godine
podnositelj je požurio sud na postupanje.
Podneskom od 31. ožujka 2000. godine tuženik se
očitovao na navode tužbe.
Na ročištu održanom 5. travnja 2000. godine
podnositelj je predložio provođenje dokaza.
Na ročištu održanom 20. travnja 2000. godine
pročitani su iskazi podnositelja i svjedoka P. T. te je saslušan tuženik.
Podneskom od 27. travnja 2000. godine tuženik je
dostavio adresu svjedoka D. R.
Radi nedolaska uredno pozvanog podnositelja, na
ročištu održanom 17. svibnja 2000. godine donijeto je rješenje o mirovanju
postupka.
Podneskom od 24. svibnja 2000. godine
podnositelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, navodeći da nije
primio poziv za ročište zakazano za 17. svibnja 2000. godine, a podneskom istog
nadnevka očitovao se na podnesak tuženika od 31. ožujka 2000. godine.
Tuženik je 6. srpnja 2000. godine podnio
podnesak.
Na ročištu održanom 11. srpnja 2000. godine
dozvoljen je povrat u prijašnje stanje.
Sljedeće ročište održano je 4. prosinca 2000. godine.
Podneskom od 11. siječnja 2001. godine tuženik
je dostavio adrese za predložene svjedoke.
Rješenjem suda od 10. prosinca 2001. godine
pozvan je tuženik radi dostavljanja potrebne dokumentacije.
Podneskom od 14. siječnja 2002. godine tuženik
je izvijestio sud o nemogućnosti dostavljanja zatražene dokumentacije.
Sud je rješenjem od 31. siječnja 2002. godine
ponovno pozvao tuženika radi dostavljanja dokumentacije.
Podnescima od 15. veljače 2002. godine svjedoci
su izvijestili sud o nemogućnosti dolaska na ročište zakazano za 20. veljače
2002. godine.
Nakon saslušanja svjedoka, sud je na ročištu
održanom 20. veljače 2002. godine zaključio glavnu raspravu te donio presudu,
koja je postala pravomoćna 27. lipnja 2002. godine.
Podneskom od 2. rujna 2002. godine podnositelj
je zatražio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a 16. rujna 2002. godine podnio
je ovršni prijedlog.
Dana 17. rujna 2002. godine donijeto je rješenje
o ovrsi, broj: Ovr-116/02.
Podneskom od 23. rujna 2002. godine tuženik je
izvijestio sud da je 27. lipnja 2002. godine podnio žalbu protiv prvostupanjske
presude.
Dana 30. rujna 2002. godine tuženik je podnio
zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti.
Podneskom od 18. prosinca 2002. godine
podnositelj je zatražio da mu se dostavi žalba podnesena protiv prvostupanjske
presude radi davanja odgovora.
Rješenjem suda od 21. svibnja 2003. godine
ukinuta je potvrda pravomoćnosti na prvostupanjsku presudu.
Županijski sud u Gospiću donio je 30. lipnja
2003. godine rješenje, broj: Gž-220/03, kojim je ukinuta
prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak.
Podnescima od 24. srpnja 2003. i 29. rujna 2003.
godine podnositelj je zatražio žurni otpravak
tuženikove žalbe.
Sljedeće ročište održano je 24. rujna 2003.
godine.
Podnescima od 11. prosinca 2003. i 5. svibnja
2004. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Dana 27. listopada 1993. godine podnositelj je
podnio tužbu Općinskom sudu u Senju, protiv tuženika HAK-auto klub S., radi
isplate iz radnog odnosa.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo
na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 18. rujna 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno deset (10) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i dva (22) dana, a
nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i trinaest
(13) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju vodio pred dvije instance te su donijete tri meritorne odluke.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe prema ocjeni Ustavnog
suda nije pridonio svojim ponašanjem duljini postupka, već je naprotiv brojnim
podnescima požurivao sud na postupanje.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
postupku.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrdio je da se postupak, u razmatranom
pravno relevantnom razdoblju, vodio pred dvije instance. Međutim, iako sud ne
razmatra razdoblje prije 5. studenoga 1997. godine, valja istaći da u razdoblju
od 27. listopada 1993. godine do 5. studenoga 1997. godine, a što iznosi četiri
(4) godine i devet (9) dana nije održano niti jedno ročište.
Imajući u vidu činjenicu da u konkretnom slučaju
nije riječ o složenom postupku te da postupak i nakon više od deset godina nije
pravomoćno okončan, ocjena je Ustavnoga suda da se postupak vodio neučinkovito
te da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
6. Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka
63. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove
odluke.
7. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Gospiću dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3316/2004
Zagreb, 3. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.