USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2625

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 8. studenoga 2005. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 2. stavaka 2. i 3., članka 4. stavka 3., članka 7. i članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o poreznom savjetništvu (»Narodne novine«, broj 127/2000.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 2. stavaka 2. i 3., članka 4. stavka 3. i članka 7. Zakona o poreznom savjetništvu (»Narodne novine«, broj 127/2000., u daljnjem tekstu: Zakon) podnijela je Hrvatska odvjetnička komora (u nastavku: HOK), koju zastupa predsjednik Ranko Pelicarić.

Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona podnio je Dubravko Pokorny iz Ivanca.

2. U obrazloženju prijedloga HOK navodi da osporene odred­be ovlašćuju porezne savjetnike da zastupaju stranke u upravnim postupcima i »poreznim sporovima«. Navode da izraz »porezni sporovi« očito ne znači isto što i upravni sporovi o poreznim stvarima, nego da su njime obuhvaćeni svi sudski postupci koji se vode radi rješavanja bilo kakvih sporova iz odnosa poreznih obveznika i poreznih vlasti. Ističe da »prema odredbi članka 27. Ustava proizlazi da nitko osim odvjetnika ne smije građanima pružati pravnu pomoć, pa niti porezni savjetnici.« Smatra da se polaganjem ispita za poreznog savjetnika ne može nadomjestiti radno iskustvo koje je potrebno za valjano pružanje prave pomoći. Zaključuje da porezni savjetnici, da bi postupali u skladu s Ustavom, smiju obavljati samo poslove koje zakonodavac definira kao »ograničeno porezno savjetništvo«.

Predlagatelj Dubravko Pokorny navodi da je protuustavna odred­ba članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona, jer da je tom odredbom povrijeđeno načelo jednakosti zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava. Tom odredbom u neravnopravan položaj dovedeni su ovlašteni djelatnici inspekcijskih službi Porezne uprave i bivše Financijske policije, budući da su svi oni bili dužni polagati državni stručni ispit, koji je šireg sadržaja od ispita za poreznog savjetnika. Logičnim smatra da ispit za poreznog savjetnika moraju polagati knjigovođe koji rade u gospodarstvu ili u privatnim knjigovodstvenim servisima, budući da oni ne podliježu obvezi polaganja bilo kojeg oblika stručnog ispita. Iznose novčane naknade koju je potrebno izdvojiti za polaganje tog ispita, smatra preprekom, radi malih plaća državnih službenika. Navodi i odredbu članka 14. stavka 5. Zakona, ali nju ne osporava. Od Ustavnog suda traži da u Zakon unese odredbu koja bi u povoljniji položaj u odnosu na polaganje ispita za poreznog savjetnika stavila osobe koje su najmanje pet godina radile na inspekcijskim poslovima u Ministarstvu financija i imaju položen državni ispit za visoku stručnu spremu.

3. Osporene odredbe glase:

 

Članak 2.

(...)

(2) Porezno savjetništvo je djelatnost davanja savjeta o poreznim pitanjima, zastupanje u poreznim postupcima pred poreznim tijelima i izrada poreznih prijava. Uz poslove poreznog savjetništva mogu se obavljati i poslovi vođenja poslovnih knjiga, izrada financijskih iz­­-v­ješća i druge srodne usluge.

(3) Porezno savjetništvo su i poslovi zastupanja pred poreznim tijelima i vještačenja po odluci poreznog tijela.

 

Članak 4.

(...)

(3) Porezni savjetnik u okviru ugovora iz stavka 2. ovoga članka ima ovlasti i dužnosti savjetovati svoju stranku o svim poreznim pitanjima, pomagati joj kod izrade poreznih prijava i zastupati u poreznim postupcima pred poreznim tijelima, sudjelovati u poreznim sporovima pred sudovima, nadzirati pravilnost vođenja poreznih i računovodstvenih evidencija koje se vode radi izrade poreznih prijava i drugih poreznih isprava.

(...).

 

Članak 7.

Iznimno od odredbi članka 6. ovoga Zakona, porezno savjetništvo mogu u okviru svoje djelatnosti, ali bez prava na zastupanje stranke u poreznim postupcima pred poreznim tijelima i poreznim sporovima, obavljati:

1. ovlašteni revizori i revizorske tvrtke u okviru ovlasti iz Zakona o reviziji,

2. trgovačka društva i obrti za računovodstvene usluge u okviru svoje djelatnosti i

3. poslodavatelji u predmetima vezanim uz poreze na plaće za svoje zaposlenike.

 

Članak 9.

(1) Uz opće uvjete iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona, porezni savjetnik mora ispunjavati i sljedeće posebne uvjete:

(...)

2. da je položio ispit za poreznog savjetnika (dalje: ispit) u skladu s ovim Zakonom i dobio propisano odobrenje za rad od Komore.

(...).

4. Od Hrvatskog sabora, dopisom Ustavnog suda od 20. lipnja 2002. godine, zatraženo je očitovanje glede osporenih zakonskih odredbi, na koje Sabor nije odgovorio.

 

Prijedlozi nisu osnovani.

 

5. Zakon o poreznom savjetništvu donio je Zastupnički dom Hrvatskog sabora na sjednici održanoj 7. prosinca 2000. godine. Zakon je stupio na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2001. godine.

Zakonom je uređena djelatnost poreznog savjetništva kao neovisnog i samostalnog zanimanja poreznih savjetnika, njihove ovlasti i obveze, te osnivanje, položaj i djelatnost Hrvatske komore poreznih savjetnika.

Predlagatelj HOK smatra da osporene odredbe Zakona o poreznim savjetnicima zadiru u djelatnost odvjetništva, uređenu člankom 27. Ustava, koji propisuje:

Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, s skladu sa zakonom.

Polazeći od sadržaja navedene ustavne odredbe, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje razlozi za utvrđenje nesuglasnosti osporene odredbe Zakona o poreznom savjetništvu s člankom 27. Ustava. Osporene odredbe Zakona o poreznom savjetništvu, naime, ne narušavaju ni samostalnost ni neovisnost odvjetništva, kao službe kojoj je ustavna zadaća pružiti svakome pravnu pomoć.

Iz istih razloga Ustavni sud ocjenjuje da osporene odredbe Zakona o poreznom savjetništvu ne stavljaju odvjetništvo u nejednak položaj pred zakonom, zajamčen člankom 14. stavkom 2. Ustava. Radi se o dvije različite skupine pravnih subjekata, čiji je položaj uređen posebnim zakonima (Zakonom o odvjetništvu i Zakonom o poreznom savjetništvu), pa nema osnove za usporedbu njihovih različitih pravnih položaja u smislu jamstva njihove jednakosti pred zakonom.

Eventualne nesuglasnosti između Zakona o odvjetništvu i Zakona o poreznom savjetništvu, na koje predlagatelj podredno ukazuje u svom podnesku, Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati u postupku ocjene suglasnosti Zakona o poreznom savjetništvu s Ustavom, u smislu članka 128. Ustava.

6. Predlagatelj Pokorny ističe da su odredbom članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona u neravnopravan položaj dovedeni ovlašteni djelatnici inspekcijskih službi Porezne uprave i bivši djelatnici Financijske policije, u vezi polaganja ispita za poreznog savjetnika.

Ustavni sud napominje da su svi državni službenici, sukladno zakonu, dužni položiti odgovarajući stručni ispit. Zakonodavac, propisujući odredbom članka 9. stavka 1. Zakona ispit za poreznog savjetnika, polazi od potrebe specifičnih znanja koja su nužna za obavljanje poslova poreznog savjetništva.

Polazeći od izloženog, Ustavni sud ocjenjuje da odredba članka 9. stavka 1. Zakona nije u nesuglasnosti s jamstvom jednakosti pred zakonom, propisanim člankom 14. stavkom 2. Ustava.

7. Slijedom iznijetog, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), riješeno je kao u izreci.

8. Točka II. izreke utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

 

Broj: U-I-362/2001

U-I-1182/2002

Zagreb, 8. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.

 

* * *

 

Na temelju članka 27. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske i članaka 50. i 51. Poslovnika Ustav­nog suda Republike Hrvatske, dana 16. studenoga 2005. godine, prilažem sljedeće

 

IZDVOJENO MIŠLJENJE

uz rješenje Ustavnog suda, broj: U-I-362/2001 iU-I-1182/2002 od 8. studenoga 2005. godine

 

I. Navedenim rješenjem nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 2. stavaka 2. i 3., članka 4. stavka 3., članka 7. i članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o poreznom savjetništvu (»Narodne novine«, broj 127/00).

Na Sjednici Ustavnog suda održanoj 8. studenoga 2005. godine usmeno sam obrazložio svoje izdvojeno mišljenje. Sukladno Pos­lovniku Ustavnog suda ovime dostavljam svoje pisano obrazloženje.

Protivim se i izreci i obrazloženju navedenog rješenja, osim u dijelu izreke i obrazloženja koji se odnose na članak 9. stavak 1. točku 2. Zakona, u kojem dijelu prihvaćam i izreku i obrazloženje.

II. Predlagatelj HOK smatra da osporene odredbe Zakona o preznim savjetnicima i to članak 2. stavaka 2. i 3., članka 4. stavka 3., članka 7. nisu suglasne sa izričitom odredbom članka 27. Ustava, te da osporene odredbe zadiru u djelatnost odvjetništva.

U točki 5. obrazloženja Ustavnog suda navode se razlozi zašto Sud smatra da nije povrijeđen članak 27. Ustava: »...Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje razlozi za utvrđenje nesuglasnosti osporene odredbe Zakona o poreznom savjetništvu s člankom 27. Ustava. Osporena odredba Zakona o poreznom savjetništvu, naime, ne narušava ni samostalnost ni neovisnost odvjetništva, kao službe kojoj je us­tavna zadaća pružiti svakome pravnu pomoć.«.

III. Ustavna pozicija odvjetništva definirana je u članku 27. Ustava RH: »Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.«.

I u drugim odredbama Ustava naglašena je važnost odvjetništva. Tako se između ostalog članovi Ustavnog suda i Državnog sud­benog vijeća biraju i iz redova odvjetnika.

U provođenju izričito ustavne odredbe o odvjetništvu donesen je i Zakon o odvjetništvu, koji je u svom članku 5. stavak 1. sasvim izričit i nedvojben: »Pružanjem pravne pomoći kao zanimanjem smiju se baviti samo odvjetnici, ako zakonom nije drugačije određeno.«

U stavku 2. i 3. članka 5. citiranog Zakona navedeni su izuzeci od te izričite odredbe na način da profesori i docenti pravnih predmeta na sveučilištima smiju za nagradu davati pravne savjete i mišljenja – ali ne i druge oblike pravne pomoći.

Navedene odredbe Zakona primarno su donesene u interesu građana da prema potrebi dobiju stručnu i kvalitetnu pravnu pomoć. Zbog toga je posebno istaknuta odvjetnička samostalnost i neovisnost, a isto tako da se pružanjem pravne pomoći kao zanimanjem smiju baviti samo odvjetnici.

Za takovu poziciju odvjetništva postoje barem tri razloga: stručnost, jer odvjetnici moraju biti diplomirani pravnici sa pravosudnim ispitom i dugogodišnjom praksom. Nadalje – profesionalnost što između ostalog znači da su odvjetnici dužni vrhunski obavljati svoj posao, da su dužni čuvati profesionalnu tajnu, da su se dužni držati odvjetničke tarife i dr. Nadalje, posebno je utvrđena njihova disciplinska odgovornost, dužnost da se strogo pridržavaju Kodeksa odvjetničke etike, te njihova odgovornost za štetu koju bi mogli prouzrokovati svojim strankama.

Nije sporno, da se posebnim zakonima može odrediti da određeni dio pravne pomoći mogu pružati i drugi pravnici. Primjerice treba navesti javne bilježnike, koji također pružaju pravnu pomoć građanima, ali je obujam i djelokrug njihovog rada točno zakonom određen i ograničen.

Odvjetnici, dakle u pružanju pravne pomoći imaju posebnu, pa i ekskluzivnu poziciju u odnosu na druge.

IV. Usprkos nedvojbenih i izričitih odredbi gore citiranih odredaba Ustava i Zakona donesen je Zakon o preznom savjetništvu.

Sasvim je očito da zakonodavac o pravnim činjenicama is­taknutim u točki III. ovog očitovanja nije dovoljno vodio računa.

U nadležnost poreznih savjetnika daju se i poslovi zastupanja. U članku 4. stavku 3. Zakona izričito se navodi da porezni savjetnik ima ovlasti i da svoju stranku: »...zastupa u poreznim postupcima pred poreznim tijelima, sudjeluje u poreznim sporovima pred sudovima...«.

To znači da se poreznim savjetnicima daje pravo da zastupaju stranke kako u upravnim postupcima tako i u svim sudskim po­stupcima koji se vode radi rješavanja bilo kakvih sporova iz odnosa poreznih obveznika i poreznih vlasti. Po osporenim odredbama, porezni savjetnici bi imali pravo za zastupanje stranaka između ostalog i u ovrhama koje se pokreću temeljem presuda Upravnog suda i presudama koje su donesene u parnicama koje se vode protiv države radi vraćanja protuzakonito naplaćenog poreza ili radi naknade štete.

Na gore opisani način poreznim savjetnicima se daje evidentno pravo zadiranja u djelatnost odvjetništva koje je utvrđeno člankom 27. Ustava.

Time se protuustavno proširuje krug osoba i tijela koje imaju pravo davati pravnu pomoć izvan Ustavom i zakonom utvrđenih okvira. Daje se pravo da osobe koje nemaju završen pravni fakultet, nemaju pravosudni ispit, nemaju neophodnu praksu, a nisu niti pod­vrgnuti uobičajenoj provjeri osobne dostojnosti za obavljanje izuzetno važnog posla pružanja pravne pomoći. To znači da se ozbiljno ugrožava pravna sigurnost građana.

Kod svega toga nije sporno, da se treba omogućiti sasvim određenom krugu usko specializiranih stručnjaka za pojedina pravna područja, da pružaju posve određeni dio pravne pomoći, napose davanje pravnih savjeta i mišljenja, naravno i u poreznim stvarima.

Smatram da nije u interesu pravne sigurnosti građana i zaštite ljudskih prava, da se izričito zakonom ne utvrdi obujam i djelokrug njihova rada, kako se ne bi dogodilo da u pravnoj državi određene grupacije i pojedinci protuustavno preuzmu i onaj dio davanja prav­ne pomoći koja je Ustavom i zakonom utvrđena kao ekskluzivna djelatnost odvjetnika.

V. Zbog svega gore navedenog smatram, da su postojali svi činjenični, pravni i napose ustavnopravni osnovi da Ustavni sud prihvati prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 2. stavka 2. i 3., članka 4. stavka 3. i članka 7. Zakona o poreznom savjetništvu.

 

Sudac Ustavnog suda

Republike Hrvatske

Mario Kos, v. r.