USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2636

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. V. i D. V., oboje iz B., S. i C. G., na sjednici održanoj 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijeli su 17. srpnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 10. travnja 1995. godine Republika Hrvatska, Ministrastvo obrane, podnijelo je tužbu protiv podnositelja ustavne tužbe Općinskom sudu u Zagrebu, radi otkaza stanarskog prava.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda suda prvog stupnja koja je postala pravomoćna.

Podneskom od 7. prosinca 1998. godine podnositelji predlažu ponavljanje postupka.

Podneskom od 1. veljače 2000. godine podnositelji ponovno traže ponavljanje postupka.

Rješenjem od 13. studenoga 2000. godine Općinski sud u Zagrebu dopustio je ponavljanje postupka.

Ročišta su održana 11. srpnja 2001. godine i 12. travnja 2002. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda.

Dana 20. lipnja 2002. godine podnositelji su uložili žalbu na presudu.

Dana 4. rujna 2002. godine spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom od 25. studenoga 2003. godine potvrdio presudu suda prvog stupnja. Time je postupak pravomoćno okončan.

Podnositelji su 27. veljače 2004. godine izjavili reviziju koju je Općinski sud u Zagrebu odbacio kao nedopuštenu rješenjem od 4. lipnja 2004. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

 

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

 

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadlež­nom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama pod­nositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 13. studenoga 2000. godine rješenjem Općinskog suda u Zagrebu kojim je dopušteno ponavljanje pravomoćno završenog postupka.

Ustavna tužba podnesena je 17. srpnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvije (2) godine, tri (3) mjeseca i dvadeset sedam (27) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, devet mjeseci i dvadeset jednog dana, a nakon toga pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, dva mjeseca i dvadeset jednog dana.

 

4.3.  PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji nisu doprinijeli duljini trajanja postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje na složenost predmeta.

5. Ustavni sud najprije utvrđuje da se duljina postupka u ovom predmetu razmatra od donošenja rješenja o dopuštanju ponavljanja pravomoćno završenog postupka, iz razloga jer se članak 29. stavak 1. Ustava ne odnosi na prijedlog stranke za ponavljanjem postup­ka, dok je u pogledu postupka koji je pravomoćno završen 1995. godine, ustavna tužba zakašnjela. Ustavni sud nadalje utvrđuje da je u razdoblju kraćem od tri godine donijeta presuda suda prvog stupnja i presuda suda drugog stupnja kojom je postupak pravomoć­no okončan. Ustavni sud ne uzima u ovom predmetu u razmatranje razdoblje odlučivanja po reviziji, jer je ista odbačena od strane suda prvog stupnja kao nedopuštena. Imajuću u vidu cjelokupno trajanje postupka kao i vrlo učinkovito postupanje sudova, Ustavni sud smatra da podnositeljima nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Stoga je u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao u izreci.

6. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2536/2003

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.