HRVATSKI SABOR

2647

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA CARINSKOG ZAKONA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Carinskog zakona, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 17. studenoga 2005. godine.

 

Broj: 01-081-05-3429/2

Zagreb, 22. studenoga 2005.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

 ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA CARINSKOG ZAKONA

 

Članak 1.

U Carinskom zakonu (»Narodne novine«, br. 78/99., 117/99., 73/00., 92/01. i 47/03.) članak 4. mijenja se i glasi:

»U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1) Osoba je:

– fizička osoba,

– pravna osoba,

– udruga osoba, koja nema status pravne osobe, ali joj je prema važećim propisima dopušteno poduzimanje određenih pravnih radnji.

2) Osobe s prebivalištem – sjedištem u carinskom području su:

– fizičke osobe koje u carinskom području imaju prebivalište ili uobičajeno boravište,

– pravne osobe ili udruge osoba bez pravne osobnosti koje u carinskom području imaju registrirano sjedište, glavnu upravu ili stalnu podružnicu.

3) Carinska uprava je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija pri čijim se ustrojstvenim jedinicama – Središnjem uredu i carinarnicama mogu obavljati svi ili neki poslovi predviđeni carinskim propisima.

4) Središnji ured je ustrojstvena jedinica Carinske uprave koja je odgovorna za primjenu carinskih propisa.

5) Carinarnica je ustrojstvena jedinica Carinske uprave u kojoj se obavljaju svi ili neki poslovi predviđeni carinskim propisima.

6) Carinska ispostava je ustrojstvena jedinica carinarnice u kojoj se obavljaju svi ili neki poslovi iz djelokruga carinarnice.

7) Ulazna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s carinskim propisima, kojoj mora biti bez odgađanja podnesena roba koja se unosi na carinsko područje Republike Hrvatske, i na kojoj se obavljaju odgovarajuće ulazne provjere koje se temelje na analizi rizika.

8) Uvozna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s carinskim propisima, pri kojoj se moraju obaviti formalnosti, uključujući odgovarajuće provjere koje se temelje na analizi rizika, za odobravanje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe za robu koja je unesena na carinsko područje Republike Hrvatske.

9) Izvozna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s carinskim propisima, pri kojoj se moraju obaviti formalnosti, uključujući odgovarajuće provjere koje se temelje na analizi rizika, za odobravanje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe za robu koja napušta carinsko područje Republike Hrvatske.

10) Izlazna carinska ispostava je carinska ispostava koju određuje Carinska uprava u skladu s carinskim propisima, kojoj se mora podnijeti roba prije nego napusti carinsko područje Republike Hrvatske i pri kojoj se obavljaju carinske provjere glede ispunjavanja izvoznih formalnosti i odgovarajuće provjere koje se temelje na analizi rizika.

11) Odluka je svaka službena radnja Carinske uprave koja se odnosi na carinske propise kojom se odlučuje o pojedinom slučaju te koja ima pravne učinke na jednu ili više određenih ili odredivih osoba. Ovaj izraz, među ostalim, obuhvaća odobrenja iz članka 5.a i članka 99. ovoga Zakona te obvezujuća mišljenja u smislu članka 12. ovoga Zakona.

12) Carinski status je određenje robe u smislu carinskih propisa kao domaće ili strane robe.

13) Domaća roba je roba koja je:

– sukladno uvjetima iz članka 24. ovoga Zakona, u cijelosti dobivena ili proizvedena u carinskom području Republike Hrvatske, te koja ne sadrži robu uvezenu iz drugih zemalja,

– uvezena iz drugih zemalja, a koja je bila puštena u slobodni promet,

– dobivena ili proizvedena u carinskome području Republike Hrvatske bez obzira na to je li dobivena ili proizvedena samo iz robe navedene u drugoj podtočki ili iz robe navedene u prvoj i drugoj podtočki ove točke.

14) Strana roba je roba koja nije obuhvaćena točkom 13. ovoga članka ili roba koja je izgubila status domaće robe. Roba gubi status domaće robe kad stvarno napusti carinsko područje Republike Hrvatske, osim u slučajevima iz članka 109. ovoga Zakona.

15) Dug su sva davanja koja je Carinska uprava prema carinskim i drugim propisima obvezna naplaćivati na robu koja se uvozi ili izvozi.

16) Carinski dug je obveza određene osobe da za određenu robu plati propisima utvrđenu svotu uvozne carine (uvozni carinski dug) ili izvozne carine (izvozni carinski dug).

17) Uvozne carine su:

– carina i druga davanja koja se plaćaju pri uvozu robe, a imaju isti učinak kao i sama carina,

– uvozna davanja uvedena u okviru poljoprivredne politike ili posebnih mjera koje se primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda.

18) Izvozne carine su:

– carina i druga davanja koja se plaćaju pri izvozu robe, a imaju isti učinak kao i sama carina,

– izvozna davanja uvedena u okviru poljoprivredne politike ili posebnih mjera koje se primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda.

19) Dužnik je osoba koja je obvezana za plaćanje duga.

20) Carinski nadzor su mjere koje poduzima Carinska uprava da bi se osigurala provedba carinskih i drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja je predmet carinskog nadzora.

21) Carinske provjere su posebne radnje koje Carinska uprava poduzima radi osiguranja pravilne primjene carinskih propisa, a po potrebi i drugih propisa koji se odnose na unos, iznos, provoz, prijenos i stvarnu uporabu robe koja se nalazi na carinskom području Republike Hrvatske, kao i robe koja se kreće između carinskog područja Republike Hrvatske i trećih država, te na prisutnost robe koja nema status domaće robe. Takve radnje uključuju pregled robe, provjere podataka u deklaraciji te provjere postojanja i vjerodostojnosti isprava podnesenih u elektroničkom ili pisanom obliku, pregled poslovnih knjiga i drugih isprava o poslovanju, pregled prijevoznih sredstava, pregled prtljage i ostalih stvari koje putnici nose sa sobom ili na sebi, te obavljanje pretraga i drugih potrebnih radnji.

22) Carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe je:

– stavljanje robe u carinski postupak,

– unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište,

– ponovni izvoz robe iz carinskoga područja Republike Hrvatske,

– uništenje robe,

– ustupanje robe u korist države.

23) Carinski postupak je:

– puštanje robe u slobodni promet,

– provoz,

– carinsko skladištenje,

– unutarnja proizvodnja,

– preradba pod carinskim nadzorom,

– privremeni uvoz,

– vanjska proizvodnja,

– izvoz.

24) Carinska deklaracija je radnja kojom osoba u propisanom obliku i na propisan način zahtijeva stavljanje robe u neki od carinskih postupaka.

25) Deklarant je osoba koja podnosi carinsku deklaraciju u svoje ime ili osoba u čije je ime carinska deklaracija podnesena.

26) Podnošenje robe je obavještavanje Carinske uprave, koje se obavlja na propisan način, o prispijeću robe u carinsku ispostavu ili na bilo koje drugo mjesto koje je odredila ili odobrila Carinska uprava.

27) Puštanje robe je radnja kojom Carinska uprava stavlja robu na raspolaganje uz uvjete i u svrhe određene carinskim postupkom u koji je roba stavljena.

28) Korisnik postupka je osoba za čiji je račun podnesena carinska deklaracija ili osoba na koju su prenesena prava i obveze navedene osobe u vezi s carinskim postupkom.

29) Korisnik odobrenja je osoba kojoj je u skladu s carinskim propisima izdano odgovarajuće odobrenje.

30) Rizik je vjerojatnost događaja koji bi mogao nastati u vezi s unosom, iznosom, provozom, prijenosom i posebnom uporabom robe koja se nalazi na carinskom području Republike Hrvatske, koja se kreće između carinskog područja Republike Hrvatske i trećih država, kao i u vezi prisutnosti robe koja nema status domaće robe, koji:

– sprječava pravilnu provedbu mjera u Republici Hrvatskoj, ili

– ugrožava financijske interese Republike Hrvatske, ili

– predstavlja prijetnju sigurnosti Republike Hrvatske, javnom moralu, zaštiti zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja, zaštiti nacionalnoga blaga povijesne, umjetničke ili arheološke vrijednosti ili zaštiti intelektualnog vlasništva, okoline, potrošača i drugog.

31) Upravljanje rizikom je sustavna identifikacija rizika i provedba svih mjera nužnih za ograničavanje izloženosti riziku. To obuhvaća radnje kao što su prikupljanje podataka i informacija, analiziranje i procjenjivanje rizika, propisivanje i poduzimanje mjera i redovito provjeravanje i pregled postupaka i njihovih rezultata, što se temelji na izvorima i strategijama carinske službe i drugih službi u Republici Hrvatskoj, te na međunarodnim izvorima i strategijama.

32) Zajednica je Europska zajednica.

33) Države članice su države članice Europske zajednice.«

 

Članak 2.

U članku 5. iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»Kada osoba djeluje u ime ili za račun druge osobe ili kao carinski zastupnik na stalnoj i poslovnoj osnovi, Središnji ured Carinske uprave će je ovlastiti i odobriti joj status »ovlaštenoga gospodarskog subjekta« prema članku 5.a. ovoga Zakona.«

 

Članak 3.

Iza članka 5. dodaje se članak 5.a koji glasi:

 

»Članak 5.a

Središnji ured Carinske uprave će, u suradnji s drugim mjerodavnim tijelima, prema kriterijima predviđenim u stavku 3. ovoga članka, odobriti status »ovlaštenoga gospodarskog subjekta« svakom gospodarskom subjektu koji ima sjedište na carinskom području Republike Hrvatske.

»Ovlašteni gospodarski subjekt« može koristiti olakšice pri provedbi sigurnosno-relevantnih provjera i/ili pojednostavljenja predviđena carinskim propisima.

Kriteriji za odobravanje statusa »ovlaštenoga gospodarskog subjekta« uključuju:

– primjereno pridržavanje carinskih propisa u prethodnom razdoblju,

– zadovoljavajući sustav vođenja poslovnih i, po potrebi, transportnih evidencija, koji omogućava odgovarajuće carinske provjere,

– ispunjavanje uvjeta za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku, sukladno posebnim propisima,

– dokaz o financijskoj sposobnosti,

– po potrebi, odgovarajuće zaštitne i sigurnosne mjere.

Vlada Republike Hrvatske propisat će:

– uvjete za odobravanje statusa »ovlaštenoga gospodarskog subjekta«,

– uvjete za davanje odobrenja za uporabu pojednostavljenja,

– vrstu i opseg olakšica koja se mogu odobriti s obzirom na sigurnosno-relevantne provjere, uzimajući u obzir propise za upravljanje rizikom, te

– uvjete i postupak prema kojima se status »ovlaštenoga gospodarskog subjekta« može ukinuti.

»Ovlašteni gospodarski subjekt« dužan je obavijestiti Carinsku upravu o svim statusnim i drugim promjenama koje bi mogle utjecati na izdano odobrenje.«

 

Članak 4.

U članku 12. stavku 8. iza riječi: »godina« dodaju se riječi: »u slučaju mišljenja o razvrstavanju robe, odnosno tri godine u slučaju mišljenja o podrijetlu robe,«.

U točki a) iza podtočke 1. dodaje se nova podtočka 2. koja glasi:

»2. ako mišljenje više nije u skladu s tumačenjima Carinske tarife donesenim na osnovi propisa o carinskoj tarifi:

– na nacionalnoj razini, zbog presude Upravnog suda Republike Hrvatske,

– na razini Europske unije, zbog izmjena Objašnjenja kombiniranog nazivlja,

– na međunarodnoj razini, zbog mišljenja o razvrstavanju robe ili izmjena Objašnjenja Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označavanja robe, usvojenog od strane Svjetske carinske organizacije osnovane 1952. godine pod nazivom »Vijeće za carinsku suradnju,«.«

Dosadašnje podtočke 2. i 3. postaju podtočke 3. i 4.

U točki b) iza podtočke 1. dodaje se nova podtočka 2. koja glasi:

»2. ako mišljenje više nije u skladu s tumačenjima pravila o podrijetlu robe:

– na nacionalnoj razini, zbog presude Upravnog suda Republike Hrvatske,

– na međunarodnoj razini, sa Sporazumom o pravilima podrijetla Svjetske trgovačke organizacije (WTO) ili s mišljenjem donesenim radi tumačenja Objašnjenja navedenog Sporazuma,«.

Dosadašnje podtočke 2. i 3. postaju podtočke 3. i 4.

Stavci 10. i 11. mijenjaju se i glase:

»Osoba kojoj je dano obvezujuće mišljenje koje prestaje vrijediti na temelju stavka 8. točke a) podtočke 2. do 4. ili točke b) podtočke 2. do 4. ovoga članka može se koristiti tim mišljenjem još šest mjeseci od dana službene objave ili obavijesti, ako je prije prestanka njegove važnosti na temelju tog mišljenja sklopila obvezujući kupoprodajni ugovor za predmetnu robu. Međutim, kada je riječ o proizvodima za koje se prilikom obavljanja carinskih formalnosti podnosi potvrda za uvoz ili izvoz, razdoblje od šest mjeseci zamjenjuje se razdobljem valjanosti potvrde. U slučaju predviđenom u stavku 8. točki a) podtočki 1) i točki b) podtočki 1) ovoga članka, propisom ili sporazumom može se odrediti razdoblje u kojem se može koristiti obvezujuće mišljenje sukladno ovom stavku.

Obvezujuće mišljenje o razvrstavanju robe u kombinirano nazivlje Carinske tarife, odnosno o podrijetlu robe može se koristiti, prema uvjetima utvrđenim u stavku 10. ovoga članka, isključivo radi:

– određivanja uvoznih ili izvoznih carina,

– određivanja iznosa povrata izvoznih carina i drugih iznosa koji se daju za uvoz ili izvoz povezanih s provođenjem poljoprivredne politike,

– korištenja potvrda za uvoz ili izvoz koje se podnose prilikom obavljanja formalnosti radi prihvaćanja carinske deklaracije za određenu robu, pod uvjetom da su te potvrde bile izdane na temelju tih mišljenja.«

 

Članak 5.

Iza članka 18. dodaje se članak 18.a koji glasi:

 

»Članak 18.a

Vlada Republike Hrvatske propisuje u kojim se slučajevima i pod kojim uvjetima može pojednostaviti primjena ovoga Zakona.«

 

Članak 6.

Članak 22. mijenja se i glasi:

»Vlada Republike Hrvatske propisuje uvjete prema kojima će se odobriti povoljnije tarifno postupanje koje određena roba može imati zbog svoje vrste ili uporabe u posebne svrhe. Kada je potrebno odobrenje na odgovarajući se način primjenjuje članak 98. i 99. ovoga Zakona.

»Povoljnije tarifno postupanje« u smislu stavka 1. ovoga članka znači smanjenu ili nultu stopu carine iz članka 4. točke 17. ovoga Zakona, pa i u okviru količinskih ograničenja.«

 

Članak 7.

U članku 24. stavku 1. i 2. riječi: »cjelini« zamjenjuju se riječima: »cijelosti«.

 

Članak 8.

U članku 34. stavku 1. riječ: »i« zamjenjuje se riječju: »do«.

 

Članak 9.

U članku 37. stavku 1. iza riječi: »poglavlju« stavlja se zarez i dodaju riječi: »članku VII. GATT-a iz 1994. godine«.

 

Članak 10.

Članak 43. briše se.

 

Članak 11.

U članku 47.a stavci 2. i 3. brišu se.

 

Članak 12.

U članku 48. brojka: »47.« zamjenjuje se brojkom: »47.a«.

 

Članak 13.

Članak 54. mijenja se i glasi:

»Roba se pod carinskim nadzorom, uz odobrenje carinarnice, može pregledati ili se mogu uzeti njezini uzorci, kako bi se utvrdila njezina tarifna oznaka, carinska vrijednost ili carinski status.«

 

Članak 14.

U članku 66. stavku 2. brojka: »55.« zamjenjuje se brojkom: »54.«.

 

Članak 15.

U članku 73. stavku 1. točki b) riječ: »elektronskom« zamjenjuje se riječju: »elektroničkom«.

 

Članak 16.

U članku 78. stavku 1. riječ: »ukinuti« zamjenjuje se riječju: »poništiti«, riječ: »pogreškom« zamjenjuje se riječju: »greškom«, a iza riječi: »primjeren« dodaju se riječi: »a roba se odmah stavlja u odgovarajući carinski postupak«.

U stavku 2. riječ: »ukidanju« zamjenjuje se riječju: »poništavanju«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Deklaracija ne može biti poništena nakon puštanja robe.«

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može propisati u kojim se slučajevima i pod kojim uvjetima deklaracija može ukinuti nakon puštanja robe.«

U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 5., riječ: »Ukidanje« zamjenjuje se riječima: »Poništavanje i ukidanje«.

 

Članak 17.

U članku 80. točka a) mijenja se i glasi:

»a) provjeriti deklaraciju i sve isprave u pisanom ili elektroničkom obliku potrebne za primjenu propisa vezanih uz carinski postupak za koji je roba deklarirana. Carinarnica može od deklaranta zahtijevati prilaganje i drugih isprava kako bi utvrdila točnost podataka u deklaraciji,«.

 

Članak 18.

U članku 84. stavku 1. iza riječi: »poduzeti« dodaju se riječi: »ili na temelju članka 5.a ovoga Zakona odobriti gospodarskim subjektima da poduzimaju«.

U stavku 2. riječi: »se to može učiniti uz njezino« zamjenjuju se riječima: »gospodarski subjekti koji za to imaju«.

 

Članak 19.

U članku 88. stavku 1. iza riječi: »postupaka« stavlja se zarez i dodaju riječi: »a da se istovremeno osigura da se postupci provode na pravilan način,«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Osim u slučajevima koje propiše Vlada Republike Hrvatske, deklarant je dužan u odobrenom roku podnijeti dopunsku deklaraciju koja može biti opća, periodična ili rekapitulativna.«           

 

Članak 20.

U članku 89. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Ako je carinska deklaracija podnesena elektroničkom razmjenom podataka carinarnica može odobriti da isprave iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona ne budu podnesene uz deklaraciju. U tom se slučaju isprave moraju čuvati i biti na raspolaganju Carinskoj upravi.«

 

Članak 21.

U članku 91. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Puštanje robe u slobodan promet podrazumijeva primjenu mjera trgovinske politike, ispunjavanje drugih formalnosti u vezi s uvozom robe i plaćanje carine i drugih davanja, uključujući porez na dodanu vrijednost i posebne poreze, koje je carinarnica obvezna naplaćivati prilikom uvoza.«

 

Članak 22.

U članku 94. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Ako je roba puštena u slobodni promet uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog svoje uporabe u posebne svrhe, ta roba ostaje pod carinskim nadzorom. Carinski nadzor prestaje kada se prestanu primjenjivati uvjeti utvrđeni za odobrenje smanjene ili nulte stope carine, kada se roba izveze ili uništi, ili kada je dopuštena uporaba robe u druge svrhe od onih utvrđenih za primjenu smanjene ili nulte stope carine, uz uvjet da je plaćen carinski dug.«

 

Članak 23.

U članku 96. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Provedbene propise za primjenu carinskih postupaka s odgodom i carinskih postupaka s gospodarskim učinkom, te za pojednostavljenja, kao i za primjenu odredaba koje se odnose na mjere trgovinske ili poljoprivredne politike donosi Vlada Republike Hrvatske.«

 

Članak 24.

Članak 97. mijenja se i glasi:

»Uporaba bilo kojeg carinskog postupka s gospodarskim učinkom uvjetovana je odobrenjem koje izdaje carinarnica.«

 

Članak 25.

U članku 103. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Prijevoz robe iz stavka 1. ovoga članka odvija se:

a) prema postupku provoza određenom ovim Zakonom,

b) prema postupku TIR karneta određenom odredbama Konvencije TIR,

c) prema postupku ATA karneta određenom odredbama Konvencije za privremeni uvoz, kada se ATA karnet koristi kao isprava u postupku provoza,

d) poštom (uključujući pakete), ili

e) prema postupku određenom drugim konvencijama kojima pristupi Republika Hrvatska.«

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Primjena postupka provoza neće utjecati na posebne odredbe koje se primjenjuju na prijevoz robe stavljene u carinski postupak s gospodarskim učinkom.«

 

Članak 26.

Članak 104. mijenja se i glasi:

»Postupak provoza završava i obveze korisnika su ispunjene podnošenjem robe i potrebnih isprava odredišnoj carinarnici sukladno odredbama dotičnog postupka.

Otpremna carinarnica zaključuje postupak provoza kada na temelju usporedbe podataka kojima raspolaže i podataka dostupnih odredišnoj carinarnici može nedvojbeno utvrditi da je postupak okončan na ispravan način.«

 

Članak 27.

Iznad članka 105. dodaje se naziv pododjeljka, koji glasi:

 

»II. Posebne odredbe«.

 

Članak 28.

Članak 105. mijenja se i glasi:

»Postupak provoza primjenjuje se na robu koja prolazi kroz područje treće države samo ako je takva mogućnost predviđena prema međunarodnom ugovoru.«

 

Članak 29.

Iznad članka 106. briše se naziv pododjeljka:

»II. Posebne odredbe za postupak provoza«.

 

Članak 30.

Članak 106. mijenja se i glasi:

»Glavni je obveznik dužan položiti jamstvo radi osiguranja plaćanja duga koji bi mogao nastati za tu robu, osim ako, sukladno carinskim propisima, jamstvo nije potrebno polagati.

Jamstvo može biti:

a) pojedinačno jamstvo koje se odnosi na jedan provoz, ili

b) zajedničko jamstvo koje se odnosi na više provoznih postupaka ako je Središnji ured Carinske uprave glavnom obvezniku odobrio korištenje takvog jamstva.

Odobrenje iz stavka 2. točke b) ovoga članka može se dati samo osobama koje:

– imaju sjedište u Republici Hrvatskoj,

– su redovni korisnici postupaka provoza u Republici Hrvatskoj i koje Carinskoj upravi dokažu da su nedvojbeno pouzdane osobe koje ispunjavaju svoje obveze vezane uz te postupke, i

– nisu teže kršile ili nisu ponavljale kršenje carinskih ili poreznih propisa.

Kada se odobrenje iz stavka 2. točke b) ovoga članka daje osobama kojima je odobren status »ovlaštenoga gospodarskog subjekta«, u skladu s člankom 5.a ovoga Zakona, ili drugim pouzdanim osobama, u odobrenju se može odobriti korištenje zajedničkog jamstva u smanjenom iznosu jamstvene svote, ili oslobođenje od obveze polaganja jamstva. Takvo odobrenje može se dati samo osobama koje ispunjavaju sljedeće dodatne kriterije, i to:

a) pravilna uporaba postupaka provoza u Republici Hrvatskoj tijekom prethodnog razdoblja,

b) suradnja s Carinskom upravom, i

c) dobar financijski položaj koji je dovoljan za ispunjavanje obveza te osobe.

Vlada Republike Hrvatske propisat će uvjete i postupak davanja odobrenja iz stavka 3. i 4. ovoga članka.

Odobrenje za korištenje jamstva u smanjenom iznosu, odnosno oslobođenje od polaganja jamstva neće se odobriti za robu za koju Vlada Republike Hrvatske propiše da predstavlja povećan rizik, te za robu za koju je utvrđeno da je predmet prijevare.

U slučaju saznanja nastupa okolnosti protivnih uvjetima ili dodatnim kriterijima za izdavanje odobrenja iz stavka 3. ili 4. ovoga članka Središnji ured Carinske uprave može ukinuti odnosna odobrenja.«

 

Članak 31.

Iza članka 106. dodaje se članak 106.a koji glasi:

 

»Članak 106.a

Polaganje jamstva nije potrebno u slučaju prijevoza:

a) zrakom,

b) morem i rijekama,

c) cjevovodima,

d) hrvatskim željeznicama.

U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik je glavni obveznik.

Jamstvo se, osim u slučajevima koje treba utvrditi po potrebi u skladu s postupkom odbora, ne treba položiti za prijevoz:

a) zrakom,

b) rijekom Rajnom i vodenim putovima Rajne,

c) cjevovodima,

d) koji obavljaju željeznička društva država članica.

U skladu s postupkom odbora određuju se slučajevi u kojima je moguće ne zahtijevati polaganje jamstva u vezi s prijevozom robe na vodenim putovima koji nisu navedeni u stavku 3. točki b) ovoga članka.«

 

Članak 32.

Članak 107. mijenja se i glasi:

»Glavni obveznik je korisnik postupka provoza i odgovoran je za:

a) predaju robe odredišnoj carinarnici u nepromijenjenu stanju i u propisanu roku te uz poštivanje mjera koje je carinarnica prihvatila radi osiguranja istovjetnosti robe, te

b) poštivanje odredaba koje se odnose na postupak provoza.

Bez obzira na obveze glavnog obveznika iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik ili osoba koja primi robu znajući da je ona u postupku provoza također je odgovoran za predaju robe odredišnoj carinarnici u nepromijenjenu stanju do propisanog roka i uz poštivanje mjera koje je carinarnica prihvatila za osiguranje istovjetnosti.«

 

Članak 33.

Članak 108. mijenja se i glasi:

»Provedbene propise za postupak provoza i iznimke od pravila provedbe postupka donosi Vlada Republike Hrvatske.

Pod uvjetom da je zajamčena provedba mjera Zajednice koje se primjenjuju na robu:

a) države članice imaju pravo bilateralnim i multilateralnim dogovorima među sobom uspostaviti pojednostavljene postupke u skladu s kriterijima koje treba odrediti prema okolnostima i koji se primjenjuju na određene vrste robe ili određene tvrtke,

b) svaka država članica ima pravo u određenim okolnostima uspostaviti pojednostavljene postupke za robu za koju nije predviđeno kretanje na teritoriju druge države članice.

O pojednostavljenim postupcima iz stavka 2. ovoga članka potrebno je obavijestiti Europsku komisiju.«

 

Članak 34.

U članku 110. stavku 2. riječi: »prostor koji« zamjenjuju se riječima: »svako mjesto koje«, a riječ: »koji« zamjenjuje se riječju: »koje«.

 

Članak 35.

U članku 113. stavku 1. točka b) mijenja se i glasi:

»b) za ispunjenje obveza koje proizlaze iz skladištenja robe koja je obuhvaćena postupkom carinskog skladištenja, i«.

 

Članak 36.

U članku 119. stavku 2. riječi: »Ministar financija« zamjenjuju se riječima: »Vlada Republike Hrvatske«, iza riječi: »poljoprivrede« stavlja se zarez, a riječi: »i šumarstva« zamjenjuju se riječima: »šumarstva i vodnoga gospodarstva«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»Vlada Republike Hrvatske donosi popis uobičajenih oblika rukovanja iz stavka 1. do 3. ovoga članka.«

U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 5., brojka: »2« zamjenjuje se brojkom: »3«, a točka na kraju rečenice zamjenjuje se zarezom i dodaju riječi: »koja utvrđuje uvjete pod kojima se ti oblici mogu obavljati.«.

 

Članak 37.

U članku 120. stavku 1. riječ: »premjestiti« zamjenjuje se riječju: »iznijeti«, riječ: »Premještaj« zamjenjuje se riječju: »Iznošenje«, te riječ: »premještaj« riječju: »iznošenje«.

 

Članak 38.

U članku 125. stavku 1. iza riječi: »članka,« dodaju se riječi: »uz primjenu mjera iz stavka 4. ovoga članka,«.

U stavku 2. dodaje se rečenica koja glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može propisati slučajeve u kojima se može dopustiti da istovrijedna roba bude na višem stupnju obrade nego uvozna roba.«

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može propisati mjere kojima se zabranjuje, propisuju dodatni uvjeti ili se olakšava primjena stavka 1. ovoga članka.«

 

Članak 39.

Iza članka 125. dodaje se članak 125.a koji glasi:

 

»Članak 125.a

Postupak unutarnje proizvodnje u sustavu odgode također se primjenjuje i na proizvode dobivene od istovrijedne domaće robe umjesto uvozne robe kako bi istovjetni dobiveni proizvodi mogli ispuniti uvjete za oslobođenje od plaćanja izvoznih carina kojima bi podlijegali.«

 

Članak 40.

U članku 126. stavku 2. točki c) dodaje se rečenica koja glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može utvrditi slučajeve u kojima se gospodarski uvjeti smatraju ispunjenima.«

 

Članak 41.

U članku 127. stavku 1. riječ: »otpremu« zamjenjuje se riječju: »prodaju«.

U stavku 2. dodaje se rečenica koja glasi:

»Radi pojednostavljenja može se odobriti da razdoblje koje počinje unutar kalendarskog mjeseca ili tromjesečja završava na zadnji dan sljedećega kalendarskog mjeseca, odnosno tromjesečja.«

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može propisati posebne rokove za određene proizvodne radnje ili za određenu uvoznu robu.«

 

Članak 42.

U članku 128. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Kada to okolnosti opravdavaju, a posebno kada se proizvodna radnja uobičajeno izvodi pod jasno određenim tehničkim uvjetima s robom bitno istovjetnih svojstava i završava proizvodnjom dobivenih proizvoda ujednačene kvalitete, carinarnica može prihvatiti standardne normative određene na temelju unaprijed provjerenih stvarnih podataka.«

 

Članak 43.

Članak 129. mijenja se i glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može propisati slučajeve u kojima te uvjete pod kojima se smatra da su roba u nepromijenjenom stanju ili dobiveni proizvodi pušteni u slobodni promet.«

 

Članak 44.

U članku 130. stavku 1. riječ: »U« zamjenjuje se riječima: »Uz poštivanje odredaba članka 131. ovoga Zakona u«.

 

Članak 45.

Članak 131. mijenja se i glasi:

»Iznimno od članka 130. ovoga Zakona, dobiveni proizvodi:

a) podliježu uvoznim carinama koje su na njih primjenjive kada:

– su pušteni u slobodni promet i nalaze se na popisu robe koji donosi Vlada Republike Hrvatske, ukoliko su razmjerni izvezenom dijelu dobivenih proizvoda koji nisu obuhvaćeni tim popisom. Iznimno, korisnik odobrenja može tražiti da se carina za te proizvode obračuna na način iz članka 130. ovoga Zakona,

– podliježu davanjima utvrđenima u okviru poljoprivredne politike i kada to predviđaju odredbe koje donosi Vlada Republike Hrvatske,

b) podliježu uvoznim carinama izračunatima u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dotični carinski postupak ili na slobodne zone ili slobodna skladišta ako su bili stavljeni u postupak s odgodom ili u slobodnu zonu ili slobodno skladište. Iznimno:

– korisnik odobrenja može tražiti da se carina obračuna sukladno članku 130. ovoga Zakona,

– u slučajevima kada je za dobivene proizvode određen neki od naprijed navedenih carinski dopuštenih postupanja ili uporaba, osim postupka preradbe pod carinskim nadzorom, obračunati iznos carine mora biti barem jednak iznosu izračunatom u skladu s člankom 130. ovoga Zakona,

c) mogu podlijegati pravilima koja uređuju određivanje carina utvrđenih u okviru postupka za preradbu pod carinskim nadzorom kada je uvozna roba mogla biti stavljena u taj postupak,

d) uživaju povoljnije carinsko postupanje jer su namijenjeni za posebnu uporabu ako je takvo postupanje predviđeno u slučaju istovjetne uvozne robe,

e) ne podliježu plaćanju uvozne carine ako je takvo oslobođenje od plaćanja carine, sukladno članku 187. ovoga Zakona predviđeno za istovjetnu uvoznu robu.«

 

Članak 46.

U članku 133. stavku 3. brojka: »97.« zamjenjuje se riječima: »96. stavka 4.«.

 

Članak 47.

U članku 135. iza riječi: »istog članka,« dodaju se riječi: »članka 125.a,«.

 

Članak 48.

U članku 139. iza riječi: »slučajevima« dodaju se riječi: »i pod kojim uvjetima«.

 

Članak 49.

U članku 141. stavku 1. točki e) iza riječi: »robe u Republici Hrvatskoj« dodaju se riječi: »(gospodarski uvjeti)« i rečenica koja glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može utvrditi slučajeve u kojima se gospodarski uvjeti smatraju ispunjenima.«

 

Članak 50.

U članku 142. iza brojke: »1.« stavlja se zarez, a riječi: »i 2.« zamjenjuju se riječima: »2. i 4.«.

 

Članak 51.

U članku 148. stavku 2. dodaje se rečenica koja glasi:

»Carinarnica može odrediti i kraće razdoblje u suglasnosti s korisnikom odobrenja.«

 

Članak 52.

U članku 150. stavku 1. riječi: »ostaje u vlasništvu osobe sa sjedištem ili prebivalištem izvan carinskoga područja Hrvatske, a« brišu se.

U stavku 2. riječi: »slučajeve kada provedba toga postupka nije dopuštena« zamjenjuju se riječima: »popis robe za koju se ne može odobriti provedba toga postupka«.

 

Članak 53.

Članak 152.a briše se.

 

Članak 54.

U članku 154. stavku 1. točka b) mijenja se i glasi:

»b) koja je prije izvoza bila puštena u slobodni promet s potpunim oslobođenjem od uvozne carine zbog svoje uporabe u posebne svrhe sve dok se primjenjuju uvjeti za odobravanje tog oslobođenja, osim ako se proizvodna radnja odnosi na popravak,«.

 

Članak 55.

U članku 155. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Vlada Republike Hrvatske propisuje slučajeve i postupke za primjenu stavka 2. ovoga članka.«

 

Članak 56.

U članku 156. stavku 1. točki c) iza riječi: »odobrenja« dodaje se riječ: »ozbiljno«.

 

Članak 57.

U članku 161. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Iznimno od članka 159. ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske može propisati slučajeve i posebne uvjete pod kojima se troškovi proizvodnje primjenjuju kao osnovica za obračun carinskog duga pri puštanju robe u slobodni promet nakon postupka vanjske proizvodnje.«

 

Članak 58.

U članku 165. stavku 1. riječ »privremeno« briše se.

 

Članak 59.

U članku 169. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može propisati iznimke od stavka 4. ovoga članka.«

 

Članak 60.

Iza članka 170. dodaje se članak 170.a koji glasi:

 

»Članak 170.a

U postupku privremenog izvoza robe odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o postupku privremenog uvoza robe.«

 

Članak 61.

U članku 176. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka može se dati samo korisniku slobodne zone.«

 

Članak 62.

U članku 185. stavku 2. riječi: »propisani uvjeti« zamjenjuju se riječima: »propisane formalnosti«.

U stavku 4. riječi: »i 4.« zamjenjuju se riječima: »do 5.«

 

Članak 63.

U članku 187. stavku 1. točki 19) riječ: »boravištem« zamjenjuje se riječju: »prebivalištem«.

U stavku 2. riječi: »(članak 94.)« brišu se.

U podtočki a) riječ: »kućanstva« briše se.

U podtočki b) iza riječi: »članka« stavlja se zarez i dodaju riječi: »osim za predmete iz točke 13. ovoga članka,«.

 

Članak 64.

U članku 188. stavku 2. riječi: »povoljniju carinu« zamjenjuju se riječima »smanjenu ili nultu stopu carine«, a riječ: »određene« zamjenjuje se riječju: »posebne«.

 

Članak 65.

Članak 192. mijenja se i glasi:

»Ako carinarnica u skladu s carinskim propisima zahtijeva polaganje osiguranja za namirenje carinskog duga i drugih davanja predviđenih posebnim propisima, kao što su porez na dodanu vrijednost i posebni porezi, osiguranje je dužan položiti dužnik ili osoba koja može postati odgovorna za taj dug. Osiguranje za namirenje carinskog duga uključuje i osiguranje namirenja davanja koje je Carinska uprava po posebnim propisima obvezna naplaćivati prilikom uvoza i izvoza robe.

Carinarnica će zahtijevati polaganje samo jednoga osiguranja u odnosu na određenu robu ili određenu deklaraciju. Osiguranje položeno za određenu deklaraciju vrijedit će za svu robu obuhvaćenu ili puštenu prema toj deklaraciji.

Carinarnica može odobriti da umjesto osobe obvezane na davanje osiguranja osiguranje položi treća osoba.

Polaganje osiguranja neće se zahtijevati od tijela državne uprave.

 Vlada Republike Hrvatske može propisati druge slučajeve u kojima se neće zahtijevati polaganje osiguranja, ili u kojima će se odobriti polaganje osiguranja u smanjenom iznosu.«

 

Članak 66.

U članku 195. stavku 1. iza riječi: »obvezatno,« dodaju se riječi: »uz poštivanje posebnih odredaba carinskih propisa koje se odnose na postupak provoza,«.

Stavak 4. i 5. brišu se.

 

Članak 67.

Članak 197. mijenja se i glasi:

»Gotovinsko osiguranje polaže se u nacionalnoj valuti (kunama).

S polaganjem gotovine izjednačava se polaganje bilo kojeg drugog instrumenta koji se s obzirom na izdavatelja, uvjete i način njihove naplate prihvaća kao sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.

Ministar financija propisat će koji se instrumenti mogu prihvatiti kao sredstvo plaćanja, te uvjete i način polaganja gotovine i s njome izjednačenih instrumenata plaćanja.«

 

Članak 68.

U članku 198. stavku 2. riječ: »druga« zamjenjuje se riječju: »treća«.

 

Članak 69.

Članak 200. mijenja se i glasi:

»Vlada Republike Hrvatske može propisati i druge oblike osiguranja od onih navedenih u članku 196. ovoga Zakona.

Ukoliko je to predviđeno propisom iz stavka 1. ovoga članka Carinska uprava može prihvatiti i druge oblike osiguranja ako oni na istovrijedan način osiguravaju plaćanje carinskog duga.

Carinska uprava će odbiti osiguranje koje predloži dužnik ako smatra da takvo osiguranje ne osigurava sigurno plaćanje carinskog duga.«

 

Članak 70.

U članku 202. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Osiguranje za namirenje carinskoga duga ne može prestati dok se carinski dug za koji je položeno osiguranje ne ugasi ili ne nastupe okolnosti zbog kojih carinski dug više ne može nastati. Kada se carinski dug ugasi ili nastupe okolnosti zbog kojih carinski dug više ne može nastati odmah prestaje i osiguranje za namirenje toga carinskog duga.«

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

 

Članak 71.

U članku 203. riječi »Ministar financija« zamjenjuju se riječima: »Vlada Republike Hrvatske«.

 

Članak 72.

U članku 204. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Dužnik je deklarant. U slučaju neizravnog zastupanja dužnik je također i osoba za čiji je račun carinska deklaracija podnesena.«

 

Članak 73.

U članku 205. stavku 2. riječi: »stavak 2.« zamjenjuju se riječima: »stavka 1. podtočke 2.«.

U stavku 5. riječi »Carinski su dužnici:« zamjenjuju se riječima »Dužnici su:«.

Podtočke b) i c) mijenjaju se i glase:

»b) osobe koje su sudjelovale u nezakonitome unosu robe, a znale su ili su prema okolnostima slučaja morale znati da je takav unos nezakonit, i

c) osobe koje su odnosnu robu stekle u vlasništvo ili posjed premda su u trenutku stjecanja ili primitka robe znale ili su prema okolnostima slučaja morale znati da je roba nezakonito unesena u carinsko područje Republike Hrvatske, odnosno iz slobodne zone ili slobodnog skladišta nezakonito unesena u ostali dio toga područja.«

 

Članak 74.

U članku 206. stavku 4. riječi: »Carinski su dužnici za carinski dug iz stavka 1. ovoga članka:« zamjenjuju se riječima: »Dužnici su:«.

Podtočke b) i c) mijenjaju se i glase:

»b) osobe koje su sudjelovale kod izuzimanja robe premda su prema okolnostima slučaja znale ili su morale znati da se radi o izuzimanju robe ispod carinskog nadzora,

c) osobe koje su takvu robu stekle ili primile u posjed premda su u trenutku stjecanja, odnosno primitka znale ili su prema okolnostima slučaja morale znati da se radi o robi izuzetoj ispod carinskog nadzora, te«.

 

Članak 75.

U članku 207. stavku 1. točki b) riječi: »carinskog oslobođenja ili primjene povoljnije« zamjenjuju se riječima: »smanjene ili nulte stope«, a riječ: »određenu« zamjenjuje se riječju: »posebnu«.

U stavku 2. riječi: »carinskog oslobođenja ili primjene povoljnije« zamjenjuju se riječima: »smanjene ili nulte stope«, a riječ: »određenu« zamjenjuje se riječju: »posebnu«.

U stavku 3. riječi: »Carinski je dužnik« zamjenjuju se riječima: »Dužnik je«.

 

Članak 76.

U članku 208. stavku 4. riječi: »carinski je dužnik« zamjenjuju se riječima: »dužnik je«.

U stavku 5. riječi: »carinskoga dužnika« zamjenjuju se riječju: »dužnika«.

 

Članak 77.

U članku 209. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Iznimno od odredbi članka 205. i članka 207. stavka 1. podtočke a) ovoga Zakona, carinski dug za određenu robu neće nastati ako osoba dokaže da obveze koje proizlaze iz:

a) odredaba članka 50. do 53. ovoga Zakona te članka 180. stavka 1. podtočke 2. ovoga Zakona,

b) privremenog smještaja te robe, ili

c) primjene carinskog postupka u koji je ta roba bila stavljena,

nisu bile ispunjene zbog potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe, do čega je došlo uslijed naravi same robe, nepredviđenih okolnosti, više sile ili uz odobrenje carinarnice.«

U stavku 3. riječ: »određene« zamjenjuje se riječju: »posebne« a riječi: »oslobođenje od plaćanja carine ili primjenu povoljnije« zamjenjuju se riječima: »smanjenu ili nultu stopu«.

 

Članak 78.

U članku 210. riječ: »određene« zamjenjuje se riječju: »posebne«, a riječi: »povoljniju carinu« zamjenjuju se riječima: »smanjenu ili nultu stopu carine«.

 

Članak 79.

U članku 211. riječ: »određene« zamjenjuje se riječju: »posebne«, a riječi: »sniženu carinu« zamjenjuju se riječima: »smanjenu ili nultu stopu carine«.

 

Članak 80.

U članku 212. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Dužnik je deklarant. U slučaju neizravnog zastupanja dužnik je također i osoba za čiji je račun carinska deklaracija podnesena.«

 

Članak 81.

U članku 213. stavku 3. riječi: »Carinski je dužnik:« zamjenjuju se riječima: »Dužnik je:«.

 

Članak 82.

U članku 214. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Dužnik je deklarant. U slučaju neizravnog zastupanja dužnik je također i osoba za čiji je račun carinska deklaracija podnesena.«

 

Članak 83.

U članku 215. stavku 2. riječ: »protupropisano« zamjenjuje se riječju: »protupropisno«, a iza riječi: »opojne« dodaje se riječ: »droge«.

 

Članak 84.

Članak 216. mijenja se i glasi:

»Ako je carinskim propisima predviđeno povoljnije carinsko postupanje s robom zbog njezine prirode ili uporabe u posebne svrhe ili potpuno ili djelomično oslobođenje od uvoznih ili izvoznih carina na temelju članka 22., 94., 153. ili 187. do 190. ovoga Zakona, takvo povoljnije postupanje ili oslobođenje također se primjenjuje u slučajevima kada je carinski dug nastao na temelju članka 205. do 208., 213. ili 214. ovoga Zakona, pod uvjetima da korisnik odobrenja za povoljnije postupanje ili oslobođenje nije postupao prijevarno ili s grubim nemarom te ako podnese dokaze o ispunjavanju ostalih uvjeta za primjenu povoljnijeg postupanja ili oslobođenja.«

 

Članak 85.

U članku 219. stavku 2. riječ: »kao« briše se.

U stavku 3. iza riječi: »okončan« dodaju se riječi: »a mjesto nastanka carinskog duga ne može se utvrditi na temelju odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka,«.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»Carinarnica iz članka 221. stavka 1. ovoga Zakona je carinarnica države članice u kojoj carinski dug nastaje ili se smatra da je nastao u skladu s ovim člankom.

Ako carinarnica ustanovi da je carinski dug nastao prema članku 205. ovoga Zakona u nekoj drugoj državi članici, a iznos tog duga je manji od 5.000 EUR, smatra se da je dug nastao u državi članici u kojoj je dug ustanovljen.«

 

Članak 86.

U članku 220. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Dužnik je deklarant. U slučaju neizravnog zastupanja dužnik je također i osoba za čiji je račun carinska deklaracija podnesena.«

 

Članak 87.

U članku 221. stavku 2. točki b) točka na kraju rečenice zamjenjuje se zarezom.

Iza točke b) dodaje se točka c) koja glasi:

»c) ako je svota carine niža od svote carine propisane sukladno stavku 5. ovoga članka.«.

U stavku 3. brojka: »3.« zamjenjuje se brojkom: »4.«.

U stavku 5. riječ: »naknadno« briše se.

 

Članak 88.

U članku 223. stavku 1. dodaje se rečenica koja glasi:

»Produljeni rokovi ne smiju biti dulji od 8 dana.«

Dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Rokovi iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju nepredviđenih okolnosti ili više sile.«

 

Članak 89.

U članku 225. stavak 4. mijenja se i glasi:

»Obavještavanje dužnika o dugu neće se provoditi nakon isteka roka od tri godine računajući od isteka godine u kojoj je dug nastao. U slučaju podnošenja žalbe u smislu članka 8. ovoga Zakona, ovaj se rok produžava za vrijeme trajanja žalbenog postupka.«

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»Ako je carinski dug posljedica radnje koja je bila kažnjiva u trenutku kada je bila počinjena, dužnik može, pod uvjetima utvrđenim carinskim propisima, biti obaviješten o dugu i nakon isteka roka iz stavka 4. ovoga članka.«

 

Članak 90.

U članku 226. stavku 3. riječi: »233. do« zamjenjuju se riječima: »232., 234. i«, a iza riječi: »člankom 230.« dodaju se riječi: »stavkom 1.«.

 

Članak 91.

U članku 230. stavak 4. briše se.

 

Članak 92.

Iza članka 230. dodaje se članak 230.a koji glasi:

 

»Članak 230.a

Pravo na naplatu duga zastarijeva u roku od tri godine računajući od isteka godine u kojoj je dug nastao.

Tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom Carinske uprave usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu duga koja je dužniku stavljena na znanje, kao i svakom radnjom poduzetom radi utvrđivanja prekršajne odgovornosti.

Nakon poduzetih radnji iz stavka 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

Pravo na naplatu duga u svakom slučaju zastarijeva nakon isteka šest godina računajući od isteka godine u kojoj je dug nastao.«

 

Članak 93.

U članku 237. riječ: »zaračunavala« zamjenjuje se riječju: »obračunala«, a riječi: »na vraćeni iznos obračunat će i platiti kamatu u visini utvrđenoj« zamjenjuju se riječima: »obračunat će i platiti kamatu sukladno«.

 

Članak 94.

Članak 238. mijenja se i glasi:

»Ako je carinski dug nezakonito ili greškom otpušten ili vraćen, dužnik je obvezan platiti prvotni dug. Kamata će se obračunati i naplatiti sukladno propisima o zateznoj kamati.«

 

Članak 95.

Članak 239. briše se.

 

Članak 96.

Članak 240. mijenja se i glasi:

»Novčanom kaznom od 10.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 3.000,00 do 100.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba:

1) ako unese ili iznese, odnosno pokuša unijeti ili iznijeti robu u carinsko područje odnosno iz carinskog područja, izvan graničnog prijelaza ili preko graničnog prijelaza u vrijeme kad granični prijelaz nije otvoren,

2) ako na skriven način unese ili iznese, odnosno pokuša unijeti ili iznijeti robu preko graničnog prijelaza,

3) ako unese ili iznese, odnosno pokuša unijeti u carinsko područje ili iznijeti iz carinskog područja zaštićene životinje, gljive i biljke kao i njihove dijelove ili derivate,

4) ako ne prijavi kulturna ili prirodna dobra koja iznosi iz carinskoga područja ili unosi u carinsko područje.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 900.000,00 kuna kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti.«

 

Članak 97.

Članak 241. mijenja se i glasi:

»Novčanom kaznom od 3.000,00 do 900.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 1.000,00 do 100.000,00kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba:

1) ako prilikom ulaska u carinsko područje ili izlaska iz carinskog područja bez prijave carinarnici pokuša prenijeti ili prenese robu preko graničnog prijelaza, (članak 49. stavak 1.),

2) ako unese ili iznese, odnosno pokuša unijeti ili iznijeti preko graničnog prijelaza vozilo na kojemu su krivotvoreni identifikacijski brojevi šasije ili na koji su stavljene nepripadajuće registarske oznake, ili ako za vozilo podnese krivotvorene ili nepripadajuće prometne isprave,

3) ako istovari ili pretovari robu bez odobrenja carinarnice ili na mjestu koje nije za to određeno ili odobreno (članak 58.),

4) ako robom u privremenom smještaju raspolaže protivno uvjetima koje je odobrila carinarnica (članak 63. stavak 1. i članak 64.),

5) ako ne obavijesti carinarnicu o činjenicama koje su nastale nakon donošenja odobrenja za carinski postupak s odgodom ili za carinski postupak s gospodarskim učinkom (članak 99. stavak 2.),

6) ako prije isteka propisanog roka robu puštenu u slobodan promet uz oslobođenje od plaćanja carine proda, otuđi po drugoj osnovi, dade drugom na uporabu, zalog, najam, rabi u druge svrhe ili preda kao osiguranje za druge obveze, a da prethodno ne podmiri carinski dug (članak 187. stavak 1.),

7) ako robom puštenom u slobodni promet uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog svoje uporabe u posebne svrhe raspolaže protivno svrsi zbog koje je odobreno povoljnije tarifno postupanje (članak 22. i 94.),

8) ako odredišnoj carinarnici, u provoznome postupku, ne preda svu robu ili dio robe i pripadajuće isprave ili robu preda u promijenjenu stanju (članak 104. i 107.),

9) ako ne preveze unesenu robu putem i na način koji je odredila carinarnica (članak 50. stavak 1.),

10) ako postupa s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe propisanim odredbama ovoga Zakona ili Konvencijom o privremenom uvozu,

11) ako ne postupa u skladu s uvjetima i obvezama propisanima ovim Zakonom ili određenima odobrenjem carinarnice, za carinski postupak s odgodom i carinski postupak s gospodarskim učinkom (članak 99.),

12) ako u carinskoj deklaraciji neistinito, netočno ili nepotpuno navede količinu, kakvoću, vrstu, tarifnu oznaku, vrijednost ili podrijetlo robe, ili ne navede svu robu, pa je zbog toga carinski dug obračunat ili plaćen u svoti manjoj od propisane (članak 71. stavak 1. i članak 74.),

13) ako podnese isprave u svezi s provedbom carinskog postupka, odnosno drugog carinski dopuštenog postupanja ili uporabe robe u kojima je navedena druga količina, vrsta, kakvoća ili podrijetlo robe (članak 71. stavak 1., članak 74. i 186.),

14) ako neistinitim prikazivanjem činjenica ostvari ili pokuša ostvariti oslobođenje od plaćanja uvozne carine (članak 160., 187. i 188.),

15) ako raspolaže robom prije nego što je carinarnica pusti u zahtijevani carinski postupak,

16) ako s robom puštenom od strane carinarnice raspolaže protivno uvjetima odobrenog postupka,

17) ako ne osigura carinska obilježja od oštećenja, odnosno uništenja ili ih ukloni, ošteti ili uništi s robe ili prijevoznog sredstva bez odobrenja carinarnice (članak 84. stavak 2.),

18) ako robu, čiji je uvoz zabranjen, ne iznese iz carinskoga područja u roku koji je odredila carinarnica,

19) ako onemogućuje carinski nadzor nad poslovanjem u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu (članak 173.),

20) ako u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu obavlja djelatnost suprotno odredbama ovoga Zakona ili bez suglasnosti carinarnice (članak 176. do 178.),

21) ako neistinitim prikazivanjem činjenica ostvari ili pokuša ostvariti povrat ili otpust carinskoga duga (članak 232. do 235.).

Novčanom kaznom od 3.000,00 do 700.000,00 kuna kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti.«

 

Članak 98.

Članak 242. mijenja se i glasi:

»Novčanom kaznom od 2.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 500,00 do20.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba:

1) ako robu i pripadajuće isprave u provoznome postupku ne preda u određenu roku odredišnoj carinarnici (članak 104. i 107.),

2) ako privremeno uvezenu ili privremeno izvezenu robu u određenu roku ponovno ne izveze ili uveze ili ne zatraži drugi carinski dopušten postupak ili uporabu (članak 148.),

3) ako robu u postupku unutarnje proizvodnje u određenu roku ne izveze ili ponovno izveze ili ne zatraži drugi carinski dopušten postupak ili uporabu (članak 127.),

4) ako u postupku unutarnje proizvodnje i u postupku preradbe pod carinskim nadzorom u propisanu roku ne podnese obrazac za završetak postupka,

5) ako ne podnese ili pravodobno ne podnese skraćenu deklaraciju (članak 55.),

6) ako ne pruži isprave, podatke ili objašnjenja potrebna carinskoj službi za provedbu carinskih i drugih propisa,

7) ako ne čuva isprave ili podatke sukladno rokovima određenim ovim Zakonom (članak 17.),

8) ako ne podnese deklaraciju za carinski dopušteno postupanje ili uporabu sukladno rokovima određenim ovim Zakonom (članak 60. i 61.),

9) ako ne podnese dopunsku deklaraciju u propisanu roku (članak 88. stavak 3.),

10) ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju propisanu ili određenu odobrenjem Carinske uprave za određeni carinski postupak ili drugi oblik carinski dopuštenoga postupanja s robom,

11) ako robu u postupku vanjske proizvodnje u određenu roku ponovno ne uveze ili ne zatraži drugi carinski dopušteni postupak ili uporabu (članak 157.),

12) ako robu u postupku vanjske proizvodnje u sustavu zamjene uz prethodni uvoz nadomjesnih proizvoda ne izveze u propisanu roku (članak 165.).

Novčanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti.«

 

Članak 99.

Članak 243. mijenja se i glasi:

»Pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba kod koje se zatekne u posjedu roba, odnosno koja kupi, proda, preda drugom, primi na dar, prikrije, primi na čuvanje ili na prijevoz, upotrijebi ili primi po bilo kojoj drugoj osnovi robu za koju zna ili je prema okolnostima slučaja mogla znati da je riječ o robi koja je predmet prekršaja iz članka 240. i 241. ovoga Zakona, kaznit će se kao da je sama počinila prekršaj, istom kaznom koja je propisana za počinitelja prekršaja.

Novčanom kaznom iz članka 240. stavka 2. i članka 241. stavka 2. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti.«

 

Članak 100.

Članak 244. mijenja se i glasi:

»Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se na mjestu počinjenja prekršaja fizička osoba koja počini prekršaj iz članka 241. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, ako se radi o robi do vrijednosti 5.000,00 kuna.

Novčanu kaznu iz stavka 1. ovoga članka izriče i naplaćuje ovlašteni carinski službenik. Ako počinitelj prekršaja odbije odmah platiti kaznu, protiv njega se pokreće redoviti prekršajni postupak.«

 

Članak 101.

Članak 245. mijenja se i glasi:

»Roba koja je predmet prekršaja iz članka 240. i roba koja je predmet prekršaja iz članka 243. u svezi s člankom 240. ovoga Zakona, oduzet će se.

Roba koja je predmet prekršaja iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka, oduzet će se i u slučaju ako nije u vlasništvu počinitelja prekršaja.

Prijevozno ili prijenosno sredstvo iskorišteno za prijevoz, odnosno prijenos robe koja je predmet prekršaja iz članka 240. ovoga Zakona, oduzet će se ako je vrijednost robe predmeta prekršaja veća od 1/3 vrijednosti prijenosnog ili prijevoznog sredstva.

Prijevozno ili prijenosno sredstvo iz stavka 3. ovoga članka u koje je ugrađen poseban prostor za skrivanje robe, a koji je iskorišten za prijevoz robe koja je predmet prekršaja, oduzet će se bez obzira na vrijednost robe.

Prijevozno ili prijenosno sredstvo iz stavka 3. i 4. ovoga članka oduzet će se i u slučaju kada nije u vlasništvu počinitelja prekršaja.

Primjena odredaba ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od počinitelja prekršaja.«

 

Članak 102.

Članak 246. mijenja se i glasi:

»Roba ili prijevozno ili prijenosno sredstvo može se oduzeti i kada se postupak protiv počinitelja prekršaja obustavlja zbog toga što je u vrijeme počinjenja prekršaja bio maloljetan.

Roba ili prijevozno ili prijenosno sredstvo kojim je prekršaj počinjen može se oduzeti i kad se protiv počinitelja prekršaja ne može voditi prekršajni postupak zbog toga što je nepoznat ili nedostupan nadležnom tijelu ili zbog postojanja drugih zakonskih smetnji, osim u slučaju nastupanja apsolutne zastare.«

 

Članak 103.

Članak 248. briše se.

 

Članak 104.

U članku 249. stavku 2. riječ: »upozoriti« zamjenjuje se riječima: »uz upozorenje«.

U stavku 3. riječi: »i potvrdu« zamjenjuju se riječima: »s potvrdom«, riječ: »treba« zamjenjuje se riječju: »će«, a riječ: »uzeta« zamjenjuje se riječju: »preuzeta«.

 

Članak 105.

Članak 250. mijenja se i glasi:

»Postupak za carinski prekršaj ne može se pokrenuti kad proteknu tri godine od dana počinjenja prekršaja.

Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se poduzima radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja.

Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.

Postupak za carinski prekršaj ne može se pokrenuti niti dalje voditi nakon isteka šest godina od dana kada je prekršaj počinjen.«

 

Članak 106.

Članak 251. mijenja se i glasi:

»Za robu koja je oduzeta pravomoćnom odlukom carinskog ili pravosudnog tijela carinarnica može na zahtjev vlasnika robe ili počinitelja prekršaja u opravdanim slučajevima vlasniku robe ili počinitelju prekršaja dopustiti otkup, sukladno odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na osnovi ovoga Zakona.«

 

Članak 107.

Članak 252. mijenja se i glasi:

»Vijeće za prekršaje koje vodi prekršajni postupak u prvome stupnju prilikom izricanja novčane kazne može u opravdanim slučajevima dopustiti da se izrečena novčana kazna uplaćuje u ratama, ali rok otplate ne može biti dulji od jedne godine.«

 

Članak 108.

U članku 254. stavku 1. riječi: »je carinarnica oduzela« zamjenjuju se riječima: »carinarnica može oduzeti odnosno prodati«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»Životinje, hranu i drugu lako pokvarljivu robu iz stavka 1. ovoga članka carinarnica može odmah i neposredno prodati.«

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Vlada Republike Hrvatske propisat će uvjete i postupak prikupljanja, čuvanja i prodaje oduzete robe iz stavka 1. i 2. ovoga članka kao i strane robe koja je sukladno carinskim propisima ustupljena u korist države.«

 

Članak 109.

Članak 255. mijenja se i glasi:

»Ako se roba iz članka 254. ovoga Zakona ne može prodati, odnosno upotrijebiti zbog zdravstvenih, veterinarskih, fitopatoloških, sigurnosnih ili drugih razloga propisanih posebnim propisima, carinarnica će njome raspolagati, odnosno pitanje te robe riješiti sukladno posebnim propisima.«

 

Članak 110.

U članku 256. riječi: »druge pristojbe koje« zamjenjuju se riječima: »druga davanja koja«.     

 

Članak 111.

Članak 257. mijenja se i glasi:

»Osim prodaje, roba iz članka 254. ovoga Zakona može se besplatno ustupiti ili se s njom može raspolagati na drugi način uz uvjete i na način koje propiše Vlada Republike Hrvatske.«

 

Članak 112.

Propisi za provedbu ovoga Zakona donijet će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 113.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2006. godine, s tim da se:

– odredbe članka 103. do 106., članka 106.a stavka 1. i 2., članka 107. do 109., kao i odredbe članka 192. do 203. ovoga Zakona, u dijelu što se odnosi na provozni postupak, primjenjuju do dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije o zajedničkom provoznom postupku od 20. svibnja 1987. godine i Konvencije o pojednostavnjenju formalnosti u robnom prometu od 20. svibnja 1987. godine, odnosno do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

– od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije o zajedničkom provoznom postupku od 20. svibnja 1987. godine i Konvencije o pojednostavnjenju formalnosti u robnom prometu od 20. svibnja 1987. godine, odnosno od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, prestaju primjenjivati važeće odredbe iz stavka 1. ovoga članka, a počinju se primjenjivati odredbe članka 106.a stavka 3. i 4., članka 108. stavka 2. i 3. i članka 219. stavka 5. i 6. ovoga Zakona, te odredbe Konvencije o zajedničkom provoznom postupku od 20. svibnja 1987. godine i Konvencije o pojednostavnjenju formalnosti u robnom prometu od 20. svibnja 1987. godine kao i odredbe ostalih carinskih propisa Europske unije u dijelu što se odnosi na provozni postupak.

 

Klasa: 413-01/05-01/01

Zagreb, 17. studenoga 2005.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.