USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2683

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi M. M. iz Š., na sjednici održanoj dana 15. studenoga 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zaprešiću dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-897/04 (raniji broj: P-279/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. M. iz Š., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 7. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj ukratko navodi kronologiju poduzetih radnji u konkretnom parničnom postupku ukazujući na dugotrajnost i neučinkovitost suđenja.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– 13. svibnja 1996. podnositelj je tužbom pred Općinskim sudom u Samoboru pokrenuo parnični postupak protiv tuženika Osnovne škole »I. P.« iz Š., radi zaštite prava iz radnog odnosa;

– u razdoblju do 5. studenoga 1997. Općinski sud u Samoboru održao je četiri ročišta za glavnu raspravu, na kojima je, između ostalog, proveo dokaz saslušanjem podnositelja i ravnateljice tuženika kao stranaka u postupku te odredio izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;

– u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 8. studenoga 2004. kada je predmet ustupljen Općinskom sudu u Zaprešiću, Općinski sud u Samoboru održao je osamnaest ročišta za glavnu raspravu dok je jedno ročište sud odgodio na prijedlog punomoćnika podnositelja. Na ročištima za glavnu raspravu, prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, odredio izvođenje dokaza dodatnim saslušanjem stranaka, izveo dokaz dodatnim saslušanjem podnositelja, odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine mjesečne plaće podnositelja, te odredio i proveo dokaz saslušanjem svjedoka – sindikalnog povjerenika tuženika. Podneskom od 6. studenoga 2000. podnositelj je izvijestio sud kako nije u financijskoj mogućnosti namiriti iznos na ime provođenja dokaza financijskim vještačenjem zbog čega je podnositelj na ročištu održanom 20. veljače 2001. predložio sudu donošenje djelomične presude;

– djelomičnom presudom, broj: P-279/96 od 27. lipnja 2001., prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je podnositelj zatražio poništenje, kao nezakonite, odluke o redovnom otkazu ugovora o radu i odluke ravnateljice tuženika kojom se podnositelj privremeno udaljuje s radnog mjesta.

Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje, kao nezakonite, odluke ravnateljice tuženika o radu s radnim vremenom kraćim od punog radnog vremena te zahtjev podnositelja za isplatu plaće odnosno razlike plaće kao da je podnositelj radio punim radnim vremenom, u specificiranom vremenskom razdoblju, sud je odbio kao neosnovan;

– protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske odluke, podnositelj je 16. srpnja 2001. izjavio žalbu;

– tuženik je 24. srpnja 2001. izjavio žalbu pobijajući prvostupanjsku odluku u cijelosti;

– u povodu žalbe stranaka predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje ali je isti, dopisom od 29. listopada 2003., vratio spis prvostupanjskom sudu budući da žalba tuženika nije sadržavala pot­pis podnositelja žalbe;

– 3. ožujka 2004. spis je ponovno dostavljen nadležnom sudu na odlučivanje;

– Županijski sud u Velikoj Gorici je presudom, broj: Gž-543/04 od 12. listopada 2004. djelomično odbio žalbu tuženika te potvrdio djelomičnu prvostupanjsku odluku u dijelu kojom je prvostupanjski sud usvojio zahtjev podnositelja i poništio, kao nezakonitu, odluku tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu;

Rješenjem, istog broja, nadležni viši sud je prvostupanjsku odluku u preostalom dijelu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak;

– dopisom od 9. studenoga 2004. Općinski sud u Samoboru ustupio je predmet Općinskom sudu u Zaprešiću kao nadležnom sudu za daljnje postupanje u konkretnom parničnom postupku;

– u ponovnom postupku Općinski sud u Zaprešiću održao je ročište 10. kolovoza 2005. i 17. listopada 2005., kada je sud naložio podnositelju da uredi tužbeni zahtjev te je raspravnim rješenjem suda određeno da će sljedeće ročište za glavnu raspravu sud odrediti naknadno, pismenim putem.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAPREŠIĆU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 5. rujna 2005. od Općinskog suda u Zaprešiću zatražio izjašnjenje o navodima ustavne tužbe, koji je dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.

U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud ukratko navodi kronologiju radnji, poduzetih u ovom predmetu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

 

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i preslike parničnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Samoboru, tužbom podnositelja od 13. svibnja 1996.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 7. svibnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao osam (8) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dva (2) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak, u pravno relevantnom razdoblju, najprije vodio pred Općinskim sudom u Samoboru i to u trajanju od šest (6) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

U povodu žalbi stranaka predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje gdje se nalazio sedam (7) mjeseci i dvadeset i tri (23) dana.

Sukladno odluci višeg suda predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Po primitku parničnog spisa, Općinski sud u Samoboru isti je ustupio Općinskom sudu u Zaprešiću, kao sudu nadležnom za daljnje postupanje u konkretnoj pravnoj stvari.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, djelomično je doprinio duljini postupka (nedolaskom punomoćnika podnositelja na više zakazanih ročišta, prijedlogom za odgodu ročišta, promjenom punomoćnika za zastupanje kao i neplaćanjem predujma za provođenje financijskog vještačenja), što je Ustavni sud i cijenio prilikom odmjeravanja naknade podnositelju zbog povrede ustavnog prava na razumno suđenje.

Međutim, mišljenje je Ustavnog suda da je prvostupanjski sud, unatoč procesnim mogućnostima, neučinkovito održavao ročišta.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenoj pravnoj stvari. Međutim, unatoč tomu, Ustavni sud ocjenjuje da konkretni sudski postupak traje nerazumno dugo, imajući, prije svega, u vidu da se radi o hitnom postupku u kojem je djelomičnom presudom odlučeno tek o jednom dijelu tužbenog zahtjeva podnositelja.

 

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINUSUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud utvrđuje da se organizacijski ili kadrovski problemi suda ne mogu smatrati opravdanim razlogom za neučinkovito i dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko devet (9) godina, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno, osim činjenice da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, iz razloga što je u postupku, koji traje preko devet godina, pravomoćno odlučeno tek o jednom dijelu tužbenog zahtjeva, dok je predmet u pogledu preostalog dijela odlučivanog zahtjeva podnositelja vraćen na ponovni postupak. Također, valja naglasiti i činjenicu da prvostupanjski sud o jednom dijelu tužbenog zahtjeva (koji nije obuhvaćen djelomičnom presudom) tek treba odlučiti.

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustav­no pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

7.  Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Predsjednik Općinskog suda u Zaprešiću dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2021/2005

Zagreb, 15. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.