USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2710

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. B. d.d., S., koju zastupa Odvjetničko društvo A. i Č. iz Z., na sjednici održanoj dana 24. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1519/99-2 od 31. kolovoza 2004. godine, te se predmet vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1519/99-2 od 31. kolovoza 2004. godine.

Osporenom presudom prihvaćena je revizija tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinske uprave Republike Hrvatske, Carinarnice Z., koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, i preinačene su presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-7708/96-2 od 29. rujna 1998. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-735/96 od 5. srpnja 1996. godine, na način da se podnositeljica ustavne tužbe odbija s tužbenim zahtjevom. Revizijskom presudom podnositeljica je također odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška i naloženo joj je da tuženici naknadi parnični trošak.

Podnositeljica je u parničnom postupku svojim tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje da nije u obvezi po izdanoj garanciji, broj: 113/93 od 30. prosinca 1994. godine, za osiguranje namirenja dospjelih iznosa carine i drugih opterećenja pri uvozu robe, koja je garancija izdana carinskom obvezniku »T,« d.o.o. Z., u korist tuženice, pa slijedom toga Zavod za platni promet, Poslovnica 30113, S., neće postupiti, te mu se zabranjuje postupanje po zahtjevima za naplatu dospjelih a nepodmirenih carinskih obveza s naslova carinske deklaracije, u ukupnom iznosu od 5,197.701,76 kn sa pripadajućim kamatama, time da se tuženiku trajno zabrani naplata po označenoj garanciji.

2. Konkretna pravna stvar pravomoćno je riješena usvajanjem tužbenog zahtjeva podnositeljice, no postupajući po reviziji tuženice, Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio je presude suda prvog i drugog stupnja i sudio odbijajući tužbeni zahtjev podnositeljice.

3. Obrazlažući razloge ustavne tužbe, podnositeljica u bitnome ističe da joj nikada nije na odgovor dostavljena revizija tuženice i da je za osporenu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske saznala tek po njezinom primitku, sedam godina od pravomoćnosti presude suda prvog stupnja. Zbog toga smatra povrijeđenim svoja ustavna prava propisana člankom 14. stavkom 2. i člancima 26. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljica je predložila odgodu ovrhe do donošenja odluke Ustavnog suda.

4. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljena je preslika spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-735/96.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

5. Članak 62. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisuje:

Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno njegovo ustavno pravo. Pri tome Ustavni sud ne ispituje povrede zakona, nego povrede ustavnih prava, smatrajući relevantnim one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

6. Razmatrajući osnovanost navoda ustavne tužbe, Ustavni sud polazio je od mjerodavnih odredbi članka 5. stavka 2. i članka 390. stavaka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 58/93.).

 

Članak 5. stavak 2.

Sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke.

 

Članak 390. stavci 1. i 4.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci (...).

Nakon primitka odgovora (...) predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će reviziju i odgovor na reviziju (...), ako su podneseni, sa svim spisima, revizijskom sudu preko drugostupanjskog suda.

7. Općinski sud u Zagrebu je putem Županijskog suda u Zagrebu 4. lipnja 1999. godine dostavio spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, radi donošenja odluke povodom revizije tuženice, koja je izjavljena 18. prosinca 1998. godine. U obrascu kojim se spis upućuje Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, Općinski sud u Zagrebu nije zabilježio da je revizija dostavljena na odgovor podnositeljici ustavne tužbe, a podataka o dostavi revizije nema ni u ostaloj spisu priležećoj dokumentaciji.

Usvojivši reviziju tuženice, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju osporene presude utvrđuje da »protivna stranka na reviziju nije odgovorila«.

8. Podnositeljica se poziva na povredu ustavnog prava propisanog člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji glasi:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Ustavni sud u ustavnosudskom postupku utvrđuje je li tijekom postupka pred nadležnim sudom počinjena povreda takvog značaja da postupak kao jednu cjelinu čini nepravičnim za podnositeljicu. Pri tome neće svaka postupovna povreda dovesti do povrede ustavnog prava na pravično suđenje, već će to biti samo ona povreda koja je takvog značaja da podnositeljici ugrožava pravo na pravično suđenje.

Osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćena je revizija tuženice i odbijen je tužbeni zahtjev podnositeljice. Odlučujući o reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno stajalište suprotno onome nižestupanjskih sudova, te time doveo do ishoda postupka drugačijeg od onog kakav je bio prije podnošenja revizije. Ustavni sud pri tome ocjenjuje da su nedostavljanjem primjerka tuženikove revizije podnositeljici na odgovor, što je obveza suda prvog stupnja propisana kogentnom pravnom normom, povrijeđena postupovna pravila o dostavi revizije u parničnom postupku.

Raspravno načelo u parničnom postupku zahtijeva da stranke imaju mogućnost saznanja o svim dokazima koji se izvode u postupku i o svim očitovanjima koje je u spis dostavila ili sudu neposredno predala protivna strana ili netko treći, kao i mogućnost izjašnjavanja o svim takvim dokazima i očitovanjima. Sagledavajući parnični postupak kao jedinstvenu cjelinu i imajući u vidu konačni ishod postupka te značaj odluke o reviziji za prava podnositeljice, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Uz to Ustavni sud je imao u vidu i stajalište Europskog suda za ljudska prava o značenju povrede raspravnog načela (Ziegler protiv Švicarske, presuda od 21. veljače 2003. godine, br. zahtjeva: 33499/96 i Walston protiv Norveške, presuda od 3. lipnja 2003. godine, br. zahtjeva 37372/97 – www.echr.coe.int).

Utvrdivši da je podnositeljici osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je utvrdio da »protivna stranka na reviziju nije odgovorila« iako joj revizija nikada nije bila dostavljena, povrijeđeno ustavno pravo propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao povrede ostalih ustavnih prava istaknutih u ustavnoj tužbi.

Budući da je odlučio o ustavnoj tužbi, Ustavni sud nije razmatrao podnositeljičin prijedlog za odgodu ovrhe.

9. Slijedom iznijetoga, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u izreci.

Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

 

Broj: U-III-1523/2005

Zagreb, 24. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.