|
|
|
|
2759
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Z. Š., V. Š. i A. Š., udane M. iz V., koje
zastupaju T. P. N. i J. N., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda, na
sjednici održanoj 16. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je
donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Rev-650/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– Z. Š. iz S. B., V. 59, u iznosu od 8.500,00
kn,
– V. Š. iz S. B., V. 59, u iznosu od 8.500,00 kn
i
– A. Š., udanoj M., iz S. B., V. 59, u iznosu od
8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su
20. rujna 2004. godine podnijeli ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelji su 29. rujna 1988. godine
podnijeli tužbu Općinskom sudu u Slavonskom Brodu protiv L. Š. radi priznanja
prava vlasništva nekretnina s prijedlogom za zabilježbu.
Do 5. studenoga 1997. godine donijete su dvije
prvostupanjske presude broj: P-1567/88 od 7. rujna 1993. i P-208/94 od 26.
listopada 1995. i dva drugostupanjska ukidna rješenja
Gž-935/93 od 20. siječnja 1994. i Gž-493/96
od 17. lipnja 1997. Kako je tužena u tijeku postupka umrla, kao tuženici
označeni su njezini nasljednici, K. K. i M. M.
Postupak se nastavio voditi pod brojem:
P-954/97.
Ročište je održano 22. ožujka 1999. godine.
Zbog nemogućnosti pristupanja na ročište,
zakazano za 16. siječnja 2004. godine, sud je saslušao 5. siječnja 2004. godine
svjedoka izvan rasprave, a na ročištu 16. siječnja 2004. godine saslušana je
podnositeljica Z. Š. te je određeno provođenje dopunskog vještačenja po
vještaku građevinske struke.
Dopunski nalaz i mišljenje dostavljeni su sudu
6. veljače 2004. godine.
Sljedeće ročište održano je 12. veljače 2004.
godine, a ročište zakazano za 9. ožujka 2004. godine odgođeno je na prijedlog prvotužene.
Podneskom od 19. veljače 2004. godine
podnositelji su se, između ostalog, očitovali na dopunu nalaza i mišljenja
građevinskog vještaka, a tuženik se očitovao podneskom od 24. veljače 2004.
godine.
Dopisom od 5. ožujka 2004. godine sud je od
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Slavonski Brod, zatražio podatke o
osiguranju podnositeljice Z. Š.
Nakon održane rasprave sud je 18. ožujka 2004.
godine zaključio glavnu raspravu te presudu broj: P-954/97 objavio 26. ožujka
2004. godine.
Protiv presude tužena je 18. svibnja 2004.
godine podnijela žalbu.
Povodom prijedloga tužene sud je 29. srpnja
2004. godine uzeo izjavu o imovnom stanju radi oslobađanja od plaćanja sudskih
pristojbi.
Podnositelji su 23. kolovoza 2004. godine dali
odgovor na žalbu te je spis proslijeđen Županijskom sudu u Slavonskom Brodu na
postupanje, koji je 15. ožujka 2005. godine donio presudu broj: Gž-821/04.
Protiv presude Županijskog suda u Slavonskom
Brodu tužena je 10. svibnja 2005. godine izjavila reviziju.
Predmet je povodom revizije proslijeđen Vrhovnom
sudu Republike Hrvatske na postupanje.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je
osnovana.
4.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositelji su 29. rujna 1988. godine podnijeli
tužbu Općinskom sud u Slavonskom Brodu protiv L. Š. radi priznanja prava
vlasništva nekretnina s prijedlogom za zabilježbu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 20. rujna 2004.
godine, a do tog dana postupak nije okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do
dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina,
jedanaest (11) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i petnaest (15) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu u trajanju preko šest
(6) godina, s time da je sud bio potpuno neaktivan u dva navrata i to od 5.
studenoga 1997. do 22. ožujka 1999. godine, što iznosi jedna (1) godina, četiri
(4) mjeseca i sedamnaest (17) dana i od 22. ožujka 1999. do 5. siječnja 2004.
godine, što iznosi četiri (4) godine, devet (9) mjeseci i četrnaest (14) dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji
ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu pridonijeli duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom
predmetu, međutim da ta okolnost ne može opravdati petnaestogodišnje vođenje
postupka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak
po tužbi podnositelja u pravno relevantnom razdoblju trajao preko šest godina,
a da je razdoblje potpune neaktivnosti suda trajalo ukupno šest (6) godina i
dva (2) mjeseca. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu činjenice utvrđene u
točki 4. ove odluke te ukupnu duljinu postupka, Ustavni sud nalazi da je
povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske
dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i
otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam
(8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3337/2004
Zagreb, 16. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |