|
|
|
|
2761
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. T. iz Z., kojeg zastupa Đ. Z., odvjetnik
iz S., na sjednici održanoj 16. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3479/96, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od
deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.
i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. T. iz Z. određuje
se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 41/01. – pročišćeni tekst) u
iznosu od 7.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva
podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.
i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 27.
studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se
vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-3479/96,
smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u
razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u
Zagrebu broj: Pn-3479/96, utvrdio sljedeće pravno
relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja,
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 28. svibnja 1996. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, J. Š. iz Z. i N. Lj. iz Z., radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je prvo
ročište 22. svibnja 1997. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održano je ročište
13. studenoga 1997. i 3. travnja 1998. godine.
Na ročište 5. listopada 1998. godine nisu
pristupili ni drugotuženi ni svjedoci pa je sud
podnositelju, na njegov prijedlog, odredio rok od 15 dana radi dostave točne
adrese drugotuženog i svjedoka.
Podneskom od 20. listopada 1998. godine
punomoćnik podnositelja dostavio je adresu drugotuženog
i svjedoka.
Na ročište 13. travnja 1999. godine nije
pristupio drugotuženi ni svjedok predložen od
podnositelja pa je sud podnositelju, na njegov prijedlog, odredio rok od 15
dana radi dostave točne adrese drugotuženog.
Podneskom od 30. travnja 1999. godine punomoćnik
podnositelja je dostavio dvije adrese drugotuženog.
Podneskom od 5. siječnja 2000. godine punomoćnik
podnositelja je predložio da sud sazna adresu drugotuženog
tako što će djelatnicima policije naložiti provjeru.
Nakon toga održano je ročište 6. ožujka 2000.
godine na koje nije pristupio ni prvotuženi ni drugotuženi. Sud nije saslušao svjedoka koji je pristupio
ročištu, usprkos prijedlogu punomoćnika podnositelja.
Na ročište 11. travnja 2000. godine nije
pristupio svjedok i drugotuženi. Sud je riješio na
sljedećem ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka.
Na ročište 12. prosinca 2000. godine podnositelj
je pristupio osobno, ali ga sud saslušao. Tuženi nisu pristupili pa je sud
riješio da njihovi punomoćnici u roku od 15 dana dostave dokaz da su opravdano
bili spriječeni pristupiti ročištu.
Ročište zakazano za 18. listopada 2001. godine
nije održano zbog bolesti suca.
Na ročištu 8. srpnja 2002. godine prvotuženi je dao odgovor na tužbu, saslušan je podnositelj
kojem je sud dao nalog da u roku od 30 dana dostavi ovjerenu presliku
zdravstvenog kartona u svezi ozljeđivanja i tijek liječenja.
Podneskom od 11. rujna 2003. godine podnositelj
je izvijestio sud da mu je Dom zdravlja odbio dati zdravstveni karton, te je
predložio da ga sud zatraži službenim putem, što je učinjeno dopisom od 15.
rujna 2003. godine.
Dom zdravlja je 14. listopada 2003. godine
dostavio povijest bolesti.
Ročište zakazano za 3. svibnja 2004. godine nije
održano zbog bolesti suca.
Nakon toga, ročište je održano 2. rujna 2005.
godine, a sljedeće je zakazano za 12. prosinca 2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je
osnovana.
4.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 28.
svibnja 1996. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4,
6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne
novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –
ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 27. studenoga 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina,
pet (5) mjeseci i trideset (30) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
sedam (7) godina i dvadeset dva (22) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 12.
prosinca 2000. do 8. srpnja 2002. godine (jedna godina, šest mjeseci i dvadeset
šest dana) i od 15. rujna 2003. do 27. studenoga 2004. godine, tj. podnošenja ustavne tužbe (jedna godina, dva mjeseca i
dvanaest dana) te nadalje.
4.3.
PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku doprinio je duljini postupka time što nije udovoljio nalogu
suda od 8. srpnja 2002. godine da u roku od 30 dana dostavi ovjerenu presliku
zdravstvenog kartona, već je tek podneskom od 11. rujna 2003. godine predložio
sudu da ga pribavi po službenoj dužnosti.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni
sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak od 5.
studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred prvostupanjskim
sudom u trajanju od sedam godina i dvadeset dva dana, te da je još u tijeku.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti Općinskog suda
u Zagrebu, te okolnosti da se postupak cijelo vrijeme vodi pred prvostupanjskim
sudom i da dosada nije donesena nijedna odluka, Ustavni sud ocjenjuje da je
povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu
Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-4599/2004
Zagreb,
16. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |