USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2764

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi N. V. K. iz Z., koju zastupa Z. N., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 17. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-4576/89 (ranije: P-228/87) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada N. V. K. iz Z., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 10. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica je 7. listopada 1987. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog B. S., radi ispunjenja pogodbe po kupoprodajnom ugovoru od 25. lipnja 1987., odnosno radi predaje u posjed stana u Z. ili povrata kupoprodajne cijene.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je devet ročišta (15. siječnja 1988., 11. srpnja 1989., 2. studenoga 1989., 12. rujna 1990., 24. listopada 1990., 14. prosinca 1990., 26. ožujka 1991., 9. svibnja 1991. i 12. veljače 1993.). Zbog nedolaska tuženika na ročište zakazano za dan 15. siječnja 1988. godine sud je donio presudu zbog izostanka. Na ročište 11. srpnja 1989. na kojem je raspravljano o povratu u prijašnje stanje nije pristupila podnositeljica, te je sud riješio da je nastupilo mirovanje postupka.

Na ročištu održanom 14. studenoga 2000. rasprava je zbog izmjene raspravnog vijeća počela iznova, dok je na ročištu od 15. listopada 2002. podnositeljica ponovo predložila saslušavanje svjedoka iz K.

Podnositeljica je na ročištu 8. travnja 2003. preinačila tužbeni zahtjev na način da pored utvrđenja stjecanja prava vlasništva traži i isplatu 30.677,51 eura s kamatom na devizne štedne uloge. Na tom ročištu predloženi svjedoci nisu saslušani, jer je jedan od njih umro a drugi je odselio na I.

Na ročištu 8. studenoga 2004. podnositeljica je povisila postavljeni tužbeni zahtjev i zatražila da se službenim putem zatraži provjera adrese svjedoka Ž. S. za kojeg je utvrđeno da je odselio na I.

Dopisom suda od 10. siječnja 2005. zatraženo je od Ministarstva unutarnjih poslova Policijske postaje K. da se očituje o adresi Ž. S., a što su i učinili podneskom od 31. siječnja 2005.

Sljedeće ročište održano je 6. srpnja 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je dana 7. listopada 1987. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv B. S., radi ispunjenja pogodbe po kupoprodajnom ugovoru od 25. lipnja 1987.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 10. studenoga 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao sedamnaest (17) godina, jedan (1) mjesec i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i četiri (4) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko sedam godina. Razdoblje neaktivnosti suda trajalo je od 5. studenoga 1997. do 14. studenoga 2000. (tri godine i osam dana).

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka unatoč tome što je uzrokovala jedno mirovanje, s obzirom da je riječ o postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodi više od sedamnaest godina.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak po tužbi podnositeljice koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravno relevantnom razdoblju trajao oko sedam godina. Polazeći od činjenice da je riječ o postupku koji traje dulje od sedamnaest godina, tijekom kojeg nije donijeta niti jedna meritorna odluka, a da je sud bio neaktivan tijekom vrlo dugog razdoblja koje je obuhvatilo i razdoblje prije 5. studenoga 1997. (od 12. veljače 1993. do 14. studenoga 2000.), Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4252/2004

Zagreb, 17. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.