|
|
|
|
2769
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan
Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi D. P., kojeg zastupa M. B., odvjetnik iz T., na
sjednici održanoj dana 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-4099/05
(predmet Općinskog suda u Splitu broj: P-1320/02 odnosno raniji broj:
P-1548/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući
od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. P. iz S.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst), u iznosu od 8.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju odredbe
članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu:
Ustavni zakon) podnio je 20. lipnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je
nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno
ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositelj ukazuje na
dugotrajnost i neučinkovitost suđenja u konkretnom parničnom predmetu zbog čega
predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, odredi Općinskom sudu u Splitu
primjereni rok za donošenje odluke kao i da podnositelju odredi primjerenu
naknadu zbog povrede njegovog ustavnog prava, koju su redovni sudovi učinili
kada o pravima ili obvezama podnositelja nisu odlučili u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku,
pokrenutom sukladno odredbi članka 63. Ustavnog zakona, a na temelju uvida u
presliku spisa Općinskog suda u Splitu broj: P-1320/02, utvrdio sljedeće
činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava
podnositelja zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske:
– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim
sudom u Splitu tužbom podnositelja 27. lipnja 1995. protiv tuženika i to:
Croatia osiguranja d.d. Zagreb, kao prvotuženika, i
društva G. iz S., kao drugotuženika, radi naknade
štete;
– u razdoblju do 5. studenoga 1997. održana su
dva ročišta za glavnu raspravu na kojima je sud saslušao podnositelja radi
oslobađanja od plaćanja sudske pristojbe te odredio provođenje dokaza
medicinskim vještačenjem;
– u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. održano
je jedanaest ročišta za glavnu raspravu, na kojima je sud ponovno saslušao
podnositelja radi oslobađanja od plaćanja sudski pristojbi, naložio vještaku da
izradi dodatni nalaz i mišljenje te odredio knjigovodstveno vještačenje;
– zbog nedolaska podnositelja na ročište
zakazano za 15. studenoga 1999. nastupilo je mirovanje postupka;
– podnositelj je 16. studenoga 1999. podnio
prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je prihvaćen na ročištu održanom
14. veljače 2000.;
– glavna rasprava zaključena je na ročištu
održanom 14. prosinca 2001.;
– odlukom broj: P-1548/95 od 14. prosinca 2001.
sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev, te je tužbeni zahtjev, za više
zatraženo od dosuđenog iznosa, odbio kao neosnovan;
– protiv navedene odluke podnositelj je 21.
siječnja 2002. izjavio žalbu koju je nadležni viši sud odlukom broj: Gž-1122/02 od 24. svibnja 2002. usvojio i predmet vratio na
ponovni postupak;
– u ponovnom postupku održano je devet ročišta
za glavnu raspravu s time da je glavna rasprava zaključena na ročištu održanom
18. svibnja 2005.;
– protiv odluke prvostupanjskog suda broj: P-1320/02
od 18. svibnja 2005. podnositelj je izjavio žalbu 9. lipnja 2005., prvotuženik 13. lipnja 2005. te drugotuženik
16. lipnja 2005.;
– u povodu žalbe stranaka predmet je dostavljen
višem sudu na odlučivanje gdje se vodi pod brojem: Gž-
4099/05.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja
i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom
slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu
pokrenut je 27. ožujka 1995.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4,
6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije),
koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje
u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 20. lipnja 2005.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10)
godina, dva (2) mjeseca i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona
o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je
trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i četrnaest (14) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u
Splitu, koji je od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima
ili obvezama stranaka, zakazao i održao više ročišta za glavnu raspravu,
saslušao podnositelja te odredio medicinsko i knjigovodstveno vještačenje.
U povodu žalbe podnositelja predmet je
dostavljen višem sudu na odlučivanje kada je odlukom višeg suda predmet vraćen
na ponovni postupak.
U ponovnom postupku sud je održao više ročište,
donio odluku o zahtjevu podnositelja, te je predmet u povodu žalbi stranaka
opetovano dostavljen višem sudu na odlučivanje gdje se vodi pod brojem: Gž- 4099/05.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe je, kao tužitelj u
sudskom postupku, prema ocjeni Ustavnog suda, djelomično doprinio duljini
postupka. Naime ročište održano 8. lipnja 1998. je odgođeno suglasno voljom
stranaka radi pokušaja mirnog rješavanja spora, zbog čega je sljedeće ročište
održano 15. studenoga 1999. kada je zbog nedolaska podnositelja nastupilo
mirovanje postupka.
Međutim, ocjena je Ustavnog suda, da je, iako je
podnositelj otežao rad prvostupanjskog suda, sud neučinkovito provodio ročišta
unatoč procesnim mogućnostima za ubrzanje postupka.
Doprinos podnositelja u duljini parničnog postupka
sud je cijenio prilikom odmjeravanja primjerene naknade podnositelju ustavne
tužbe.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu
radi o relativno složenoj pravnoj stvari, budući je tijekom postupka bilo
potrebno provesti medicinsko i knjigovodstveno vještačenje.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da
trajanje sudskog postupka preko deset godina, a da postupak nije pravomoćno
okončan, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navodno imajući u vidu i neaktivnost suda u
razdoblju od 21. ožujka 2000. i 16. veljače 2001., unutar kojeg razdoblja
prvostupanjski sud nije poduzeo niti jednu radnju relevantnu za odlučivanje o
pravima ili obvezama podnositelja.
Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju
povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u
razumnom roku odluči o njegovima pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na
njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih
prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2735/2005
Zagreb, 9. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |