USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2769

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. P., kojeg zastupa M. B., odvjetnik iz T., na sjednici održanoj dana 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-4099/05 (predmet Općinskog suda u Splitu broj: P-1320/02 odnosno raniji broj: P-1548/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. P. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 8.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 20. lipnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj ukazuje na dugotrajnost i neučinkovitost suđenja u konkretnom parničnom predmetu zbog čega predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, odredi Općinskom sudu u Splitu primjereni rok za donošenje odluke kao i da podnositelju odredi primjerenu naknadu zbog povrede njegovog ustavnog prava, koju su redovni sudovi učinili kada o pravima ili obvezama podnositelja nisu odlučili u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom sukladno odredbi članka 63. Ustavnog zakona, a na temelju uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu broj: P-1320/02, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:

– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Splitu tužbom podnositelja 27. lipnja 1995. protiv tuženika i to: Croatia osiguranja d.d. Zagreb, kao prvotuženika, i društva G. iz S., kao drugotuženika, radi naknade štete;

– u razdoblju do 5. studenoga 1997. održana su dva ročišta za glavnu raspravu na kojima je sud saslušao podnositelja radi oslobađanja od plaćanja sudske pristojbe te odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem;

– u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. održano je jedanaest ročišta za glavnu raspravu, na kojima je sud ponovno saslušao podnositelja radi oslobađanja od plaćanja sudski pristojbi, naložio vještaku da izradi dodatni nalaz i mišljenje te odredio knjigovodstveno vještačenje;

– zbog nedolaska podnositelja na ročište zakazano za 15. studenoga 1999. nastupilo je mirovanje postupka;

– podnositelj je 16. studenoga 1999. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je prihvaćen na ročištu održanom 14. veljače 2000.;

– glavna rasprava zaključena je na ročištu održanom 14. prosinca 2001.;

– odlukom broj: P-1548/95 od 14. prosinca 2001. sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev, te je tužbeni zahtjev, za više zatraženo od dosuđenog iznosa, odbio kao neosnovan;

– protiv navedene odluke podnositelj je 21. siječnja 2002. izjavio žalbu koju je nadležni viši sud odlukom broj: Gž-1122/02 od 24. svibnja 2002. usvojio i predmet vratio na ponovni postupak;

– u ponovnom postupku održano je devet ročišta za glavnu raspravu s time da je glavna rasprava zaključena na ročištu održanom 18. svibnja 2005.;

– protiv odluke prvostupanjskog suda broj: P-1320/02 od 18. svibnja 2005. podnositelj je izjavio žalbu 9. lipnja 2005., prvotuženik 13. lipnja 2005. te drugotuženik 16. lipnja 2005.;

– u povodu žalbe stranaka predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje gdje se vodi pod brojem: Gž- 4099/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu pokrenut je 27. ožujka 1995.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 20. lipnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i četrnaest (14) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Splitu, koji je od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima ili obvezama stranaka, zakazao i održao više ročišta za glavnu raspravu, saslušao podnositelja te odredio medicinsko i knjigovodstveno vještačenje.

U povodu žalbe podnositelja predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje kada je odlukom višeg suda predmet vraćen na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud je održao više ročište, donio odluku o zahtjevu podnositelja, te je predmet u povodu žalbi stranaka opetovano dostavljen višem sudu na odlučivanje gdje se vodi pod brojem: Gž- 4099/05.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe je, kao tužitelj u sudskom postupku, prema ocjeni Ustavnog suda, djelomično doprinio duljini postupka. Naime ročište održano 8. lipnja 1998. je odgođeno suglasno voljom stranaka radi pokušaja mirnog rješavanja spora, zbog čega je sljedeće ročište održano 15. studenoga 1999. kada je zbog nedolaska podnositelja nastupilo mirovanje postupka.

Međutim, ocjena je Ustavnog suda, da je, iako je podnositelj otežao rad prvostupanjskog suda, sud neučinkovito provodio ročišta unatoč procesnim mogućnostima za ubrzanje postupka.

Doprinos podnositelja u duljini parničnog postupka sud je cijenio prilikom odmjeravanja primjerene naknade podnositelju ustavne tužbe.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu radi o relativno složenoj pravnoj stvari, budući je tijekom postupka bilo potrebno provesti medicinsko i knjigovodstveno vještačenje.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje sudskog postupka preko deset godina, a da postupak nije pravomoćno okončan, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navodno imajući u vidu i neaktivnost suda u razdoblju od 21. ožujka 2000. i 16. veljače 2001., unutar kojeg razdoblja prvostupanjski sud nije poduzeo niti jednu radnju relevantnu za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja.

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovima pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2735/2005

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.