USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2770

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. J. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Ps-868/96 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, I. J. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 23. veljače 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositeljice, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– parnični postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice od 3. listopada 1996. protiv tuženika i to: Grada Zagreba, kao prvotuženika, A. F., kao drugotuženika, i G. F., kao trećetuženika, radi predaje u posjed;

– podneskom od 1. kolovoza 1997. prvotuženik se očitovao na tužbu, a drugo i trećetuženik su odgovor na tužbu iznijeli usmeno na zapisnik na ročištu održanom 10. srpnja 1997.;

– sljedeće ročište održano je 11. lipnja 1998., a zatim 20. rujna 2000.;

– podneskom od 25. srpnja 2003. te od 4. studenoga 2003. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 4. svibnja 2004. određeno je provođenje dokaza građevinskim vještačenjem na licu mjesta;

– 14. lipnja 2004. održan je očevid na licu mjesta;

– podneskom od 12. studenoga 2004. podnositeljica je obavijestila sud da ima primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je sudu predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 13. siječnja 2005. određeno je provođenje dokaza saslušanjem vještaka;

– sljedeće ročište zakazano je za 1. prosinca 2005.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 27. travnja 2005. zatražio od Općinskog suda u Zagrebu izjašnjenje o navodima ustavne tužbe, koji je dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.

U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud navodi kronologiju radnji, poduzetih u ovom predmetu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i preslike parničnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice od 3. listopada 1996.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 23. veljače 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i sedamnaest (17) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositeljice, održao više ročišta za glavnu raspravu.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(JEDNE OD TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica, ustavne tužbe, kao jedna od tužitelja u parničnom postupku, nije doprinijela duljini postupka. Čak štoviše, u više je navrata, podnescima, požurivala provođenje postupka zakazivanjem ročišta za glavnu raspravu.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenoj pravnoj stvari.

6. Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka u razdoblju duljem od osam (8) godina, a da nije odlučeno o zahtjevu podnositeljice unatoč relativnoj složenosti predmeta, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno imajući u vidu i razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda. Naime, nakon ročišta održanog 11. lipnja 1998. sljedeće ročište održano je 20. rujna 2000. (dakle, nakon više od dvije godine). Nadalje, sljedeće ročište održano je 4. svibnja 2004. (nakon skoro četiri godine), a zatim 13. siječnja 2005. godine.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-865/2005

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.