USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2771

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi H. B. iz Z., na sjednici održanoj dana 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Ps-1683/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe H. B. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj ustavne tužbe podnio je 4. ožujka 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Tužiteljica M. V. je 23. listopada 1998. podnijela Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, protiv podnositelja ustavne tužbe kao prvotuženika i M. R. kao drugotuženika – obojice kao suvlasnika stana u Z., na kojem je tužiteljica imala stanarsko pravo.

Dopisom predsjednika Općinskog suda u Zagrebu od 4. studenoga 1998. upućeni su drugotuženiku, s prebivalištem u SR Njemačkoj, tužba i poziv za ročište diplomatskim putem.

Ročište 17. svibnja 1999. je odgođeno zbog neuredne dostave tuženicima.

Ročište 21. prosinca 1999. također je odgođeno zbog neuredne dostave tuženicima.

Podneskom od 5. prosinca 2000. tužiteljica je izvijestila sud da ima informaciju kako je drugotuženik umro, te moli za rok radi dodatne provjere i dostave podataka o njegovim nasljednicima.

Rješenjem, broj: Ps-1683/98 od 8. siječnja 2002., sud je pozvao tužiteljicu da u roku od osam dana izvijesti sud o daljnjim dispozicijama.

Podneskom od 21. siječnja 2002. tužiteljica obavještava sud da još nema podatke o smrti drugotuženika, ali da ostaje kod podnesene tužbe i predlaže spajanje ovog postupka s postupkom u predmetu istog suda, broj: Ps-126/01, u kojemu je podnositelj tužio sada pokojnog supruga tužiteljice S. V. radi iseljenja i utvrđenja da nema pravo na zaštićenu najamninu.

Službenom bilješkom od 31. siječnja 2002., na temelju kratkog uvida u spis Ps-126/01, sutkinja je konstatirala stanje postupka u tom predmetu.

Dopisom suda od 7. svibnja 2003. ponovo je diplomatskim putem upućen drugotuženiku poziv za ročište uz tužbu.

Podneskom od 22. svibnja 2003. odvjetnički ured koji je zastupao tužiteljicu vraća poziv za ročište zbog otkaza punomoći.

Dopisom od 7. kolovoza 2003. Ministarstvo pravosuđa obavještava sud o neuspjeloj diplomatskoj dostavi, budući da je drugotuženik umro.

Rješenjem od 1. ožujka 2004. predlaže se zakazati ročište.

Podneskom od 1. ožujka 2004. podnositelj traži dostavu tužbe na adresu Z., te upozorava na dugotrajnost postupka.

Dana 4. ožujka 2004. podnositelj je podnio ustavnu tužbu.

Podneskom od 8. ožujka 2004. odvjetnički ured koji je zastupao tužiteljicu vraća rješenje od 1. ožujka 2004. zbog otkaza punomoći.

Podneskom od 25. ožujka 2004. podnositelj ponovo traži dostavu tužbe radi očitovanja.

Podneskom od 22. travnja 2004. podnositelj ponovo traži dostavu tužbe radi očitovanja.

Podneskom od 4. svibnja 2004. podnositelj se očituje na navode tužbe.

Na ročištu održanom 11. svibnja 2004. (pred novim sucem) predan je dokaz o smrti drugotuženika, te je u odnosu na njega tužba odbačena, a tužiteljici je dodijeljen rok za uređenje tužbe i očitovanje na podnesak od 4. svibnja 2004.

Na ročištu održanom 28. svibnja 2004. tužiteljica je predala podnesak kojim kao drugotuženicu naznačuje suprugu pok. M. R., predlaže uvid u spis Ps-126/01, te svoje saslušanje. Podnositelj, kao prvotuženik i kao odvjetnik – punomoćnik drugotuženice, predao je podnesak kojim se ponovo protivi tužbi, ističući da pok. S. V. nije mogao steći status zaštićenog najmoprimca, budući da je vlasnik više useljivih nekretnina. Protivi se saslušanju stranaka i predlaže zaključenje glavne rasprave.

Podneskom od 31. svibnja 2004. drugotuženica dostavlja daljnju dokumentaciju u dokaz tvrdnji da je Stevo Vejnović bio vlasnik nekretnina, kao i izračun slobodno ugovorene najamnine za područje Grada Zagreba.

Podneskom od 2. lipnja 2004. drugotuženica dostavlja izračun zaštićene najamnine za stan kojeg koristi tužiteljica.

Na ročištu održanom 24. lipnja 2004. tužiteljica je predala podnesak i dokumentaciju kojima pobija navode tuženika u sporu, saslušani su tužiteljica i podnositelj, te je dodijeljen tužiteljici rok za dostavu dokumentacije.

Podneskom od 6. srpnja 2004. tužiteljica je dostavila sudu dokumentaciju.

Podneskom od 15. srpnja 2004. drugotuženica moli zakazivanje ročišta odnosno donošenje odluke na temelju stanja spisa.

Podneskom od 13. kolovoza 2004. podnositelj moli zakazivanje ročišta odnosno donošenje odluke na temelju stanja spisa.

Podneskom od 31. kolovoza 2004. podnositelj se očituje na navode tužiteljice od 24. lipnja 2004.

Dana 10. lipnja 2005. proveden je očevid na okolnost useljivosti kuće tužiteljice u vikend-naselju S.

Nakon ročišta održanog 2. studenoga 2005. ovom predmetu je priklopljen spis predmeta istog suda, broj: Ps-126/01, a prema informaciji Ps-kancela Općinskog suda u Zagrebu, na dan 9. studenoga 2005. sudac još nije odlučio o daljnjim postupovnim radnjama.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 23. listopada 1998. godine tužbom tužiteljice M. V. protiv podnositelja ustavne tužbe kao jednog od tuženika, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana.

Ustavna tužba podnesena je dana 4. ožujka 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno pet (5) godina, četiri (4) mjeseca i jedanaest (11) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Parnični postupak se cijelo vrijeme vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, time da je tužba, podnesena u listopadu 1998., dostavljena podnositelju kao prvotuženiku u svibnju 2004. Prvo ročište za glavnu raspravu održano je 11. svibnja 2004. i na njemu je tužiteljica sudu predala dokaz o smrti drugotuženika. Supruga umrlog drugotuženika, kao njegova nasljednica, stupila je u postupak 28. svibnja 2004. Prema tome, do dana podnošenja ustavne tužbe, 4. ožujka 2004., parnica još nije počela teći.

Tijekom razdoblja od podnošenja parnične tužbe do podnošenja ustavne tužbe aktivnost suda je bila svedena na pokušaje dostave tužbe drugotuženiku, time da je sud požurio tužiteljicu da dostavi podatke potrebne za nastavak postupka tek po proteku više od jedne godine od kada je ona u tu svrhu zatražila rok, dok je podnositelj, kao prvotuženik, tri puta pisanim podnescima tražio od suda dostavu tužbe, radi davanja odgovora, zbog čega je i podnio ustavnu tužbu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik u sudskom postupku, nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi M. V., koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Ps-1683/98, traje ukupno preko pet godina, što premašuje prihvaćeni standard razumne duljine trajanja sudskog postupka u pojedinom stupnju suđenja, napose s obzirom na činjenicu da je parnica započela teći po proteku više od pet godina nakon utuženja.

Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Zbog navedenog je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Broj: U-IIIA-750/2004

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.