USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2776

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi T. S. iz Z., koju zastupa B. Š.-M., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj dana 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-7060/00 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe T. S. iz Z, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 3. veljače 2005. godine podnijela ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 21. srpnja 2000. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radi isplate kamata.

Podneskom od 23. veljače 2001. godine podnositeljica je dostavila punomoć punomoćnika te je zatražila zakazivanje ročišta.

Dana 6. studenoga 2001. godine tuženik je dao odgovor na tužbu.

Podneskom od 9. siječnja 2002. godine podnositeljica je dostavila potvrdu o imovnom stanju te je ponovno zatražila zakazivanje ročišta.

Dana 26. veljača 2002. godine podnositeljica je požurila sud na postupanje.

Zbog dugotrajnijeg bolovanja suca ročište zakazano za 6. studenoga 2001. godine nije održano, o čemu je sačinjena službena zabilješka 4. ožujka 2002. godine.

Na ročištu održanom 25. svibnja 2002. godine na prijedlog tuženog podijeljen je rok od 15 dana radi očitovanja na dokumentaciju koju je podnositeljica predala na tom ročištu.

Na ročištu održanom dana 4. rujna 2003. godine prihvaćen je dokazni prijedlog podnositeljice o provođenju financijskog vještačenja. Ujedno je podnositeljici podijeljen rok od 15 dana radi pisanog očitovanja na navode iz podneska tuženika, a čemu je udovoljeno 10. listopada 2003. godine.

Podnescima od 26. ožujka 2004. i 13. listopada 2004. godine podnositeljica je požurila određivanje financijskog vještačenja.

Rješenjem suda od 13. rujna 2005. godine određeno je provođenje financijskog vještačenja.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Člankom 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. Parnični postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu započeo je 21. srpnja 2000. godine tužbom podnositeljice, radi isplate kamata.

Ustavna tužba podnijeta je 3. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak pred prvostupanjskim sudom nije dovršen, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četiri (4) godine, šest (6) mjeseci i trinaest (13) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da je Općinski sud u Zagrebu od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao dva ročišta (21. svibnja 2002. i 4. rujna 2003.). Općinski sud u Zagrebu bio je neaktivan u tri navrata i to od 21. srpnja 2000. godine (dan podnošenja tužbe) do 21. svibnja 2002. godine (održano prvo ročište) što iznosi jednu (1) godinu i deset (10) mjeseci. Sljedeća neaktivnost Općinskog suda u Zagrebu utvrđena je u razdoblju od 21. svibnja 2002. (održano ročište) do 4. rujna 2003. godine (održano drugo ročište) u trajanju od jedne (1) godine, tri (3) mjeseca i četrnaest (14) dana i od 4. rujna 2003. godine do 3. veljače 2005. godine (dan podnošenja ustavne tužbe) u trajanju od jedne (1) godine, četiri (4) mjeseca i dvadeset devet (29) dana.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe nije pridonijela duljini postupka, već je naprotiv brojnim podnescima požurivala sud na postupanje.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u ovom predmetu postoje elementi složenosti postupka, s obzirom da je potrebno provesti financijsko vještačenje, ali da ta okolnost ne može opravdati trajanje postupka u samo prvom stupnju suđenja.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je Općinski sud u Zagrebu bio izrazito neaktivan, jer je održao samo dva ročišta. Pri ocjeni Ustavni sud posebno je imao u vidu i činjenicu da sud nakon što je održao ročište dana 4. rujna 2003. godine i prihvatio prijedlog za provođenje vještačenja, do podnošenja ustavne tužbe nije donio rješenje kojim bi odredio njegovo provođenje (preko jedne godine i četiri mjeseca). Polazeći od navedenog, Ustavni sud smatra da je podnositeljici povrijeđeno pravo na suđenju u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-580/2005

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.