USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2777

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi T. M. iz Z., kojeg zastupa G. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-10151/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe T. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 4.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 31. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj ukazuje na dugotrajnost i neučinkovitost suđenja u konkretnom parničnom predmetu zbog čega predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, odredi Općinskom sudu u Zagrebu primjereni rok za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu podnositelja kao i da podnositelju odredi primjerenu naknadu zbog povrede njegovog ustavnog prava, koju je Općinski sud u Zagrebu učinio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku. Također, predlaže da Ustavni sud odredi naknadu punomoćniku podnositelja na ime troškova sastava ustavne tužbe.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja 19. rujna 1994. protiv tuženika »F. T.« d.o.o. iz S., radi naknade štete;

– u razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud održao je šest ročišta za glavnu raspravu, na kojima je između ostalog, proveo dokaz saslušanjem podnositelja kao stranke u postupku te dokaz saslušanjem predloženih svjedoka. Na ročištu održanom 14. prosinca 1994. prvostupanjski sud donio je presudu zbog izostanka protiv koje je tuženik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu. Na ročištu održanom 27. prosinca 1994. sud je usvojio prijedlog tuženika te je postupak nastavljen. Glavna rasprava zaključena je na ročištu održanom 29. travnja 1996. Protiv prvostupanjske odluke broj: Pn-1445/95 od 29. travnja 1996. podnositelj i tuženik izjavili su žalbu, te je predmet sukladno odluci nadležnog višeg suda, vraćen na ponovni postupak;

– u razdoblju nakon 5. studenoga 1997., nakon što je prvostupanjski sud zaprimio odluku višeg suda (19. studenoga 1997.), prvostupanjski sud je zakazao četiri ročišta za glavnu raspravu, s tim da je dva održao, a dva na prijedlog stranaka odgodio;

– raspravnim rješenjem od 21. rujna 1999. sud je odredio da će sljedeće ročište za glavnu raspravu biti zakazano naknadno po prijedlogu podnositelja ukoliko stranke spor ne riješe mirnim putem;

– rješenjem suda od 29. studenoga 2000. sud je pozvao podnositelja da se izjasni o svojim daljnjim dispozicijama u konkretnom predmetu;

– rješenjem suda od 6. rujna 2001. sud je ponovno pozvao podnositelja da se izjasni o svojim daljnjim dispozicijama u ovoj pravnoj stvari;

– kako podnositelj nije udovoljio nalogu suda i obavijestio sud o daljnjim dispozicijama u ovom predmetu, sud je zakazao ročište za 10. ožujka 2006.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja 19. rujna 1994.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 31. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, šest (6) mjeseci i dvanaest (12) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak, u pravno relevantnom razdoblju, vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, nakon što je odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3231/97 od 24. lipnja 1997. predmet vraćen na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud je, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao četiri ročišta za glavnu raspravu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, u pravno relevantnom razdoblju, znatno doprinio duljini konkretnog parničnog postupka. Naime, ročište zakazano za dan 17. veljače 1999. odgođeno je po prijedlogu podnositelja kao i ono sljedeće, zakazano za 21. rujna 1999., kada su se stranke suglasile da se ročište odgodi zbog pokušaja mirnog rješavanja spora.

Također, podnositelj je doprinio duljini postupka i na način što, sve do podnošenja ustavne tužbe, nije sud obavijestio o svojim daljnjim dispozicijama u konkretnoj pravnoj stvari, iako je dva puta bio pozvan rješenjem suda da to učini.

Međutim, unatoč ovakvom pasivnom ponašanju podnositelja, mišljenje je Ustavnog suda da je prvostupanjski sud mogao, s obzirom na procesne mogućnosti kojima raspolaže, postupak ubrzati, što nije učinio. Zbog navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

Isto tako, Ustavni sud je, prilikom odmjeravanja primjerene naknade podnositelju zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzeo u obzir njegov doprinos u duljini parničnog postupka zbog čega je i odlučeno kao u točki III. izreke odluke.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko deset godina, a da nije odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositelja, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Sukladno odredbi 23. Ustavnog zakona svaki sudionik snosi svoje troškove postupka zbog čega Ustavni sud nije odlučivao o zahtjevu za naknadu troškova punomoćnika podnositelja.

10. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1488/2005

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.