USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2778

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi V. R. iz K., na sjednici održanoj dana 9. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-25/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. R. iz K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 10. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2005. godine te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-25/97 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 9. siječnja 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »TGT Z.« Trgovačkog, građevinskog i transportnog poduzeća p.o. iz Z., radi isplate plaće.

Do 5. studenoga 1997. godine sud je zakazivao ročišta, ali ista nisu održana jer se za tuženika nije mogla izvršiti dostava poziva na adresu naznačenu u tužbi.

Sud je rješenjem od 15. ožujka 2002. godine pozvao punomoćnika podnositelja da u roku od 30 dana dostavi nove podatke iz Trgovačkog registra za tuženika te točnu adresu direktora društva.

Sud je rješenjem od 2. listopada 2002. godine pozvao podnositelja osobno da u roku od 30 dana dostavi nove podatke iz Trgovačkog registra za tuženika, točnu adresu direktora društva, i novu adresu punomoćnika jer se pismeno upućeno punomoćniku vratilo s naznakom »odselio«.

U podnesku od 25. listopada 2002. godine podnositelj je ponovio svoje ranije navode, istaknuo da mu adresa direktora tuženika nije poznata, te dostavio kaznenu prijavu protiv tuženika, ugovor o radu, isplatnu listu i novu adresu punomoćnika.

Rješenje suda od 2. listopada 2002. godine dostavljeno je i punomoćniku podnositelja, ali isti po njemu nije postupio.

Sud je dopisom od 11. veljače 2003. godine, te ponovno požurnicom od 18. lipnja 2003. godine, zatražio za tuženika izvadak iz sudskog registra od Trgovačkog suda u Zagrebu.

Dana 22. srpnja 2003. godine Trgovački sud u Zagrebu dostavio je zatraženi izvadak uz napomenu da tuženik nije predao prijavu za usklađivanje sa Zakonom o trgovačkim društvima te da nad istim slijedi postupak likvidacije po službenoj dužnosti.

Dostava poziva tuženiku za ročište 22. travnja 2004. godine izvršena je putem oglasne ploče suda.

Na ročištu 22. travnja 2004. godine punomoćnik podnositelja je izjavio da u skladu s izmjenama Zakona o parničnom postupku više ne može zastupati podnositelja, te predložio postavljanje privremenog zastupnika podnositelju kao i da se podnositelja nadalje poziva osobno na adresu iz tužbe. Sud je ročište odgodio te riješio sljedeće zakazati pismenim putem.

Sud je dopisom od 26. travnja 2004. godine ponovno zatražio za tuženika izvadak iz sudskog registra od Trgovačkog suda u Zagrebu.

Sud je rješenjem od 9. rujna 2004. godine pozvao podnositelja da se u roku od 30 dana očituje ostaje li kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te da dostavi adresu tuženika i podatak je li tuženik postoji i je li nad istim proveden postupak likvidacije.

Podneskom od 28. rujna 2004. godine podnositelj je izvijestio sud da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a u podnesku od 10. prosinca 2004. godine je pored toga konstatirao da su se na ročištu 22. travnja 2004. godine stekli uvjeti za donošenje presude zbog izostanka.

Sud je zamolnicom od 20. prosinca 2004. godine zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu podatak o tome je li nad tuženikom proveden postupak likvidacije i je li isti brisan iz sudskog registra.

Dopisom od 12. siječnja 2005. godine Trgovački sud u Zagrebu izvijestio je sud da tuženik nije podnio prijavu za usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima te da nad istim slijedi postupak likvidacije po službenoj dužnosti.

Dostava poziva tuženiku za ročište 14. ožujka 2005. godine izvršena je putem oglasne ploče suda.

Na ročištu 14. ožujka 2005. godine podnositelj je pristupio osobno i predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

Rješenjem od 21. ožujka 2005. godine sud je pozvao podnositelja da za jednog od svjedoka dostavi novu adresu jer se poziv za istog vratio s naznakom »nepoznat«.

Na ročište 23. svibnja 2005. godine za podnositelja nije pristupio nitko usprkos urednoj dostavi poziva. Pristupio je jedan od predloženih svjedoka. Sud ga je saslušao i riješio sljedeće ročište zakazati pismeno po prijedlogu podnositelja.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 9. siječnja 1997. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 10. prosinca 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i pet (5) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Sud je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 15. ožujka 2002. godine (četiri godine, četiri mjeseca i deset dana). Povrh toga, u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine prvo ročište zakazano je za 22. travnja 2004. godine tj. nakon šest godina, pet mjeseci i sedamnaest dana.

Razmatrajući postupanje suda tijekom vođenja postupka razvidno je da je Općinski sud u Zagrebu propustio u ranom stadiju postupka usmjeriti raspravljanje i provoditi takve dokaze koji bi doveli do utvrđenja činjenica o pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva, primjenjujući pritom pravila o teretu dokazivanja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku doprinio je duljini postupka time što nije obavijestio sud o promjeni adrese punomoćnika, što je ročište zakazano za 22. travnja 2004. godine odgođeno na prijedlog njegovog punomoćnika koji ga zbog izmjena Zakona o parničnom postupku više nije mogao zastupati, kao i time što na ročište zakazano za 23. svibnja 2005. godine uopće nije pristupio. Naime, ponašanje podnositelja u postupku nije bilo svrsishodno iako je on u pravilu udovoljavao traženjima suda.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek postupka upućuje na to da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od sedam godina jedan mjesec i pet dana, te da je još u tijeku pred prvostupanjskim sudom. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog sud u Zagrebu, okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, te da se radi o radnom sporu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4815/2004

Zagreb, 9. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.