USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2781

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi R. R. iz Z. i B. R. iz V. G., koje zastupaju V. P. i M. J. J., odvjetnice Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., na sjednici održanoj 15. studenoga 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-557/01 (ranije: Pn-4778/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– R. R. iz Z., u iznosu od 9.800,00 kuna, i

– B. R. iz V. G., u iznosu od 9.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 20. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-557/01 (ranije: Pn-4778/95), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-557/01 (ranije: Pn-4778/95), utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Tužbu je 12. lipnja 1995. godine podnijela tužiteljica (sada pokojna M. R., majka podnositelja) protiv tuženika, Grada Zagreba – Gradskog zavoda za izgradnju i uređenje, radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 20. svibnja 1996., 13. ožujka 1997. i 9. srpnja 1997. godine. Saslušana su tri svjedoka te je provedeno građevinsko vještačenje.

Na ročištu održanom 18. studenoga 1997. godine saslušan je svjedok A. D., a sud je riješio na sljedećem ročištu 15. travnja 1998. godine provesti dokaz saslušanjem tužiteljice.

Na ročište 15. travnja 1998. godine nije pristupila uredno obaviještena tužiteljica, a punomoćnik tužiteljice je predložio da se ona sasluša na svojoj kućnoj adresi jer je nepokretna. Sud je odgodio ročište i riješio tužiteljicu saslušati na njezinoj kućnoj adresi 9. lipnja 1998. godine, što je zakazanog dana i učinio.

Na ročištu 18. studenoga 1998. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljce.

Podnositeljica je 13. travnja 1999. godine izjavila žalbu protiv presude.

Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-5877/99 od 28. studenoga 2000. godine ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Općinski sud u Zagrebu zaprimio je spis i rješenje 18. siječnja 2001. godine.

Na ročištu 10. rujna 2001. godine sud je riješio zatražiti od Gradskog ureda za izgradnju Grada Zagreba podatak o tvrtki koja je izvršila rušenje ekspropriranih nekretnina tužiteljice, a zatim od te tvrtke podatak o imenu osobe koja je sastavila građevinski dnevnik o rušenju.

Dopisom od 17. rujna 2001. godine Sud je zatražio od Gradskog ureda za izgradnju Grada Zagreba podatak o tvrtki koja je izvršila rušenje ekspropriranih nekretnina tužiteljice.

Dopisom od 9. listopada 2001. godine Gradski ured za izgradnju Grada Zagreba izvijestio je sud da je rušenje predmetnog objekta izvršilo poduzeće »H.« d.o.o. iz Z.

Dopisom od 19. listopada 2001. godine Sud je zatražio od te tvrtke da dostavi ime i adresu osobe koja je sastavila građevinski dnevnik o rušenju spornog objekta kako bi se ta osoba mogla saslušati u svojstvu svjedoka.

Dostava ovog dopisa vraćena je s naznakom da tvrtka ne postoji.

Podneskom od 14. ožujka 2002. godine tužiteljica je zatražila donošenje presude predložene u tužbi.

Na ročištu 17. travnja 2002. godine određeno je da će se na sljedećem ročištu saslušati kao svjedok R. R., sin tužiteljice.

Na ročištu 12. studenoga 2002. godine saslušan je kao svjedok R. R., a punomoćnica tužiteljice je izvijestila sud da je u međuvremenu tužiteljica umrla te da umjesto nje na mjesto tužitelja stupa podnositelj, R. R. Sud je rješenjem naložio podnositelju da u roku od 15 dana dostavi rješenje o nasljeđivanju iza pokojne tužiteljice.

Podneskom od 21. studenoga 2002. godine podnositelj je dostavio rješenje o nasljeđivanju.

Podneskom od 27. veljače 2004. godine podnositeljica je kao nasljednica iza pok. tužiteljice dostavila rješenje o nasljeđivanju i punomoć.

Nakon toga, održana su ročišta 21. svibnja 2005. godine i 15. lipnja 2005. godine, a sljedeće ročište zakazano je za 7. prosinca 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. lipnja 1995. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 20. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, pet (5) mjeseci i osam (8) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i petnaest (15) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio prvo pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je nakon jedne godine i trinaest dana donio presudu.

Nakon toga, postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon jedne godine, sedam mjeseci i petnaest dana donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu.

Od 18. siječnja 2001. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 12. studenoga 2002. godine do podnošenja ustavne tužbe 20. studenoga 2004. godine (dvije godine i osam dana), te nadalje. Iako su od ukidanja prvostupanjske presude do podnošenja ustavne tužbe protekle gotovo četiri godine Općinski sud u Zagrebu nije donio novu presudu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, nisu doprinijeli duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od sedam godina i petnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu, kao i okolnost da se postupak ponovno vodi pred sudom prvog stupnja koji novu presudu nije donio iako je proteklo gotovo četiri godine od ukidanja prve prvostupanjske presude, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4469/2004

Zagreb, 15. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.