USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2784

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi D. K. iz S., kojeg zastupa I. M., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 15. studenoga 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-308/03 (raniji broj: P-438/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. K. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 11.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 1. lipnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj navodi kronologiju poduzetih radnji u konkretnom parničnom predmetu te predlaže Ustavnom sudu usvojiti ustavnu tužbu, odrediti Općinskom sudu u Splitu primjereni rok za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu podnositelja i odrediti podnositelju primjerenu naknadu zbog povrede njegovog ustavnog prava, koju je Općinski sud u Zagrebu učinio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku. Također, predlaže da Ustavni sud odredi naknadu punomoćniku podnositelja na ime troškova sastava ustavne tužbe.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– 15. svibnja 1992. godine tužbom podnositelja pred Općinskim sudom u Splitu pokrenut je parnični postupak radi poništenja, kao nezakonite, odluke o rasporedu radnika;

– do 5. studenoga 1997. sud je održao sedam ročišta za glavnu raspravu. Zbog nedolaska podnositelja na ročište zakazano za 29. studenoga 1993., nastupilo je mirovanje postupka te je postupak na prijedlog podnositelja od 8. ožujka 1994. nastavljen. U tijeku postupka sud je proveo dokaz saslušanjem podnositelja kao stranke u postupku te je zamolbenim putem, pred Općinskim sudom u Zagrebu, saslušan predloženi svjedok (Općinski sud u Zagrebu održao je tri ročišta za glavnu raspravu);

– od 5. studenoga 1997. do 21. travnja 1999., kada je glavna rasprava zaključena, sud je održao četiri ročišta za glavnu raspravu;

– odlukom, broj: P-438/92 od 21. travnja 1999. odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja;

– protiv navedene odluke podnositelj je 8. rujna 1999. izjavio žalbu;

– Županijski sud u Splitu je presudom, broj: Gž-3312/99 od 8. rujna 2000. djelomično odbio žalbu podnositelja te prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je odbijen zahtjev podnositelja za vraćanje na rad potvrdio, dok je rješenjem, iste oznake, djelomično usvojio žalbu podnositelja te prvostupanjsku odluku u dijelu kojom je odbijen zahtjev podnositelja za poništenje odluka kojima je izvršen raspored podnositelja na drugo radno mjesto ukinuo i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak;

– u ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je tri ročišta s tim da je glavna rasprava zaključena na ročištu održanom 17. travnja 2002.;

– protiv prvostupanjske odluke, broj: P-1039/01 od 17. travnja 2002., kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja, podnositelj je dana 28. lipnja 2002. izjavio žalbu;

– viši nadležni sud odlukom, broj: Gž-2840/02 od 31. listopada 2002., ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet opetovano vratio na ponovni postupak;

– u ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je šesnaest ročišta za glavnu raspravu, predsjednik suda odlučio je o zahtjevu za izuzeće raspravnog suca, zaključio glavnu raspravu te istu preotvorio na ročištu održanom 16. rujna 2005. U dosadašnjem tijeku postupka sud je saslušao veći broj svjedoka.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 12. rujna 2005. od Općinskog suda u Splitu zatražio izjašnjenje o navodima ustavne tužbe, koji je dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.

U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud navodi kronologiju radnji, poduzetih u konkretnom parničnom postupku.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Splitu tužbom podnositelja od 15. svibnja 1992.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 1. lipnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina i šesnaest (16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja pred Općinskim sudom u Splitu.

U pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Splitu u trajanju od jedne (1) godine, pet (5) mjeseci i šesnaest (16) dana.

U povodu žalbe podnositelja predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje, gdje se isti vodio nešto manje od godine dana, kada je isti vraćen na ponovni postupak pred Općinski sud u Splitu.

U ponovnom postupku, glavna rasprava zaključena je nakon nešto više od dva (2) mjeseca, ali je predmet, u povodu žalbe podnositelja, ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje.

Drugostupanjski postupak trajao je oko tri mjeseca te je, sukladno odluci višeg suda, predmet opetovano vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, sud je održao više ročišta na kojima je, između ostalog, odbio prijedlog podnositelja za preinačenje tužbenog zahtjeva te proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka. Na ročištu održanom 28. lipnja 2005. sud je glavnu raspravu zaključio, ali ju je na ročištu održanom 16. rujna 2005. preotvorio radi dopune postupka.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Od pokretanja parničnog postupka pa do 5. studenoga 1997. podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku djelomično je doprinio duljini parničnog postupka. Naime, zbog nedolaska podnositelja na račište za glavnu raspravu zakazano za 29. studenoga 1993. nastupilo je mirovanje postupka (postupak je nastavljen u povodu prijedloga podnositelja od 8. ožujka 1994.).

Međutim, u pravno relevantnom razdoblju, podnositelj nije doprinio duljini postupka.

Doprinos podnositelja u duljini postupka, Ustavni sud je cijenio prilikom odmjeravanja primjerene naknade podnositelju zbog povrede ustavnog prava na razumno suđenje.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje radnog spora, kao postupka hitne naravi, preko trinaest godina, unatoč tomu što su tijekom postupka donesene čak četiri sudske odluke, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno imajući u vidu činjenicu da postupak još uvijek nije okončan kao i neaktivnost prvostupanjskog suda. Naime, iako je prvom drugostupanjskom odlukom predmet vraćen na ponovni postupak u rujnu 2000., prvostupanjski sud je prvo ročište za glavnu raspravu održao tek 10. siječnja 2002. (dakle, nakon nešto više od godine dana). Mišljenje je Ustavnog suda da, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, sud je morao obratiti osobitu pažnju na hitnost postupanja u ovoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Sukladno odredbi 23. Ustavnog zakona svaki sudionik snosi svoje troškove postupka zbog čega o zahtjevu za nakandu troškova punomoćnika podnositelja Ustavni sud nije odlučivao.

11. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2491/2005

Zagreb, 15. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.