USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2789

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi K. G. iz Z., kojeg zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 16. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P2-811/01 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe K. G. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 3.700,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 3. ožujka 2005. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P2-811/01, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2005. godine te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P2-811/01, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Otac podnositelja, S. G., podnio je 28. svibnja 2001. godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu, protiv A. G., radi razvoda braka.

Podneskom od 11. srpnja 2001. godine podnositelj je obavijestio sud da je tužitelj preminuo te je kao njegov nasljednik predložio nastavak postupka.

Ročište zakazano za 25. rujna 2001. godine odgođeno je jer punomoćnik tužene nije imao punomoć za zastupanje.

Na ročištu održanom 23. listopada 2001. godine sud je dozvolio punomoćniku tužene zastupanje iako ponovno nije imao punomoć te je strankama određen rok od 30 dana radi pokušaja mirnog rješavanja spora.

Podneskom od 26. listopada 2001. punomoćnik tužene dostavio je punomoć za zastupanje.

Podneskom od 11. srpnja 2002. godine podnositelj je obavijestio sud o promjeni punomoćnika te je predložio zakazivanje rasprave.

Ročište zakazano za 12. veljače 2003. godine odgođeno je jer na njega nije pristupila tužena niti njen punomoćnik.

Na ročištu održanom 22. svibnja 2003. godine saslušani su svjedoci, a novom odvjetniku tužene naloženo je da u roku od petnaest dana dostavi punomoć za zastupanje. Na istom ročištu tužena je dala pismeni odgovor na tužbu.

Rješenjem od 2. ožujka 2004. godine sud je pozvao punomoćnika podnositelja da se pismeno očituje na odgovor na tužbu.

Podneskom od 19. travnja 2004. godine punomoćnik podnositelja udovoljio je traženju suda.

Rješenjem od 27. travnja 2004. godine sud je pozvao punomoćnika tužene da dostavi punomoć za zastupanje.

Podneskom od 18. studenoga 2004. godine podnositelj je obavijestio sud da je promijenio punomoćnika te predložio pribavljanje spisa Centra za socijalnu skrb, broj: S-25/99 te spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: R1-1157/99.

Ročište zakazano za 23. studenoga 2004. godine odgođeno je jer nije pristupio predstavnik Centra za socijalnu skrb.

Na ročištu održanom 1. ožujka 2005. godine utvrđeno je da punomoćnik tužene i dalje nema punomoć za zastupanje. Istog dana sud je dopisima zatražio na uvid spise, broj: S-25/99 i R1-1157/99.

Ročište zakazano za 19. travnja 2005. godine odgođeno je jer je poziv za raspravu poslan ranijem punomoćniku podnositelja.

Ročište zakazano za 18. svibnja 2005. godine odgođeno je zbog zahtjeva podnositelja za izuzeće raspravnog suca.

Rješenjem broj: 10 Su-975/05 od 24. svibnja 2005. godine odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće raspravnog suca.

Sljedeće ročište zakazano je za 22. studenoga 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Otac podnositelja je 28. svibnja 2001. godine podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv A. G., radi razvoda braka.

Ustavna tužba podnesena je 3. ožujka 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno tri (3) godine, devet (9) mjeseci i pet (5) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je održao tri ročišta. Tijekom razmatranog razdoblja sud je bio neaktivan u razdoblju od 23. studenoga 2001. godine do 22. svibnja 2003. godine (jedna godina, pet mjeseci i dvadeset devet dana) te od 22. svibnja 2003. godine do 1. ožujka 2005. godine (jedna godina, devet mjeseci i devet dana).

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositelj je svojim ponašanjem pridonio duljini sudskog postupka jer nakon proteka roka od trideset dana za mirno rješavanje spora koji je istekao 23. studenoga 2001. godine nije sve do 11. srpnja 2002. godine predložio zakazivanje ročišta.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenijem predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je do podnošenja ustavne tužbe postupak u predmetu podnositelja protiv tužene A. G., radi razvoda braka trajao tri godine, devet mjeseci i pet dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, činjenicu da je sud bio neaktivan u razdoblju duljem od tri godine te okolnost da se radi o bračnom sporu koji je po svojoj naravi žuran, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Prilikom utvrđivanja visine naknade uzet je u obzir i doprinos podnositelja.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-991/2005

Zagreb, 16. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.