USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2790

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi N. P. iz Z., na sjednici održanoj 16. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Ps-901/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe N. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 1. veljače 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu započeo je 14. srpnja 1997. godine tužbom podnositelja protiv tuženog, Grada Zagreba – Gradskog poglavarstva, radi sklapanja ugovora o prodaji stana.

Tuženik je 20. studenoga 1997. godine dao odgovor na tužbu.

Dopisom suda od 27. studenoga 1997. godine pozvan je tuženi radi dostave potrebne dokumentacije u još jednom primjerku, čemu je udovoljeno 15. prosinca 1997. godine.

Podneskom od 2. travnja 1999. godine podnositelj je dostavio sudu punomoć o zastupanju.

Dopisom od 17. studenoga 1999. godine sud je pozvao podnositelja da se očituje na odgovor na tužbu, s obzirom na istaknuti prigovor da se radi o konfisciranoj zgradi. Kako podnositelj nije dostavio svoje očitovanje, sud ga je rješenjem od 14. lipnja 2000. godine ponovno pozvao na postupanje, nakon čega je udovoljeno podneskom podnositelja od 3. studenoga 2000. godine.

Rješenjem suda od 28. rujna 2001. godine pozvan je podnositelj da u roku od osam dana dostavi sudu presliku povijesnog zk. izvatka za spornu nekretninu te podatak o tome je li podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine u odnosu na tu nekretninu. Kako podnositelj nije udovoljio pozivu suda, sud ga je ponovo rješenjem od 11. ožujka 2003. godine pozvao na postupanje, čemu je udovoljio podneskom od 29. travnja 2003. godine, ali samo u jednom primjerku, te ga je sud ponovno rješenjem od 5. svibnja 2003. godine pozvao da dostavi još jedan primjerak u roku od petnaest dana.

Podneskom od 7. srpnja 2003. godine podnositelj je požurio sud na postupanje, međutim nije postupio po rješenju suda od 5. svibnja 2003. godine.

Dopisom od 15. srpnja 2003. godine sud je zatražio od zemljišnoknjižnog odjela na uvid više spisa, koji se odnose na spornu nekretninu.

Rješenjem suda od 15. srpnja 2003. godine pozvan je podnositelj da dostavi preostalu dokumentaciju koju nije dostavio tijekom postupka, a rješenjem od 16. srpnja 2003. godine pozvan je na uređenje tužbenog zahtjeva. Isto tako su od Gradsko stambeno komunalnog gospodarstva i Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove dopisima od 15. srpnja 2003. godine zatraženi na uvid spisi.

Dopisom od 25. srpnja 2003. godine zemljišno knjižni odjel djelomično je udovoljio zahtjevu suda, a dopisom od 13. kolovoza 2003. godine Gradski ured za imovinsko-pravne poslove izvijestio je sud da je zatraženi spis proslijeđen Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, radi odlučivanja o žalbi.

Podneskom od 19. kolovoza 2003. godine podnositelj je dostavio zatraženu dokumentaciju te je dopunio tužbeni zahtjev.

Dopisom od 22. kolovoza 2003. godine Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo dostavilo je na uvid zatraženi spis.

Dopisom od 30. rujna 2003. godine sud je od Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove zatražio primjerak djelomičnog rješenja UP/I-942-01/97-01/315, koji je dopisom od 20. listopada 2003. godine izvijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti zatraženo rješenje jer se spis nalazi kod Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, slijedom čega je dopisom od 24. listopada 2003. godine upućen dopis tom Ministarstvu.

Sud je ponovno dopisom od 24. listopada 2003. godine zatražio od zemljišno – knjižnog odjela spise, čemu je djelomično udovoljeno dopisom od 31. listopada 2003. godine.

Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave dopisom od 14. studenoga 2003. godine dostavilo je sudu zatraženo rješenje i izvijestilo sud da je protiv tog rješenja izjavljena žalba o kojoj se još odlučuje.

Dopisom od 12. listopada 2004. godine sud je zatražio od Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, a dopisom od 3. studenog 2004. godine od Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave dostavu već navedenog djelomičnog rješenja.

Na ročištu održanom 14. studenoga 2005. godine nastupilo je mirovanje.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

 

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

 

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 14. srpnja 1997. godine tužbom podnositelja protiv tuženog, Grada Zagreba – Gradskog poglavarstva, radi sklapanja ugovora o prodaji stana.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 1. veljače 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu uputio je više dopisa nadležnim tijelima, odnosno rješenja podnositelju radi pribavljanja potrebne dokumentacije

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenjima Ustavnog suda znatno je pridonio duljini trajanja postupka na način što nije u ostavljenim rokovima postupao po rješenjima suda.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nalazi da je riječ o donekle složenom predmetu, ali da ta okolnost ne može opravdati sedmogodišnje vođenje postupka u samo prvom stupnju bez ijednog održanog ročišta.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Unatoč znatnom doprinosu podnositelja duljini trajanja postupka, Sud ne može zanemariti činjenicu da se tijekom sedmogodišnjeg vođenja postupka nije održalo niti jedno ročište, pa je takvim neučinkovitim postupanjem Općinskog suda u Zagrebu, prema ocijeni Suda povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Prilikom utvrđivanja visine naknade uzet je u obzir i doprinos podnositelja.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-541/2005

Zagreb, 16. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.