USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2825
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom T. J iz P., koju zastupa M. J.,
odvjetnik iz S., na sjednici održanoj dana 16. studenoga 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se:
– rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
broj: Revr-589/02-2 od 26. studenoga 2002. godine
– rješenje Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-732/02-3 od 18. travnja 2002. godine i
– rješenje Općinskog suda u Petrinji, broj:
P-355/01-7 od 18. ožujka 2002. godine,
te se predmet vraća nadležnom Općinskom sudu u
Petrinji na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-589/02-2
od 26. studenoga 2002. godine.
Navedenim rješenjem odbijena je kao neosnovana
revizija podnositelja izjavljena protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u
Sisku, broj: Gž-732/02-3 od 18. travnja 2002. godine,
kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Petrinji, broj: P-355/01-7 od 18.
ožujka 2002. godine.
Prvostupanjski sud oglasio se apsolutno
nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu podnositeljice protiv I.
R. C. iz Z. radi utvrđenja da otkaz ugovora o radu nije zakonit. U obrazloženju
navodi da tuženik ima građanski imunitet u Republici Hrvatskoj te da je stoga
izuzet iz građanske jurisdikcije, zbog čega se protiv njega ne može voditi
postupak pred sudom u Republici Hrvatskoj.
2. Podnositeljica u ustavnoj tužbi u bitnome
ponavlja osporavajuće razloge isticane u žalbenom postupku. Smatra da se u
konkretnom slučaju nije mogao primijeniti institut imuniteta na koji se poziva
I. R. C., jer bi se takav institut eventualno mogao primijeniti u postupanju
tuženika prema trećim osobama u okviru obavljanja djelatnosti tuženika, ali ne
i prema podnositeljici kao osobi koja je ugovorom o radu uzajamno uredila svoja
prava iz radnog odnosa s njim, u skladu s hrvatskim propisima. Slijedom
navedenog smatra da su joj povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14.
stavkom 2., 26., 29. stavkom 1., 54. stavkom 1. i 55. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske. Ističe i povredu odredbe članka 140. Ustava.
Cijeneći osporena rješenja nezakonitim,
podnositeljica zaključno predlaže ustavnu tužbu usvojiti, osporena rješenja
ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen
je spis Općinskog suda u Petrinji, broj: P-355/01.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka
2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu
ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti,
tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s
javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji
ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna
sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i
područnu (regionalnu) samoupravu.
Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu
redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu
pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite
ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.
Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom
postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja
utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva
istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i
obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne
slobode.
5. Tijekom postupka pred Općinskim sudom u
Petrinji utvrđeno je da je tuženik I. R. C., organizacija koju je osnovala
Vlada Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj i ona je i financira,
te stoga spada u skupinu organizacija kojima je imunitet priznat Sporazumom o
gospodarskoj, tehničkoj i srodnoj pomoći između Vlade Republike Hrvatske i
Vlade Sjedinjenih Američkih Država potpisanog u Zagrebu dana 6. lipnja 1994.
godine, a potvrđenog Uredbom Vlade od 16. ožujka 1995. godine (»Narodne novine«
– Međunarodni ugovori, broj 3/95.).
Prvostupanjski sud utvrdio je da u konkretnom
slučaju ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, zbog čega postupa
sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne
novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – u daljnjem tekstu:
ZPP), koji navodi da kada sud u tijeku postupka utvrdi da za rješavanje spora
nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se
nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u
slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku
tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.
Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsko
rješenje i odbio žalbu podnositeljice kao neosnovanu.
Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da ne
postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti razlozi na koje taj sud
pazi po službenoj dužnosti, te je stoga temeljem odredbe članka 393. u svezi s
člankom 400. stavkom 4. ZPP-a odbio reviziju podnositeljice kao neosnovanu.
6. Članak 29. stavak 1. Ustava glasi:
Svatko ima
pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog
kažnjivog djela.
U članku 2. ugovora o radu sklopljenog između
podnositeljice i I. R. C. određeno je:
Ovim se
ugovorom propisuju prava, obveze i odgovornosti poslodavca i zaposlenika/ce u
svezi s radnim odnosom, ukoliko Zakonom o radu nije drugačije određeno.
Člankom 18. propisano je:
Sva
pitanja koja nisu regulirana ovim ugovorom podliježu relevantnim internim
odredbama Udruge (Pravilnikom IRC Hrvatska), ako ista nisu u suprotnosti sa
Zakonom o radu, odnosno drugim propisima koji se imaju primijeniti.
Članak 19. ugovora glasi:
Sve
sporove koji mogu nastati na osnovi ovog ugovora ili s njim u svezi rješavati
će nadležni sud u Zagrebu.
Ustavni sud ocjenjuje da sklapanje ugovora o
radu između poslodavca I. R. C., Odjela za humanitarnu pomoć Zagreb i
podnositeljice, tj. potpisivanje tog ugovora u ime
poslodavca od strane ovlaštene osobe (direktora), treba smatrati činom
odreknuća od imuniteta.
Odricanje od imuniteta opće je priznati institut
međunarodnog prava, sadržan u tekstovima mnogih međunarodnih ugovora,
uključujući i Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima iz 1961. godine. S
obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o izvršenju, za što se prema
međunarodnom pravu traži posebno odricanje, primjena spomenutog instituta je
nedvojbena. Slijedom navedenog, poslodavac je znao ili trebao znati da se
sklapanjem ugovora o radu navedenog sadržaja za sporna pravna pitanja odriče
sudskog imuniteta, iz čega proizlazi da su za rješavanje konkretnog pravnog
pitanja između podnositeljice i I. R. C. nadležni
sudovi u Republici Hrvatskoj.
Ustavni sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem
Vrhovnog suda i rješenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda
podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom
29. stavkom 1. Ustava. Osporenim rješenjima podnositeljici je povrijeđeno pravo
na pristup sudu, zbog čega je, u konkretnom slučaju, ostala bez sudske zaštite
u Republici Hrvatskoj.
7. S obzirom da je ustavna tužba usvojena zbog
povrede ustavnog jamstva sadržanog u članku 29. stavku 1. Ustava, Ustavni sud
nije razmatrao povrede ostalih ustavnih prava na koje se podnositeljica poziva
u svojoj ustavnoj tužbi.
8. Slijedom iznijetoga, na temelju odredaba
članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
9. Objava ove odluke temelji se na odredbi
članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-1150/2003
Zagreb, 16. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.