USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2827

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. K. iz K., kojeg zastupa V. B., odvjetnik iz Karlovca, na sjednici održanoj dana 24. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5157/2003-7 od 2. lipnja 2004. godine, kojom je odbijena njegova tužba podnijeta protiv rješenja Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske, Uprave za obnovu, klasa: UP/II-316-01/01-01/654, urbroj: 561-04-/01-03-4 od 8. svibnja 2003. godine. Tim rješenjem odbijena je žalba podnositelja podnijeta protiv rješenja Karlovačke županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Pododsjeka za obnovu, klasa: UP/I-361-01/97-01/1870, urbroj: 2133-04-04/02-01-06 od 14. svibnja 2001. kojim je poništeno rješenje istog tijela klasa: UP/I-361-01/97-01/1870urbroj: 2133-04-05/02-98-04 od 29. travnja 1998. godine, kojim je podnositelju bilo priznato pravo na obnovu obiteljske kuće 5. stupnja oštećenja na adresi K., B. G. 40.

Rješenjem od 14. svibnja 2001. godine, odbijen zahtjev podnositelja za utvrđenje prava na obnovu i opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće 5. stupnja oštećenja na adresi K., B. G. 40.

2. Podnositelj smatra da su mu osporenim aktima, zbog pogrešne primjene Zakona o obnovi (»Narodne novine«, broj 24/96., 54/96., 87/96. i 57/00.), povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članka 14. stavka 2., članka 19. i članka 26. Ustava.

Podnositelj u ustavnoj tužbi ponavlja razloge iznijete tijekom postupaka koji su prethodili ustavnosudskom postupku. Ističe da odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o obnovi jasno propisuje da pravo može ostvariti onaj korisnik koji je s obitelji prebivao u stambenoj zgradi, ako zahtjevu priloži pisanu izjavu da će se nakon obnove s obitelji vratiti, te nalazi da je jasno korišten termin prebivanja odnosno prebivališta, a ne i boravišta. Također ističe da nije sporno da se podnositelj s obitelji nalazio na privremenom radu u Nj. duži niz godina, te da je u inozemstvu imao boravište dok tamo radi, ali da je logično, budući da su hrvatski državljani da imaju namjeru stalno prebivati u Republici Hrvatskoj. Smatra da ispunjava sve zakonom propisane uvjete za ostvarivanje prava na obnovu u ratu oštećene kuće.

3. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Pododsjeka za obnovu, klasa: UP/I-361-01/97-01/1807.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno njegovo ustavno pravo. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o obnovi propisano je: »Pravo na obnovu pod uvjetima iz ovog Zakona imaju vlasnici, odnosno suvlasnici u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada te zaštićeni najmoprimci u stanovima u tim zgradama, kao i vlasnici drugih uništenih ili oštećenih materijalnih dobara, koji su državljani Republike Hrvatske te osobe koje su 1991. godine imale prebivalište u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: korisnici prava na obnovu).«.

Slijedom navedenog za podnositelja ustavne tužbe kao hrvatskog državljanina mjerodavna je odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o obnovi.

Odredbom članka 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o obnovi propisano je:

(1). Pravo iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona može se ostvariti:

(...)

3. ako je korisnik prava na obnovu s obitelji prebivao u stambenoj zgradi, odnosno koristio drugo uništeno ili oštećeno dobro, do početka ratnih operacija na tom području i ako zahtjevu priloži pisanu izjavu da će se nakon obnove s obitelji vratiti, odnosno koristiti obnovljeno dobro,

(...)

6. Tijekom provedenog upravnog postupka utvrđeno je da se podnositelj u vrijeme početka ratnih operacija zajedno s obitelji nalazio na privremenom radu u inozemstvu, te da je rečeni objekt koristio samo za vrijeme praznika i godišnjeg odmora, dakle samo povremeno. Također, utvrđeno je da iz izjave podnositelja proizlazi da se od 1968. godine, a njegova supruga od 1972. godine, nalazi na privremenom radu u SR Nj., te da od tada tamo stanuje zajedno sa sinom gdje on i pohađa srednju školu. Stoga prema stajalištu upravnog tijela, prijava prebivališta na navedenu adresu nije dokaz da je na toj adresi podnositelj s obitelji stvarno i stanovao u vrijeme početka ratnih operacija.

Odlučujući o tužbi podnositelja u upravnom sporu, Upravni sud odbio je tužbu kao neosnovanu i našao osporeno rješenje upravnog tijela zakonitim. U obrazloženju presude ističe se da u konkretnom slučaju nisu osnovani prigovori tužitelja (podnositelja ustavne tužbe) o nejednakosti građana koji su radili u Republici Hrvatskoj i onih na privremenom radu u inozemstvu, jer to nije postupak naknade ratne štete već postupak obnove građevinskih objekata stradalih u ratu koje Republika Hrvatska provodi onim građanima kojima su ti objekti stvarno i koristili za stalno stanovanje, u trenutku kada su započele ratne operacije.

7. Ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta odredbe članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo jednakosti pred zakonom.

Podnositelj nije naveo relevantne razloge koji bi ukazivali da je u provedenom upravnom i upravnosudskom postupku bilo postupovnih povreda koje bi mogle dovesti do povrede navedenog ustavnog prava. Stvarno i mjesno nadležna upravna tijela i Upravni sud Republike Hrvatske valjano su obrazložili stajališta iznijeta u osporenim aktima, koja, prema ocjeni Ustavnog suda, nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene materijalnog prava protivno ustaljenoj praksi. Ustavni sud stoga utvrđuje da u osporenim aktima o pravima podnositelja nije odlučivano samovoljno.

8. Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo povredu odredbe članka 19. Ustava, koja u stavku 1. propisuje da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, dok se u stavku 2. zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela koja imaju javne ovlasti.

Odredba članka 19. stavka 1. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, nego utvrđuje načelo zakonitosti u djelovanju uprave.

Odredbom članka 19. stavka 2. Ustava jamči se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti i ona se ne iscrpljuje u pravu na pokretanje upravnog spora pred Upravnim sudom, već se sadržaj tog jamstva proteže i na obvezu tog suda da u propisanom postupku odluči o zakonitosti osporenog akta. Upravni sud je, provodeći kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata, osporenom presudom odbio podnositeljevu tužbu kao neosnovanu te je za svoja utvrđenja dao jasne razloge, očitovavši se pritom o svim relevantnim navodima podnositelja. Tijekom ustavnosudskog postupka Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo.

9. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05.).

10. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u izreci.

11. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-3837/2004

Zagreb, 24. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.