USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2829

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi J. M. iz H. L., na sjednici održanoj 17. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-5761/05 (ranije poslovni broj: Pr-3049/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. M. iz H. L., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 3. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio slijedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– parnični postupak (radni spor) pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 17. studenoga 1997. protiv tuženika, društva A. d.d. Z., radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu;

– na ročištu održanom 4. svibnja 1998. tuženik je sudu dostavio odgovor na tužbu;

– podneskom od 6. svibnja 1999. i od 28. rujna 1999. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 4. travnja 2000. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;

– na ročištu održanom 27. lipnja 2000. saslušane su stranke;

– glavna rasprava na ročištu 19. veljače 2001., zbog izmjene u sastavu vijeća, započela iznova;

– podneskom od 6. ožujka 2002. podnositelj je sudu predložio hitno zakazivanje ročišta;

– na ročištu održanom 21. svibnja 2002. glavna rasprava je zaključena;

– rješenjem broj: Pr-3049/97 od 6. studenoga 2002. sud je glavnu raspravu preotvorio te pozvao podnositelja da dopuni tužbeni zahtjev;

– na ročištu održanom 22. studenoga 2002. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva te je sud glavnu raspravu zaključio;

– tužbeni zahtjev podnositelja djelomično je usvojen odlukom suda od 22. studenoga 2002., kojom je utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu zaključen među strankama kao i da su Odluka o otkazu ugovora o radu i Odluka tuženika, po žalbi podnositelja, nezakonite. Tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je podnositelj predložio nalaganje tuženiku da podnositelja vrati na njegovo radno mjesto, sud je odbio kao neosnovan;

– protiv navedene odluke tuženik je izjavio žalbu 2. svibnja 2003., a podnositelj 5. svibnja 2003.;

– rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžr-1183/03 od 16. rujna 2003. prvostupanjska odluka je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak;

– podneskom od 23. siječnja 2004. i od 1. ožujka 2004. podnositelj je predložio hitno zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– rješenjem suda broj: Pr-24909/03 od 26. ožujka 2004. određeno je provođenje dokaza saslušanjem stranaka;

– na ročištu održanom 22. travnja 2004. proveden je dokaz saslušanjem stranaka te je određeno provođenje dokaza financijskim vještačenjem;

– sljedeće ročište održano je 26. listopada 2004. na kojem je sud proveo dokaz saslušanjem određenog vještaka te je pozvao vještaka na dodatnu izradu nalaza i mišljenja;

– na ročištu održanom 21. veljače 2005. proveden je dokaz saslušanjem vještaka te je glavna rasprava zaključena;

– odlukom suda od 1. ožujka 2005. djelomično je usvojen tužbeni zahtjev dok je podnositelja u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva odbio;

– protiv navedene odluke podnositelj je 27. travnja 2005. izjavio žalbu;

– u povodu žalbe podnositelja predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje koji je odlukom Gžr-737/05 od 1. ožujka 2005. prvostupanjsku odluku opetovano ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak gdje se vodi pod brojem: Pr-5761/05.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 25. travnja 2005. od Općinskog suda u Zagrebu zatražio izjašnjenje o navodima ustavne tužbe, koji je dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.

U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud navodi kronologiju radnji, poduzetih u ovom predmetu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) kojom je propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike parničnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja 17. studenoga 1997.

Ustavna tužba podnijeta je dana 3. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i trinaest (13) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao više ročišta, proveo dokaz saslušanjem stranaka te odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja.

U povodu žalbi stranaka predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje koji je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud je održao više ročišta, ponovno proveo dokaz saslušanjem stranaka te odredio i proveo dokaz finanacijskim vještačenjem te ponovno donio odluku o zahtjevu podnositelja.

U povodu žalbe podnositelja predmet je ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje koji je ponovno ukinuo prvostupanjsku odluku i vratio predmet na ponovni postupak koji se sada vodi pod brojem: Pr– 5761/05.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka. U više navrata podnescima je požurivao zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJANA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud utvrđuje da se organizacijski ili kadrovski problemi suda ne mogu smatrati opravdanim razlogom za neučinkovito i dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje radnog spora kao hitnog parničnog postupka dulje od sedam (7) godina, unatoč činjenici što su u postupku donesene četiri sudske odluke, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno, imajući u vidu i činjenicu da postupak i nakon osam godina nije pravomoćno okončan kao i neaktivnost suda u razdoblju od 4. svibnja 1998. do 4. travnja 2000., te u razdoblju od 19. veljače 2001. do 21. svibnja 2002.

Ustavni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud bio dužan voditi osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja konkretne pravne stvari jer se radi o radnom sporu.

Zbog navedenog Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1052/2005

Zagreb, 17. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijećadr. sc. Željko Potočnjak, v. r.