USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2832

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi dr. D. M. iz R., kojeg zastupa M. M., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj 16. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Trgovački sud u Zagrebu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovr-2941/03 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, dr. D. M. iz R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 24. svibnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– izvršni postupak pokrenut je izvršnim prijedlogom vjerovnika podnesenim Trgovačkom sudu u Zagrebu na temelju pravomoćne i izvršne odluke Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-449/91 od 27. studenoga 1991., pljenidbom i prijenosom novčanih sredstva dužnika »G.-L.« iz Z. na račun vjerovnika;

– rješenjem broj: I-786/96 od 9. rujna 1996., Trgovački sud oglasio se nenadležnim te predmet ustupio Općinkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom sudu za postupanje u ovoj izvršnoj stvari;

– Općinski sud u Zagrebu je 3. ožujka 1997. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ipl-2035/96;

– protiv navedenog rješenje ovršenik je 19. ožujka 1997. izjavio žalbu (prigovor) ističući, između ostaloga i prigovor litispedencije;

– nakon zaprimljenog odgovora ovrhovoditelja na žalbu dužnika, Općinski sud u Zagrebu je rješenjem od 27. svibnja 1997. usvojio žalbu ovršenika te rješenje o ovrsi broj: Ipl-2035/96 od 3. ožujka 1997. u cijelosti ukinuo kao i sve provedene ovršne radnje te obustavio ovršni postupak;

– protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je 12. lipnja 1997. izjavio žalbu;

– Županijski sud u gradu Zagrebu je odlukom broj: Gž-4922/97 od 24. veljače 1998. žalbu ovrhovoditelja usvojio i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak;

– podneskom od 2. listopada 2000. ovrhovoditelj je predložio hitno postupanje suda u označenom ovršnom predmetu;

– nakon izvršenog uvida u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, Općinski sud u Zagrebu je dopisom od 24. srpnja 2002. predmet dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi rješavanja sukoba nadležnosti;

– odlukom broj: Gr-1-685/02 od 14. kolovoza 2002., Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je Trgovački sud u Zagrebu kao stvarno nadležan sud za postupanje u konkretnoj ovršnoj stvari;

– Općinski sud u Zagrebu donio je 29. studenoga 2002. rješenje kojim je usvojio prigovor ovršenika, stavio izvan snage rješenje o izvršenju broj: Ipl-2035, ukinuo sve provedene radnje, oglasio se stvarno nenadležnim te odredio da će se predmet po pravomoćnosti rješenja ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom sudu;

– protiv navedenog rješenja ovršenik je 11. prosinca 2002. izjavio žalbu koja je odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžovr-76/03 od 11. veljače 2003. odbijena kao neosnovana;

– dopisom broj: Ovrpl-729/98 od 22. prosinca 2003., Općinski sud u Zagrebu je dostavio ovršni spis Trgovačkom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje, a koji je spis primio 29. prosinca 2003.;

– zaključkom broj: Ovr-2941/2003 od 14. lipnja 2004., Trgovački sud u Zagrebu je naložio ovrhovoditelju dostavu četiri ispravljena prijedloga za ovrhu što je ovrhovoditelj i učinio podneskom od 9. srpnja 2004. godine;

– rješenje o ovrsi je donijeto 5. studenoga 2004. te je dostavljeno banci na provedbu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava i odredbama članka 63. Ustavnog zakona. 

Također, ukazuje se i na odredbu članka 13. stavka 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.) kojom je propisano:

(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja sud je dužan postupati hitno.

(...)

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Ovršni postupak pokrenut je prijedlogom za izvršenje podnositelja od 12. lipnja 1996. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. – Protokoli 12 i 13.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 24. svibnja 2004., a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe ovršni postupak trajao ukupno sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i osamnaest (18) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju, sukladno odluci višeg suda, predmet je vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak koji je dopisom od 24. srpnja 2002. predmet dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi rješavanja sukoba nadležnosti.

Svojom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je Trgovački sud u Zagrebu stvarno nadležan za rješavanje ove pravne stvari zbog čega je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim.

U povodu žalbe ovršenika protiv navedenog rješenja Općinskog suda u Zagrebu predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Postupak je nastavljen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu gdje se vodi pod brojem Ovr-2941/03.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA

Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da se u ovoj ovršnoj stvari ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha vodi u razdoblju duljem od deset godina te da ovrha još nije dovršena. Ustavni sud posebno ističe da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. U konkretnom postupku, sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud ocjenjuje kako ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito. Navedeno iz razloga što su u postupku od njegova pokretanja (12. lipnja 1996.) do donošenja rješenja o ovrsi (5. studenoga 2004.) poduzimane samo radnje u smislu rješavanja pitanja nadležnosti redovnih sudova za postupanje u ovom predmetu dok je prva radnja, u smislu provedbe ovrhe, poduzeta donošenjem rješenja o ovrsi od 5. studenoga 2004. i to nakon punih osam (8) godina vođenja postupka.

Također valja ukazati i na razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu u razdoblju od 25. ožujka 1998. (kada je sud primio odluku višeg suda) do 2. studenoga 2000. (kada je Općinski sud u Zagrebu dopisom zatražio na uvid spis Trgovačkog suda u Zagrebu).

Slijedom navedenoga, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovima pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Trgovačkog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1925/2004

Zagreb, 16. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.