USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2833

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi A. K. iz K. G., koju zastupa G. B., odvjetnica iz S., na sjednici održanoj 15. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-2802/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, A. K. iz K. G., K. bb, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V.                 Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama.«

VI.             

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 21. travnja 2004. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje odluke u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem: O-2169/02, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljici zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom temeljem članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, broj: O-2169/02, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 30. travnja 1993. godine, pred Općinskim sudom u Splitu pokrenut je ostavinski postupak iza smrti J. K. pok. M.,

– dana 18. ožujka 1994. godine održano je ročište za ostavinsku raspravu na kojemu je, raspravnim rješenjem određeno da se raspravljanje odgađa na neodređeno vrijeme, budući da je podnositeljica ustavne tužbe na bolničkom liječenju,

– sljedeće ročište održano je 17. ožujka 1995. godine na kojemu su svi nasljednici dali nasljedničke izjave,

– dana 15. lipnja 1995. godine Općinski sud u Splitu je donio rješenje o nasljeđivanju, broj: O-934/93,

– protiv rješenja o nasljeđivanju žalbe su podnijeli A., M., I. i N. K.,

– dana 3. listopada 1995. godine Općinski sud u Splitu je održao ročište,

– s obzirom na činjenicu da je među nasljednicima nastao spor o tome ulazi li određena imovina u ostavinu, rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-2465/95 od 3. srpnja 1996. godine, ukinuto je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, broj: O-934/93 od 15. lipnja 1995. godine,

– dana 18. listopada 1996. godine Općinski sud u Splitu održao je ročište na kojemu su prisutne stranke izjavile da ne mogu postići sporazum o podjeli ostavine, te je raspravnim rješenjem određeno da se raspravljanje odgađa na neodređeno vrijeme,

– rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: O-1451/96 od 13. ožujka 1997. godine, prekinut je ostavinski postupak te su stranke upućene u parnicu. Istim rješenjem strankama je određen rok od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja za pokretanje parničnog postupka,

– podneskom od 17. veljače 1998. godine S. K. je predložio Općinskom sudu u Splitu nastavak ostavinskog postupka budući da nitko nije pokrenuo parnicu,

– raspravnim rješenjem od 10. travnja 1998. godine, Općinski sud u Splitu, na prijedlog prisutnih stranaka (među kojima je bila i podnositeljica) odgodio je raspravljanje na neodređeno vrijeme, kako bi se nasljednici dogovorili oko ostavine i o tome izradili pisani nacrt sporazuma,

– podneskom od 4. rujna 1998. godine, podnositeljica je predložila je Općinskom sudu u Splitu nastavak ostavinskog postupka,

– postupak je nastavljen ročištima održanim 1. i 19. listopada 1998. godine, 16. studenoga i 3. prosinca 1998.,

– s obzirom na činjenicu da se jedna od nasljednica (M. J.) nije odazivala sudskim pozivima na ročišta, Općinski sud u Splitu pozvao ju je, dopisom od 17. prosinca 1998. godine, da u roku od 15 dana dostavi sudu pisano očitovanje o određenim spornim činjenicama potrebnim za okončanje postupka,

– podneskom od 30. studenoga 1999. godine, podnositeljica je zatražila od suda zakazivanje ročišta,

– dana 11. srpnja 2000. godine Općinski sud u Splitu održao je ročište, te donio rješenje o nasljeđivanju, broj: O-1451/96, kojim je ostavina podijeljena na jednake dijelove,

– protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu od 11. srpnja 2000. godine, M. K. je izjavio žalbu,

– dana 26. rujna 2000. godine, Općinski sud u Splitu održao je ročište, na koje nisu pristupili svi (uredno pozvani) nasljednici, a prisutni nasljednici su predložili da im se dodijeli još jedan rok radi mogućeg mirnog rješenja spora,

– dana 7. studenoga 2000. godine održano je ročište na kojemu su nasljednici izjavili da među njima ne postoji mogućnost sporazuma, te da se predmet povodom žalbe uputi Županijskom sudu,

– rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-4013/00 od 18. listopada 2002. godine, ukinuto je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, broj: O-1451/96 od 11. srpnja 2000. godine, te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (pod brojem: O-2169/02),

– postupak je nastavljen ročištem održanim 8. travnja 2003. godine,

– rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: O-2169/02 od 21. svibnja 2003. godine, prekinut je ostavinski postupak radi upućivanja nasljednika u parnicu,

– protiv navedenog rješenja M. K. je izjavio žalbu (28. svibnja 2003. godine),

– dana 20. kolovoza 2003. godine održano je ročište,

– rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3016/03 od 1. listopada 2004. godine, ukinuto je rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: O-2169/02 od 21. svibnja 2003. godine, kojim je prekinut ostavinski postupak,

– dana 23. veljače 2005. godine održano je ročište na kojemu je raspravljanje dovršeno,

– dana 18. ožujka 2005. godine, Općinski sud u Splitu donio je rješenje o nasljeđivanju broj: O-2169/02,

– protiv rješenja o nasljeđivanju, nasljednici su izjavili žalbe,

– dana 24. lipnja 2005. godine spis je otpremljen Županijskom sudu u Splitu radi odlučivanja o žalbama,

– postupak pred Županijskim sudom u Splitu vodi se pod brojem: Gž-2802/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe i uvida u spis Općinskog suda u Splitu, broj: O-2169/02, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak iza smrti J. K. pok. M., započeo je dana 30. travnja 1993. godine pred Općinskim sudom u Splitu.

Međutim, duljina postupka razmatra se od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 21. travnja 2004. godine, a do tog dana ostavinski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno deset (10) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset i jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenje ustavne tužbe, postupak je trajao šest (6) godina, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana.

 

5.1. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom ostavinskom postupku, održao jedanaest ročišta za ostavinsku raspravu (10. travnja 1998., 1. listopada 1998., 19. listopada 1998., 16. studenoga 1998., 3. prosinca 1998., 11. srpnja 2000., 26. rujna 2000., 7. studenoga 2000., 8. travnja 2003., 20. kolovoza 2003. i 23. veljače 2005. godine), donio rješenje o nasljeđivanju, broj: O-1451/96 od 11. srpnja 2000. godine i rješenje o prekidu postupka, broj: O-2169/02 od 21. svibnja 2003. godine.

Razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Splitu u konkretnoj pravnoj stvari u razmatranom razdoblju, trajalo je od 5. studenoga 1997. do 10. travnja 1998. godine, tj. pet (5) mjeseci i četiri (4) dana, te od 17. prosinca 1998. do 11. srpnja 2000. godine, tj. jednu (1) godinu, šest (6) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

Rješenjem od 18. listopada 2002. godine, Županijski sud u Splitu je ukinuo rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu od 11. srpnja 2000. godine i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Jedno od osnovnih načela ostavinskog postupka, načelo ekonomičnosti izraženo je odredbom članka 175. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71. i 47/78.). Prema toj odredbi sud će u tijeku cijelog postupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.

Polazeći od navedene zakonske odredbe, nadležni sudovi su morali voditi računa o obvezi hitnog postupanja u predmetu.

Međutim, iz spisa predmeta razvidno je da sudovi nisu u potpunosti postupali sukladno zakonskoj obvezi propisanoj odredbom članka 175. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je nakon donošenja rješenja od 13. ožujka 1997. godine (kojim je prekinut ostavinski postupak i stranke upućene u parnicu) do sljedeće radnje u postupku (ročišta održanog 10. travnja 1998. godine) protekla jedna (1) godina i dvadeset sedam (27) dana. Kako stranke u određenom roku (30 dana od pravomoćnosti rješenja kojim su upućene u parnicu) nisu pokrenule parnicu, sud je bio dužan, odmah po proteku tog roka, sukladno odredbi članka 224. stavka 4. Zakona o nasljeđivanju, nastaviti ostavinsku raspravu. Ovom razdoblju treba dodati i razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Splitu od 17. prosinca 1998. do 11. srpnja 2000. godine, tj. jednu (1) godinu, šest (6) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, te razdoblje od 9. rujna 2003. do 1. listopada 2004. godine (tj. jednu (1) godinu i dvadeset i jedan (21) dan), u kojemu se spis nalazio u Županijskom sudu u Splitu radi odlučivanja o žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: O-2169/03 od 21. svibnja 2003. godine, o prekidu ostavinskog postupka.

 

5.2. PONAŠANJE SUDIONIKA U OSTAVINSKOM POSTUPKU

U ostavinskom postupku sudjelovalo je sedam nasljednika pok. J. K. Iz spisa predmeta proizlazi da su neki od nasljednika u znatnoj mjeri pridonijeli trajanju postupka: iznošenjem novih činjenica nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju zbog kojih je rješenje o nasljeđivanju ukinuto; nepokretanjem parnice (radi spora o tome ulazi li određena imovina u ostavinu) u određenom roku; neodazivanjem sudskim pozivima na ročišta; učestalim traženjima odgoda ročišta radi postizanja sporazuma (koji nije postignut) i sl.

Međutim, podnositeljica ustavne tužbe, kao jedna od nasljednica, svojim ponašanjem nije u većoj mjeri pridonijela duljini sudskog postupka.

 

5.3. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ostavinski postupak po svojoj je pravnoj prirodi izvanparnični postupak. Pretpostavka za vođenje ostavinskog postupka je nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika u postupku. Ako te činjenice postanu sporne, sud prekida ostavinsku raspravu i stranke upućuje u parnicu. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da konkretni ostavinski postupak nema obilježja složenosti koja bi mogla opravdati njegovu dugotrajnost.

 

5.4. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU OSTAVINSKOG POSTUPKA

Imajući u vidu činjenicu da podnositeljica svojim postupanjem nije u znatnijoj mjeri pridonijela trajanju postupka, Ustavni sud je (pored okolnosti navedenih u točkama 5.1. i 5.2. obrazloženja ove odluke), utvrdio postojanje drugih okolnosti koje su imale utjecaja na trajanje ostavinskog postupka preko 10 godina, kao što su:

– relativno velik broj nasljednika koji nisu mogli postići sporazum oko podjele ostavine,

– prekid ostavinskog postupka i upućivanje stranaka u parnicu, jer su u tijeku ostavinskog postupka određene činjenice postale sporne.

 

6. OCJENA USTAVNOG SUDA

Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je duljinom ostavinskog postupka u konkretnom slučaju povrijeđeno podnositeljičino ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Pri utvrđivanju visine naknade podnositeljici, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi kao i značaj ostavinskog postupka za podnositeljicu.

8. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke ove odluke.

9. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

10. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

11. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1489/2004

Zagreb, 15. studenoga 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.