USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2836
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan
Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi
Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. K. iz S., na sjednici održanoj
17. studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u
Karlovcu, broj: Gž-59-2/02-2 od 10. travnja 2002.
godine i predmet se vraća Županijskom sudu u Karlovcu na ponovno odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude
Županijskog suda u Karlovcu, broj: Gž-592/02-2 od 10.
travnja 2002. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja izjavljena protiv
presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-223/98-8 od 5. prosinca 2001.
godine.
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni
zahtjev podnositelja da mu tuženik, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u
daljnjem tekstu: HZMO), Područna služba u K., isplati dospjele, a neisplaćene
iznose mirovina za razdoblje od 1. prosinca 1991. do 1. kolovoza 1995. godine,
zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. U ustavnoj tužbi podnositelj navodi da mu je
pravo na mirovinu priznato 16. lipnja 1978. godine, te da je sve do 1. prosinca
1991. godine primao mirovinu, kada mu je obustavljena isplata do 1. kolovoza
1995. godine rješenjem o obustavi mirovine donesenim tek 12. svibnja 1999.
godine.
Podnositelj posebno ističe da je prilikom
donošenja drugostupanjske presude kao član vijeća sudjelovao sudac I. B., koji
je u prvostupanjskom postupku sudjelovao na strani tuženika jer je kao
predstojnik HZMO Područne službe u K. zastupao tuženika i odgovorio na tužbu, a
po njegovom je ovlaštenju doneseno sporno rješenje od 12. svibnja 1999. godine,
što predstavlja apsolutnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku
(»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.).
Smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena
ustavna prava zajamčena odredbama članaka 14., 19., 26. i 56., kao i odredbe članaka 89. stavka 4. i 117. stavka 3. Ustava. Iako nije
numerički označio, iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelj ističe i
povredu ustavnog prava propisanog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Predlaže Ustavnom sudu usvajanje ustavne tužbe,
ukidanje osporenih presuda i vraćanje predmeta Općinskom sudu u Karlovcu na
ponovni postupak.
3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen
je spis Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-223/98 i očitovanje predsjednika
Županijskog suda u Karlovcu od 18. listopada 2002. godine.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Uvidom u osporenu presudu, spis
predmeta kao i očitovanje predsjednika Županijskog suda u Karlovcu, Ustavni sud
je utvrdio sljedeće činjenice i okolnosti relevantne za ocjenu povrede ustavnih
prava podnositelja:
– podnositelj je 4. veljače 1998. godine podnio,
putem punomoćnika, tužbu Općinskom sudu u Karlovcu,
– tuženik, HZMO, Područna služba K., dostavio je
sudu 2. ožujka 1999. godine odgovor na tužbu koji je potpisao »Predstojnik
Područne službe: I. B., dipl. iur.«,
– na ročištu 6. svibnja 1999. godine tuženika je
zastupala A. T. prema punomoći HZMO-a, Središnje službe, ali podnesak tuženika
od 1. lipnja 1999. godine, kojim se očituje na navode raspravnog zapisnika od
6. svibnja 1999. godine, za tuženika je potpisao I. B., dipl.
iur.,
– spisu prileži
(strana 16. spisa) i rješenje tuženika od 12. svibnja 1999. godine kojim je
podnositelju obustavljena isplata mirovina, potpisano »p. o. Predstojnika,
načelniku Odjela za rješavanje o pravima u prvom stupnju, J. G.«,
– prema očitovanju predsjednika Županijskog suda
u Karlovcu, član drugostupanjskog vijeća u predmetu Gž-592/02
bio je i sudac I. B.
5. Odredbom članka 354. stavka 2. točke 2.
Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da bitna povreda odredaba
parničnog postupka uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac
ili sudac porotnik koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71. stavak 1. točka
1. do 5.) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet.
Odredbom članka 71. stavka 1. točke 1. i 5.
ZPP-a, propisano je da sudac ili sudac porotnik ne može obavljati sudačku
dužnost ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke ili ako
je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog tijela.
6. Odredba članka 29. stavka 1. Ustava propisuje
da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično
i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi
zbog kažnjivog djela.
Slijedom utvrđenja ovog Suda iz točke 4. ove
odluke, razvidno je da je sudac I. B. bio član vijeća Županijskog suda u Karlovcu
koje je odlučivalo o žalbi podnositelja izjavljenoj protiv presude Općinskog
suda u Karlovcu, broj: P-223/98-8, a u kojem je prvostupanjskom postupku, kao
predstojnik Područne službe HZMO zastupao tuženika (dajući odgovor na tužbu i
potpisujući podnesak), te je sudjelovao u donošenju spornog upravnog rješenja
tuženika od 12. svibnja 1999. godine (koje je po njegovom ovlaštenju potpisao
načelnik odjela).
Ustavni sud posebno ističe da se u odnosu na
pitanja nepristranosti suda primjenjuje subjektivno i objektivno mjerilo.
Subjektivno mjerilo znači ispitivanje je li
sudac imao neki osobni razlog pristranosti u konkretnom predmetu ili osobnu
predrasudu. U ovom predmetu nema činjenice ili okolnosti koje bi ukazivale na
subjektivnu pristranost suca.
Objektivno mjerilo znači ispitivanje jamči li
sud kao takav i njegov sastav, dovoljno sigurnosti da bi isključili svaku
opravdanu sumnju u pogledu nepristranosti suda. To je važno imati u vidu pri
ispitivanju objektivne nepristranosti, jer sudovi upravo time što nastupaju kao
nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu.
U odnosu na objektivnu nepristranost, Ustavni
sud je, u konkretnom slučaju, utvrdio da je osoba koja je zastupala tuženika u
prvostupanjskom sudskom postupku i sudjelovala u donošenju spornog upravnog
rješenja tuženika o kojem se u tom parničnom postupku raspravljalo, bila i član
žalbenog sudskog vijeća. Iako je zastupanje tuženika po I. B. u prvostupanjskom
sudskom postupku bilo ograničeno samo na određeno razdoblje, a sporno upravno
rješenje tuženika potpisala je druga osoba, ipak se njegovo sudjelovanje u
drugostupanjskom sudskom postupku ne bi moglo smatrati potpuno objektivnim.
Naime, I. B., sudjelujući u donošenju spornog upravnog rješenja i zastupajući
tuženika, već je ranije, u upravnom postupku, kao i u prvostupanjskom sudskom
postupku, zauzeo i izrazio stajalište u pogledu predmeta spora. Zbog toga ta
okolnost dovodi u ozbiljnu sumnju objektivnu nepristranost tog suca pri
odlučivanju u žalbenom postupku.
Ovo stajalište Ustavni sud je izrazio u odluci,
broj: U-III-790/2004 od 20. listopada 2005. godine, »Narodne novine«, broj
128/05., a isto stajalište o nepristranosti suda ima i Europski sud za ljudska
prava u Strasbourgu.
Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je
povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje od strane nepristranog suda,
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
7. S obzirom da je utvrđena povreda članka 29.
stavka 1. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao eventualnu povredu članaka 14. i
56. Ustava.
8. U vezi s istaknutom povredom ustavnog prava,
zajamčenog člankom 19. stavkom 2. Ustava, valja istaknuti da podnositelj
osporava odluke sudbene vlasti, dok se odredbe članka 19. Ustava odnose na akte
državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti.
9. Odredba članka 26. Ustava nije mjerodavna u
konkretnom slučaju. Podrobno obrazloženo stajalište u vezi članka 26. Ustava,
Ustavni sud iznio je u Odluci, broj: U-III-884/04 od 16. prosinca 2004. godine,
»Narodne novine«, broj 2/05.
10. U odnosu na istaknute povrede članaka
19. stavka 1., 89. stavka 4. i 117. stavka 3. Ustava, valja reći da te odredbe
ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom i stoga nisu
osnova za pružanje ustavnosudske zaštite, u smislu članka 62. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj:
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst).
11. Na temelju odredaba 73. i 76. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u točkama I. i II.
izreke, a točka III. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-1048/2002
Zagreb, 17. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.