USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2839
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za
ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 23. studenoga 2005.
godine, donio je
RJEŠENJE
I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 3. stavka 3. Zakona o Državnom
sudbenom vijeću (»Narodne novine« broj 58/93., 49/99., 31/00. – odluka
Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., i 59/05. – odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
donio je na sjednici 2. lipnja 1993. godine Zakon o Državnom sudbenom vijeću (u
daljnjem tekstu: Zakon o DSV-u). Zakon o DSV-u objavljen je u »Narodnim novinama«
broj 58 od 18. lipnja 1993. godine. Sukladno članku 42., Zakon o DSV-u stupio
je na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
2. Krunislav Olujić iz
Zagreba podnio je 21. lipnja 2005. godine prijedlog za pokretanje postupka za
ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 3. stavka 3. Zakona o DSV-u.
Zakon o DSV-u višekratno je mijenjan i
dopunjavan (»Narodne novine«broj 49/99., 31/00. – odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske broj: U-I-659/1994 i dr. od 15.
ožujka 2000 godine., 107/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:
U-I-659/1994 i dr. od 11. listopada 2000. godine.,
129/00., 59/05. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-508/1996 od
20. travnja 2005. godine), tako da osporeni članak 3. stavak 3. Zakona o DSV-u
danas glasi:
Prijedlog
kandidata iz reda sudaca mora osigurati zastupljenost kandidata iz sudova
različite vrste i stupnja.
3. U svom prijedlogu predlagatelj ističe da
osporena odredba nije u suglasnosti s člankom 123. stavkom 3. Ustava Republike
Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/2000. i 28/2001.), koji
glasi:
Državno
sudbeno vijeće ima jedanaest članova koje iz reda istaknutih sudaca,
odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti bira Hrvatski sabor na
način i u postupku određenim zakonom. Većina od ukupnog broja članova Državnoga
sudbenog vijeća mora biti iz reda sudaca.
4. Obrazlažući svoj prijedlog, predlagatelj
navodi da osporena odredba spada u odredbe kojima se uređuje način i postupak
biranja članova Državnog sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: DSV). Međutim,
prema mišljenju predlagatelja, osporenom odredbom zakonodavac nije uvažio
ustavni standard propisan člankom 123. stavkom 3. Ustava, prema kojem član
DSV-a mora biti istaknuti sudac. Predlagatelj smatra da je Ustav izričito
odredio kako članom DSV-a ne može biti svaki sudac, već samo istaknuti sudac,
neovisno o vrsti i stupnju suda u kojemu kandidat obnaša pravosudnu funkciju.
Prema mišljenju predlagatelja, Ustav ovlašćuje zakonodavca samo
»operacionalizirati« i detaljno razraditi način i postupak izbora DSV-a, ali ga
ne ovlašćuje razradom postupka mijenjati izričite ustavne odredbe.
Zaključno, osporena zakonska odredba kategorički
propisuje da se pri predlaganju kandidata za članove DSV-a mora poštivati
zastupljenost kandidata iz sudova različite vrste i stupnja. Stoga je njome,
prema mišljenju predlagatelja, sjednica Vrhovnog suda, kod utvrđivanja liste
kandidata za članove DSV-a, vezana do mjere kada ravnomjerna zastupljenost
sudaca iz sudova različitih vrsta i stupnja ide na štetu ostvarivanja ustavnog
standarda prema kojemu samo istaknuti sudac može biti član DSV-a.
Predlagatelj navodi i da je iz dosadašnje prakse
izbora članova DSV-a razvidno kako su ograničenja sadržana u osporenoj odredbi
dovodila do toga da su članovima DSV-a postajali suci koji su dotada obnašali
sudačku funkciju u prekršajnim, općinskim i županijskom sudovima, a koji bi
prema objektivnim mjerilima teško mogli ispunjavati ustavni standard istaknutnog suca. Kadrovsko sivilo i biranje anonimnih, te
pravnoj i široj javnosti nepoznatih sudaca u Republici Hrvatskoj posljedica je
i okolnosti da te suce biraju nekompetentne osobe, a čemu doprinosi i
ograničenje sadržano u osporenoj odredbi, zaključuje
predlagatelj.
5. Slijedom iznijetoga, predlagatelj predlaže da
Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti članka 3. stavka 3. Zakona o
DSV-u s Ustavom te je ukine.
Prijedlog
nije osnovan.
6. Razmatrajući navode predlagatelja koji se
odnose na konkretne postupke izbora određenih osoba za članove DSV-a, Ustavni
sud utvrđuje da se radi o navodima kojima se osporava neposredna primjena
članka 3. stavka 3. Zakona o DSV-u.
Prema članku 128. alineji 1. Ustava, Ustavni sud
odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom (tzv.
apstraktna kontrola ustavnosti zakona). Neposredna primjena određene zakonske
norme u konkretnim
postupcima nije stoga predmet ispitivanja u postupku ocjene suglasnosti zakona
s Ustavom, pa taj dio prijedloga Ustavni sud nije razmatrao zbog nenadležnosti.
7. U članku 123. stavku 3. Ustava propisano je
da Hrvatski sabor bira članove DSV-a, na način i u postupku određenom zakonom,
iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih
znanosti.
Predlagatelj osporava zakonsku odredbu koja se
odnosi na suce, a koja propisuje da prijedlog kandidata iz reda sudaca mora
osigurati zastupljenost kandidata iz sudova različite vrste i stupnja.
Nije sporno da ustavni pojam »istaknuti sudac«
sadrži zahtjev da članom DSV-a smije postati samo onaj sudac koji
profesionalnim, stručnim i drugim kvalitetama i svojstvima odgovara navedenom
ustavnom standardu. Ustav pri time ne razrađuje mjerila kojima bi se nadležno
tijelo trebalo voditi kako bi zadovoljilo ustavni zahtjev o izboru »istaknutog
suca«, već je to prepušteno na uređenje zakonodavcu.
8. Zakon o DSV-u, razrađujući način i izbor
članova DSV-a, propisao je da će predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske
zatražiti od sudova da predlože kandidate iz reda sudaca. Na temelju
prikupljenih prijedloga, proširena opća sjednica Vrhovnog suda Republike
Hrvatske utvrđuje kandidate i svoj prijedlog upućuje mjerodavnom odboru
Hrvatskoga sabora. Zakon o DSV-u nadalje propisuje da za svako mjesto u DSV-u
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao jedan od ovlaštenih predlagatelja, mora
predložiti najmanje tri kandidata, a prijedlog kandidata iz reda sudaca mora
osigurati zastupljenost kandidata iz sudova različite vrste i stupnja (članak
3. stavci 2., 3. i 5. Zakona o DSV-u).
9. Navedeno zakonsko uređenje izbora članova DSV-a
iz reda sudaca, prema ocjeni Ustavnog suda, nije u nesuglasnosti s člankom 123.
stavkom 3. Ustava.
Ustav sadrži zahtjev da se članovi DSV-a biraju
iz reda istaknutih sudaca, a zakonska obveza osiguranja zastupljenosti
kandidata iz sudova različite vrste i stupnja odnosi se samo i isključivo na
postupak kandidiranja, odnosno na prijedloge kandidata koje sudovi dostavljaju
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske i na konačni prijedlog kandidata koji Vrhovni
sud Republike Hrvatske dostavlja nadležnom odboru Hrvatskog sabora. Štoviše,
iako osporena zakonska odredba obvezuje na osiguranje zastupljenosti
sudaca-kandidata iz svih sudova, ta zastupljenost Zakonom o DSV-u nije
uvjetovana razmjernošću (»ravnomjernošću«), kako to pogrešno ističe
predlagatelj.
Prema tome, osporenom zakonskom odredbom ne
nameće se nikakva obveza Hrvatskom saboru koji bira članove DSV-a između
najmanje tri ponuđena kandidata za svako mjesto u DSV-u. Jedinu obvezu
Hrvatskom saboru nameće sam Ustav, propisujući da se za člana DSV-a mora izabrati
sudac iz reda istaknutih sudaca, pri čemu Hrvatski sabor nije dužan u DSV-u
osigurati zastupljenost sudaca iz svih sudova.
Budući da se osporeni članak 3. stavak 3. Zakona
o DSV-u ne odnosi na sam izbor sudaca za članove DSV-a, Ustavni sud ocjenjuje
da članak 3. stavak 3. Zakona o DSV-u nije u nesuglasnosti s člankom 123.
stavkom 3. Ustava.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 43.
stavka 1. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst) riješeno je kao u točki I. izreke.
Točka II. izreke utemeljena je na odredbi članka
29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-I-2757/2005
Zagreb, 23. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.