USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2841
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za
rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o
ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, rješavajući o ustavnoj tužbi S.
S. iz R., kojeg zastupa I. D., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 18.
studenoga 2005. godine, jednoglasno je donio
RJEŠENJE
I. Ustavna tužba se odbacuje.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju
ovlaštenja propisanog člankom 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u
daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 8. svibnja 2002. godine ustavnu
tužbu protiv Općinskog suda u Rabu, zbog nedonošenja
sudske odluke u razumnom roku.
Sud je, shodno navodima iz ustavne tužbe,
formirao zasebne predmete podnositelja sukladno postupcima koje isti vodi kod
prvostupanjskog suda tako da je predmetom ovog rješenja bilo razmatranje
duljine trajanja postupka koji se kod prvostupanjskog suda vodi pod brojem:
I-24/91 (radi prinudne naplate).
2. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom
postupku koji je, radi prinudne naplate, pokrenuo vjerovnik Š. M. protiv
dužnika Đ. Ž., na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Rabu,
broj: P-159/90.
3. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da je u
tom predmetu on, kao treća osoba, podnio prigovor na pljenidbu i prodaju
pokretnina koje se nalaze u njegovom poslovnom lokalu, a sve kako bi mogao
namiriti štete u predmetu koji se vodi kod istog suda, broj: P-196/91.
Navodi, kako je od pokretanja postupka ovrhe do
podnošenja ustavne tužbe proteklo dvanaest godina, a ovršni predmet da još nije
okončan.
Slijedom iznijetoga, podnositelj cijeni da je u
predmetnoj pravnoj situaciji, propustivši donijeti svoju odluku u razumnom
roku, Općinski sud u Rabu povrijedio odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rim, 4. studenoga 1950. godine,
»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i
8/99. – ispravak). Navedenom odredbom, između ostaloga, propisano je da, radi
utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi, svatko ima pravo da zakonom
ustanovljeni i nepristrani sud pravično, (javno) i u razumnom roku ispita
njegov slučaj.
Načelo pravičnog suđenja sadržano je i u članku
29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, u daljnjem tekstu: Ustav), koji glasi:
»Svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.
Podnositelj smatra da su nerazumno dugim
postupanjem nadležnog suda u konkretnom slučaju povrijeđene i ustavne odredbe
sadržane u članku 3., članku 14. stavku 2., članku 26., članku 48. stavku 1. i
članku 140. Ustava.
Zaključno, podnositelj zahtijeva da Ustavni sud
naloži Općinskom sudu u Rabu donošenje odluke u najkraćem mogućem roku. Ujedno,
podnositelj od Ustavnog suda zahtijeva i dosuđivanje primjerene naknade u
iznosu od 614.000,00 kuna zbog povrede njegovih ustavnih prava (za šest
neriješenih predmeta preko 10 godina), te na ime troškova sudovanja iznos od
100.000,00 kn, a koje je Općinski sud u Rabu prouzročio kada o pravima i
obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku.
4. Na temelju članka 69. stavka 1. točke 2.
Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je od Općinskog suda u Rabu izjasniti se
o navodima ustavne tužbe, te dostaviti presliku spisa, broj: I-24/91.
U svom očitovanju, Općinski sud u Rabu naveo je
kronologiju postupanja u svim predmetima koje podnositelj vodi kod tog suda,
dok je Županijski sud u Rijeci, na zahtjev ovog Suda, dostavio presliku ovršnog
spisa, broj: I-24/91.
Ustavna
tužba nije dopuštena.
5. Odredba članka 72. Ustavnog zakona glasi:
»Ustavni
sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu: ako nije nadležan; ako je ustavna
tužba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva ili nedopuštena. Tužba je
nedopuštena: ako nije iscrpljen dopušteni pravni put, odnosno ako podnositelj
tužbe u prethodnom postupku nije koristio dopušteno pravno sredstvo, osim
iznimke predviđene u članku 62. ovoga Ustavnog zakona, ako je tužbu podnijela
osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje, te ako je tužbu podnijela
pravna osoba koja ne može biti nositelj ustavnih prava.«
6. Uvidom u dostavljeni spis, broj: I-24/91
utvrđeno je da je podnositelj ustavne tužbe, svojim podneskom od 16. listopada
1995. godine nazvanim prigovor, zatražio da mu se prizna status stranke u tom
izvršnom postupku.
Budući da podnositelj nije stranka u postupku
koji se vodi pred Općinskim sudom u Rabu, pod brojem: I-24/91 u svezi s kojim
je podnio ustavnu tužbu, to podnositelj nije ovlašten za podnošenje ustavne
tužbe, u smislu odredbe članka 62. u vezi s člankom 63. Ustavnog zakona.
Ovo pravno stajalište je Ustavni sud već zauzeo
svojim rješenjem, broj: U-IIIA-1580/03 od 17. listopada 2003. godine,
objavljenim u »Narodnim novinama«, broj 179/03.
7. Slijedom navedenoga, na temelju članka 72.
Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
8. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2580/2005
Zagreb, 18. studenoga 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.