USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2886
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. K. iz Z., koju zastupaju odvjetnici
Zajedničkog odvjetničkog ureda V. G. K. i I. R. u S.,
na sjednici održanoj 5. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-3093/03 u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,
29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe D. K. iz Z.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst)
u iznosu od 9.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02.
– pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 27.
srpnja 2004. godine podnijela ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je 11. rujna 1992. godine
podnijela tužbu Općinskom sudu u Zadru protiv tuženika, S. b. d. d. S., radi
poništenja odluke o prestanku radnog odnosa.
Do 5. studenoga 1997. održano je jedno ročište
(25. ožujka 1993.).
Ročište zakazano za 17. ožujka 1998. godine
odgođeno je radi bolesti suca.
Sljedeće ročište održano je 21. travnja 1998.
godine.
Na ročištu 19. svibnja 1998. godine sud je
saslušao svjedoka.
Podneskom od 26. svibnja 1998. godine
podnositeljica je postupila po raspravnom rješenju od 19. svibnja 1998. godine
te se očitovala na podnesak tuženika od 18. svibnja 1998. godine.
Podneskom od 11. lipnja 1998. godine tuženik je
dostavio sudu zatražene podatke.
Ročište zakazano za 22. listopada 1998. godine
odgođeno je radi nedolaska podnositeljice (nema dokaza o uručenju poziva).
Podneskom od 22. listopada 1998. godine tuženik
se očitovao na navode iz podneska podnositeljice od 26. svibnja 1998. godine.
Nakon održanog ročišta, sud je 10. studenoga
1998. godine donio presudu broj: P-990/92, protiv koje je podnositeljica 5.
siječnja 1999. godine podnijela žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: Gž-89/99 od 8. ožujka 2000. godine uvažena je žalba,
ukinuta je presuda Općinskog suda u Zadru od 10. studenoga 1998. i predmet
vraćen na ponovni postupak.
Dopisom od 7. travnja 2000. godine sud je pozvao
tuženika radi dostave daljnjih dokaznih prijedloga, o čemu se tuženik očitovao
podneskom od 31. svibnja 2000. godine.
Podneskom od 13. lipnja 2000. godine
podnositeljica je predložila da se provede dokaz saslušanjem nje i svjedoka.
Ujedno je zatražila zakazivanje ročišta.
Podneskom od 7. veljače 2001. godine tuženik se
očitovao na navode i tvrdnje iz podneska podnositeljice od 13. lipnja 2000.
godine, a podneskom od 8. veljače 2001. godine tuženik je dostavio sudu
ispravak u odnosu na očitovanje iz podneska od 7. veljače 2001. godine.
Na ročištu 9. veljače 2001. godine sud je
saslušao svjedoka i podnositeljicu.
Podneskom od 16. veljače 2001. godine tuženik je
zatražio zahtjev izuzeća zapisničarke.
Podneskom od 8. ožujka 2001. godine tuženik je
predložio ponovno saslušanje svjedoka.
Na ročištu održanom 10. svibnja 2001. godine sud
je saslušao svjedoka.
Podneskom od 29. svibnja 2001. godine tuženik se
očitovao na navode podnositeljice iznijete tijekom dosadašnjeg raspravljanja.
Podneskom od 24. rujna 2001. godine
podnositeljica se očitovala te je zatražila zakazivanje ročišta.
Podneskom od 15. siječnja 2002. godine tuženik
je predložio saslušanje svjedoka.
Ročište zakazano za 4. srpnja 2002. godine
odgođeno je radi spriječenosti suca.
Sljedeće ročište održano je 23. rujna 2002.
godine.
Na ročištu 28. listopada 2002. godine saslušan
je svjedok, dok je na ročištu 25. studenoga 2002. godine zaključena glavna
rasprava i donijeta presuda i rješenje broj: P-514/00.
Protiv presude podnositelj je 25. veljače 2003.
godine podnio žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: Gž-388/03 od 2. srpnja 2003. godine uvažena je žalba,
ukinuta je presuda Općinskog suda u Zadru broj: P-514/00 od 25. studenoga 2002.
godine i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Podneskom od 14. travnja 2004. godine
podnositeljica je zatražila zakazivanje ročišta te provođenje dokaza na koje je
ukidnim rješenjem uputio drugostupanjski sud.
Podnescima od 28. lipnja 2004. i 30. studenoga
2004. godine podnositeljica je ponovno požurila sud na postupanje.
Na ročištu održanom 16. prosinca 2004. godine
punomoćnik podnositeljice upoznao je sud da je među strankama započeo postupak
mirnog rješavanja spora te je predložio da se za sada ne izvode dokazi
saslušanjem svjedoka.
Iako uredno pozvani, podnositeljica i tuženik
nisu pristupili na ročište 31. siječnja 2005. godine. Podnositeljica je
podneskom izvijestila sud da su u tijeku pregovori s tuženikom radi sklapanja
sudske nagodbe.
Na ročištu održanom 14. ožujka 2005. godine
podnositeljica je zatražila da se odredi još jedan rok, nakon čega će
izvijestiti sud o eventualnom sklapanju izvansudske
nagodbe.
Podneskom od 29. travnja 2005. godine
podnositeljica je izvijestila sud da do sada nije sklopljena sudska nagodba.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositeljica je 11. rujna 1992. godine
podnijela tužbu Općinskom sudu u Zadru protiv tuženika, S. b. d. d. S., radi
poništenja odluke o prestanku radnog odnosa.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4,
6, 7, 11 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99.-ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije),
koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na
suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 27. srpnja 2004.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno
jedanaest (11) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadest dva (22) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio u tri
navrata pred sudom prvog stupnja pri čemu su donijete dvije meritorne odluke
(presuda broj: P-990/92 od 10. studenoga 1998. i presuda i rješenje broj:
P-514/00 od 25. studenoga 2002.), dok se postupak u povodu žalbi vodio u dva
navrata pred sudom drugog stupnja koji je donio dva ukidna
rješenja (broj: Gž-89/99 od 8. ožujka 2000. i broj: Gž-388/03 od 2. srpnja 2003. godine).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u
parničnom postupku, u razmatranom pravno relevantnom razdoblju, nije
doprinijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata
složenosti jer je sud u više navrata saslušavao svjedoke, ali da ta okolnost ne
može opravdati višegodišnje trajanje radnog spora, koji je žurne naravi.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u
trajanju duljem od jedanaest godina. Iako su nakon 5. studenoga 1997. godine
donijete četiri meritorne odluke, ocjena je Ustavnoga suda da se u postupku
postupalo neučinkovito, s obzirom na okolnost da se radi o radnom sporu koji je
žurne prirode. Slijedom navedenog, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo
podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2835/2004
Zagreb, 5. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.