USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2887

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. E. H. iz V., na sjednici održanoj dana 1. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-1296/03 (ranije: Pn-976/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. E. H. iz V., V. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 10. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 6. veljače 1995. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi naknade štete. Generalni konzulat Republike Hrvatske iz M. je na zamolbu njemačkih vlasti, a po dobivenoj suglasnosti Odjela upravnih poslova Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske izdao putni list na ime podnositeljice, nakon čega je deportirana iz N., te smatra da su joj tom prilikom nanijete psihičke povrede trajne prirode.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je jedno ročište (17. svibnja 1995. godine) i donijeto rješenje 20. listopada 1997. godine kojim je sud pozvao podnositeljicu da u roku od 15 dana dopuni i ispravi tužbu.

Dopisom suda od 27. studenoga 1997. godine podnositeljica je ponovno pozvana na ispravak i dopunu tužbe, te upozorena na posljedice nepostupanja.

Dana 19. prosinca 1997. godine sud je donio rješenje kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom.

Podnositeljica je uz podnesak od 17. prosinca 1997. godine dostavila sudu ispravljenu tužbu i priloge, dok je protiv gore navedenog rješenja podnijela žalbu 19. prosinca 1997. godine.

Predmetni spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 11. svibnja 1998. godine ali je isti remisorno vraćen prvostupanjskom sudu jer isti nije odlučio o zahtjevu podnositeljice za naknadu troškova parnice, te je o tom zahtjevu odlučio rješenjem od 26. rujna 2000. godine. Protiv tog rješenja podnositeljica je podnijela žalbu 17. listopada 2000. godine, te je ista dostavljena Županijskom sudu u Zagrebu dana 20. studenoga 2000. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-10502/00-2 od 11. veljače 2003. godine ukinuta su prvostupanjska rješenja i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu 3. ožujka 2003. godine na ponovno postupanje, budući je drugostupanjski sud utvrdio da nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.

Ročište zakazano za 21. svibnja 2004. godine odgođeno je na zahtjev podnositeljice.

Na ročištu održanom 7. lipnja 2004. godine podnositeljica je predložila da se ovaj sud proglasi mjesno nenadležnim i predmet dostavi mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

Rješenjem suda od 24. rujna 2004. godine prihvaćen je prijedlog podnositeljice te je sud riješio da će sud podnijeti zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za određivanje mjesne nadležnosti Općinskog suda u Splitu.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Grl-689/04 od 26. studenoga 2004. godine odbijen je zahtjev da se odredi drugi stvarno nadležni sud te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 6. veljače 1995. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 10. rujna 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, sedam (7) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i četiri (4) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe (10. rujna 2004. godine) vodio pred sudom prvog i drugog stupnja. Općinski sud u Zagrebu bio je neaktivan u razdoblju od 3. ožujka 2003. do 21. svibnja 2004. godine u trajanju od jedne godine, dva mjeseca i sedamnaest dana. Trenutno se spis predmeta nalazi u postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku, nije pridonijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devet godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja bio neaktivan oko jednu godinu i dva mjeseca. Također je utvrđeno da je na duljinu postupka velikim dijelom utjecalo postupanje prvostupanjskog suda, a što je razvidno iz činjenice da je tijekom žalbenog postupka predmet remisorno vraćen prvostupanjskom sudu jer je propustio odlučiti o zahtjevu podnositeljice za naknadu troškova parnice, te činjenici da nije bilo mjesta donošenju odluke odnosno rješenja o presumiranom povlačenju tužbe podnositeljice. S obzirom na navedeno, te okolnost da se postupak i dalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3214/2004

Zagreb, 1. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.