USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
32
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi P. A. iz G., kojeg zastupa B. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 1.
prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4122/05 (prije: Pn-4920/93) u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe P. A. iz G.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)
u iznosu od 7.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02.
– pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je 22. rujna
2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 28. rujna 1993. godine podnio
Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika, H. š., Z., radi naknade štete –
ozljede na radu.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u
Zagrebu održao je šest ročišta (10. siječnja 1994., 1. ožujka 1995., 19.
travnja 1995., 19. lipnja 1995., 4. lipnja 1996. i 5. studenoga 1996. godine)
te su provedena dva medicinska vještačenja.
Podneskom od 17. travnja 1998. godine
podnositelj je predložio saslušanje svjedoka te je požurio sud na postupanje.
Podneskom od 21. rujna 1998. godine podnositelj
je zatražio zakazivanje ročišta, dok se tuženik podneskom od 15. siječnja 1999.
godine očitovao na navode podnositelja istaknute u podnescima od 31. listopada
1997. i 17. travnja 1998. godine.
Sljedeće ročište održano je 20. siječnja 1998.
godine, a ročište zakazano za 19. veljače 1999. godine odgođeno je zbog bolesti
suca.
Na ročištu održanom 17. svibnja 1999. godine
nakon saslušanja, vještak je pozvan da se u roku od 30 dana očituje na
primjedbe podnositelja.
Podneskom od srpnja 1999. godine (ne može se
utvrditi iz pečata točan dan zaprimanja kod Općinskog suda u Zagrebu)
podnositelj je zatražio da se pribavi spis »C. o.« te da se saslušaju svjedoci,
odnosno vještaci.
Dana 14. srpnja 1999. godine vještaci su se
očitovali na prigovore podnositelja iz podneska od 31. listopada 1997. godine.
Podnositelj je ponovnim podneskom od 2. rujna
1999. godine zatražio pribavljanje spisa »C. o.« te je imenovao svjedoke radi
saslušanja. Ujedno je predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja.
Podnescima od 12. siječnja 2000. i 10. ožujka
2000. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.
Rješenjem suda od 5. travnja 2000. godine
podnositelj je pozvan na uplatu predujma za provođenje vještačenja, a čemu je udovljeno dana 13. travnja 2000. godine.
Dana 11. svibnja 2000. godine izrađen je nalaz i
mišljenje vještaka, a podneskom od 10. listopada 2000. godine tuženi se
očitovao.
Podneskom od 12. siječnja 2000. godine
podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta, a podneskom od 10. ožujka 2000.
godine, uz požurivanje suda na postupanje predložio je da se pozovu svjedoci
invalidske komisije.
Slijedeće ročište održano je 20. listopada 2000.
godine.
Podneskom od 26. listopada 2000. godine tuženik
se očitovao na prijedlog podnositelja s ročišta od 20. listopada 2000. godine.
Ročište zakazano za 13. prosinca 2000. godine
zbog bolesti suca odgođeno je za dan 19. ožujka 2001. godine, kada su saslušani
vještaci.
Radi nedolaska uredno pozvanog podnositelja na
ročište 6. travnja 2001. godine utvrđeno je mirovanje postupka.
Podnositelj je 9. travnja 2001. godine podnio
prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je prihvaćen na ročištu održanom
17. svibnja 2001. godine. Nakon provedene glavne rasprave donijeta je presuda,
broj: Pn-4920/93.
Protiv presude podnositelj je 26. srpnja 2001.
godine podnio žalbu, a tuženik 31. kolovoza 2001. godine.
Podneskom od 10. rujna 2001. godine tuženik je
dao odgovor na žalbu te je spis proslijeđen 17. rujna 2001. godine na
postupanje Županijskom sudu u Zagrebu.
Dopisom od 11. svibnja 2004. godine Županijski
sud u Zagrebu vratio je spis Općinskom sudu u Zagrebu, radi donošenja dopunske
presude jer nije odlučeno o zahtjevu podnositelja za isplatu zakonskih zateznih
kamata.
Općinski sud u Zagrebu održao je ročište 14.
prosinca 2004. godine.
Podneskom od 13. travnja 2005. godine podnositelj
je povukao zahtjev za isplatu kamata i odustao od žalbe, te je zatražio da se
spis odmah proslijedi drugostupanjskom sudu na postupanje.
Županijski sud u Zagrebu donio je 11. svibnja 2005.
godine presudu i rješenje broj: Gžn-1597/05 te je
predmet 14. lipnja 2005. godine dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni
postupak koji se sada vodi pod brojem: Pn-4122/05.
Ročište je održano 4. studenoga 2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u članku 29.
stavku 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže slijedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak započeo je 28. rujna 1993.
godine tužbom podnositelja protiv tuženika H. š., Z., radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«– Međunarodni
ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u
daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6.
stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 22. rujna 2004.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset
(10) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset i četiri (24) dana, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17)
dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u
Zagrebu održao je šest ročišta te su provedena dva medicinska vještačenja.
Ustavni sud utvrđuje da se postupak u
razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio najprije pred Općinskim sudom
u Zagrebu, koji je održao pet ročišta (20. siječnja 1999., 17. svibnja 1999.,
20. listopada 2000., 19. ožujka 2001. i 17. svibnja 2001. godine) i donio presudu.
Razdoblje neaktivnosti prvostupanjskog suda trajalo je od 5. studenoga 1997. do
20. siječnja 1999. godine, što iznosi jednu (1) godinu, dva (2) mjeseca i (15)
petnaest dana. Nakon toga postupak se povodom žalbe nastavio voditi pred
Županijskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan dvije (2) godine, sedam (7)
mjeseci i dvadeset i četiri (24) dana, nakon čega je spis vratio
prvostupanjskom sudu, radi donošenja dopunske presude.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj kao
tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno
složenom predmetu, radi provođenja medicinskih vještačenja. Međutim, Ustavni
sud ističe da složenost nije takvog značaja da bi i djelomično opravdala
trajanje postupka blizu jedanaest godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u
predmetu podnositelja trajao deset (10) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset
i četiri (24) dana. Polazeći od ukupnog trajanja postupka, a imajući posebno u
vidu neaktivnosti sudova u trajanju od tri (3) godine, deset (10) mjeseci i
osam (8) dana, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu
suđenja u razumnom roku.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud nalazi da je
povrijeđeno pravo podnositelju na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3385/2004
Zagreb, 1. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.