POSLOVNE INFORMACIJE - 1 2.1.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2766/2002 od 5. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. B. iz Z., koju zastupa I. Š., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 5. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-1171/02 od 16. listopada 2002. godine i predmet se vraća Županijskom sudu na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-1171/02 od 16. listopada 2002. godine. Točkom I. izreke presude Županijskog suda potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-748/01 od 3. srpnja 2002. godine u točki II. izreke kojom su tužitelji, D. M., B. B. (podnositeljica ustavne tužbe), B. B. i D. B., odbijeni s preostalim dijelom tužbenih zahtjeva, iznad iznosa razlike plaće dosuđenih u točki I. izreke prvostupanjske presude.

Točkom II. izreke presude drugostupanjskog suda uvažena je žalba tuženika, Republike Hrvatske, te je preinačena prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na podnositeljicu ustavne tužbe, na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev podnositeljice da joj tuženik isplati određene iznose na ime razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 1998. do 31. srpnja 2001. godine.

Rješenjem Županijskog suda naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak.

2. Podnositeljica smatra da su joj osporenom presudom Županijskog suda povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske, kao i da je povrijeđena odredba članka 117. stavka 3. Ustava. U bitnome, podnositeljica smatra da je Županijski sud pogrešno, retroaktivno primijenio članak 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 73/00., u daljnjem tekstu: ZID ZPPDS), pa je stoga pogrešno odbio tužbeni zahtjev podnositeljice za isplatu razlike plaće za razdoblje do stupanja na snagu tog Zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prvostupanjski sud je utvrdio da su svi tužitelji tijekom cijelog utuženog razdoblja radili na području od posebne državne skrbi, u Policijskoj postaji Benkovac, te da im sukladno Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 44/96., 57/96. i 124/97.) pripada plaća uvećana za 25%. Dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odbio zbog zastare.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev podnositeljice jer je utvrdio da podnositeljica, za razliku od ostalih tužitelja, nije u utuženom razdoblju imala prebivalište i boravila na području posebne državne skrbi. Drugostupanjski sud je istaknuo da je do novele Zakona o područjima posebne državne skrbi iz 2000. godine za ostvarenje prava na uvećanu plaću bilo dovoljno samo obavljati poslove na području posebne državne skrbi, no novelom su »pooštreni uvjeti«tako da je uz obavljanje poslova na području posebne državne skrbi potrebno imati i prebivalište i boraviti na tom području. Pritom je istaknuo da se odredbe ZID ZPPDS-a (dakle, ti »pooštreni uvjeti«propisani člankom 1. stavkom 2. ZID ZPPDS-a) primjenjuju retroaktivno na sve postupke koji nisu pravomoćno okonačni do dana stupanja na snagu ZID ZPPDS-a.

4. Prema članku 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

5. Osnovano podnositeljica ističe povredu ustavnog prava jednakosti svih pred zakonom, zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Za postojanje prava na uvećanu plaću u konkretnom slučaju, prema ocjeni Ustavnog suda mjerodavan je članak 19. stavak 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi, koji glasi:

Plaće državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima (...), kojima se plaće osiguravaju u državnome proračunu ili u odgovarajućim izvanproračunskim fondovima, a zaposleni su na područjima posebne državne skrbi, uvećavaju se u odnosu na plaće u drugim dijelovima Republike Hrvatske:

1. za 50% na područjima prve skupine, iz članka 4. ovoga Zakona,

2. za 25% na područjima druge skupine, iz članka 5. ovoga Zakona.

ZID ZPPDS je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine.

Člankom 1. stavkom 2. ZID ZPPDS-a, kojim je izmijenjen i dopunjen članak 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi, propisano je:

Iza stavka 1. dodaje se stavak koji glasi:

»(2) Prava iz ovoga Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi, i pravne osobe koje imaju sjedište na područjima posebne državne skrbi (...).

Člankom 17. ZID ZPPDS propisano je:

Postupci pokrenuti radi ostvarivanja prava iz ovoga Zakona do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.

Sukladno navedenom, kao dodatni kumulativni uvjet za ostvarenje prava propisanog člankom 19. Zakona o područjima posebne državne skrbi (kojim je ostvarenje prava bilo uvjetovano zaposlenjem na tom području), ZID ZPPDS propisuje još i prebivalište i boravak na tom području.

Do stupanja na snagu ZID ZPPDS-a 29. srpnja 2000. godine prebivalište i boravak na području posebne državne skrbi nisu bili zakonski uvjeti za ostvarivanje prava na uvećanu plaću. Stoga se odredba članka 1. ZID ZPPDS, kojom su dodani ti uvjeti, ne primjenjuje u sudskom postupku u kojem stranka podnosi tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje do stupanja na snagu ZID ZPPDS-a po osnovi iz članka 19. stavka 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi.

Naime, zakonom priznato pravo na uvećanu plaću ostvaruje se uvijek kad je rad – za koji se priznaje uvećana plaća – izvršen, pa je stranci u tom slučaju osigurana i pravna zaštita tog prava. Sudski postupak, u kojem se u konkretnom slučaju tražila isplata razlike plaće po osnovi iz članka 19. stavka 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi za razdoblje od 1. travnja 1998. do 29. srpnja 2000., postupak je koji se vodio radi ostvarenja prava koje je priznato i stečeno prije donošenja ZID ZPPDS-a, ali nije realizirano (razlika plaće nije isplaćena).

U tom smislu odredba članka 17. ZID ZPPDS-a nema povratno djelovanje u postupcima radi isplate razlike plaće za rad izvršen do 29. srpnja 2000. godine, to jest do stupanja na snagu ZID ZPPDS-a.

Prema ocjeni Ustavnog suda, članak 17. ZID ZPPDS-a, na kojem Županijski sud temelji osporenu presudu, u dijelu koji glasi »postupci radi ostvarivanja prava« ne odnosi se na postupak ostvarivanja kondemnatorne zaštite radi realizacije prava već stečenog samim ispunjenjem za to propisanih zakonskih pretpostavki (što je u konkretnom slučaju i bio predmet sudskog postupka). Taj se dio članka 17. ZID ZPPDS-a odnosi samo na postupak radi ostvarivanja prava u kojem odluka u tom postupku ima konstitutivno značenje, odnosno u kojem će se pravo konstituirati tek donošenjem odluke, što nije bio predmet konkretnog sudskog postupka u kojem je donesena osporena presuda, pa se stoga članak 17. ZID ZPPDS-a na njega ne može ni primijeniti.

Iz tih razloga Ustavni sud ocjenjuje da se pravno stajalište sadržano u osporenoj presudi ne temelji na ustavnopravo prihvatljivom tumačenju mjerodavnog materijalnog prava, prosuđujući ga s aspekta zaštite ustavnog prava podnositeljice na jednakost pred zakonom. Ustavni sud stoga utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Navedeno stajalište Ustavni sud zauzeo je u odluci, broj: U-III-2767/2002 od 26. listopada 2005. (»Narodne novine«, broj 13 4/05.).

6. Zbog utvrđenja povrede navedenog ustavnog prava, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositeljice o eventualnoj povredi ostalih ustavnih prava na koje ukazuje u ustavnoj tužbi.

Odredba članka 117. stavka 3. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

7. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

Odluka o objavi iz točke III. izreke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2766/2002

Zagreb, 5. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.