USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
110
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković,
članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. Š. iz Z., na sjednici održanoj
8. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-4309/03 (raniji broj:
Pr-2887/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući
od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, S. Š. iz Z.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst),
u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijela je 2. studenoga 2004. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno
dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno
pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom
ustavnom tužbom podnositeljice primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio
sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog
prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
– podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom
sudu u Zagrebu 26. studenoga 1993., protiv tuženog, Zavoda za istraživanje i
razvoj sigurnosti, radi poništenja rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa
zbog neopravdanog izostanka s posla;
– u razdoblju do 5. studenoga 1997. održano je
devet ročišta (17. ožujka 1994., 2. lipnja 1994., 8. rujna 1994., 19. ožujka
1996., 20. svibnja 1996., 17. rujna 1996., 22. listopada 1993., 11. veljače
1997. i 3. studenoga 1997.) i provedeno vještačenje po vještaku medicine rada.
– na ročištu održanom 11. rujna 1998. godine,
podnositeljici je dodijeljen rok od 15 dana radi dostave pismenog očitovanja u
pogledu daljnjih dokaznih prijedloga;
– na ročištu od 23. ožujka 2000. utvrđeno je da
podnositeljica nema daljnjih dokaznih prijedloga te je zaključena glavna
rasprava i donijeta presuda broj: Pr-2887/93 kojom je djelomično usvojen
tužbeni zahtjev podnositeljice;
– podnositeljica je protiv prvostupanjske
presude podnijela žalbu 28. travnja 2000., te je predmet otpremljen Županijskom
sudu u Zagrebu 13. lipnja 2000.;
– rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5707/00-2 od 11. veljače 2003. ukinuta je prvostupanjska
presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje 3. ožujka
2003.;
– 1. prosinca 2003. održano je ročište na koje
podnositeljica nije pristupila, te je na prijedlog tuženika sud donio rješenje
o mirovanju postupka u ovoj pravnoj stvari;
– podnositeljica je 2. ožujka 2004. podnijela
prijedlog za nastavak postupka;
– na ročištu 8. prosinca 2004. podnositeljici je
dodijeljen rok za pismeno obrazloženje dokaznih prijedloga, a što je
podnositeljica učinila podneskom od 9. veljače 2005;
– 7. lipnja 2005. održano je ročište, na kojem
je rješeno da se tuženiku dodjeljuje rok od 30 dana
kako bi se očitovao na podnesak podnositeljice od 9. veljače 2005.;
– sljedeće ročište u ovom predmetu zakazano je
za 6. veljače 2005.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o
radnom sporu, ukazuje se i na odredbu članka 434. Zakona o parničnom postupku
(»Narodne novine« broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) kojom je
propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati
osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim
sudom u Zagrebu, tužbom podnositeljice od 26. studenoga 1993.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4,
6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i
pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 2. studenoga 2004., a
do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do
dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao deset (10) godina, jedanaest (11)
mjeseci i pet (5) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6)
godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se postupak, u pravno
relevantnom razdoblju, najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu i to u
trajanju od dvije (2) godine, sedam (7) mjeseci i sedam (7) dana.
U povodu žalbi stranaka predmet je dostavljen
višem sudu na odlučivanje gdje se nalazio dvije (2) godine, osam (8) mjeseci i
devetnaest (19) dana.
Sukladno odluci višeg suda predmet je vraćen
prvostupanjskom sudu 3. ožujka 2003. na ponovni postupak, koji je do podnošenja
ustavne tužbe održao jedno ročište i donio rješenje o mirovanju postupka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, djelomično je doprinijela
duljini postupka nedolaskom na ročište zakazano za 1. prosinca 2003., te je sud
donio rješenje o mirovanju postupka, te je tu činjenicu Ustavni sud cijenio
prilikom odmjeravanja naknade podnositeljici zbog povrede ustavnog prava na
razumno suđenje.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju
radi o relativno složenoj pravnoj stvari. Međutim, unatoč tomu, Ustavni sud
ocjenjuje da konkretni sudski postupak traje nerazumno dugo, imajući, prije
svega, u vidu da se radi o hitnom postupku.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak do sada
traje dulje od jedanaest godina. Tijekom razmatranog, pravno relevantnog
razdoblja nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti suda, ali polazeći od ukupne
duljine postupka, a posebno od značaja postupka za podnositeljicu, Ustavni sud
je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka u kojem nije donijeta
pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima
ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4127/2004
Zagreb, 8. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.