USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
112
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković,
članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. M. iz Z., koju zastupa E. Č.,
odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 8. prosinca 2005. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-1069/05 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-6168/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe J. M. iz Z., K. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je, temeljem članka 63.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijela 16. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja
sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u
Zagrebu broj: Pn-6168/94, utvrdio činjenice koje su
pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice,
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Dana 19. rujna 1994. godine podnositeljica je
podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, Grada Zagreba, radi
naknade štete (nastale uklanjanjem kioska).
U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine održana
su ročišta 4. studenoga 1994., 13. studenoga 1996., 10. veljače 1997., 19. svibnja 1997. (na koje uredno pozvana podnositeljica nije
pristupila pa je sud rješenjem utvrdio mirovanje postupka, a podnositeljica je
3. lipnja 1997. predložila povrat u prijašnje stanje) i 20. listopada 1997.
godine, kad je podnositeljica obavijestila sud o adresi ranije predloženog
svjedoka, dok se za drugog svjedoka obvezala adresu dostaviti naknadno.
Podneskom od 23. listopada 1997. godine
podnositeljica je dostavila adresu za drugog svjedoka.
Ročište zakazano za 3. veljače 1998. godine nije
održano zbog spriječenosti suca.
Podneskom od 7. kolovoza 1998. godine
podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta.
Na ročište 2. veljače 1999. godine nisu
pristupili svjedoci koje je predložila podnositeljica iako su bili uredno
pozvani, a ni svjedok tuženika za kojeg dostava nije bila uredno iskazana. Za
podnositeljicu također nije pristupio nitko, a njezin punomoćnik je uoči ročišta
izostanak opravdao bolešću pa je na njegovu zamolbu sud odgodio ročište i
riješio postupak nastaviti po prijedlogu podnositeljice.
Budući da nije bilo prijedloga podnositeljice,
sud je zakazao ročište za 22. studenoga 1999. godine na kojemu su podnositeljica
i tuženi ostali kod ranijih navoda i prijedloga da se saslušaju ranije
predloženi svjedoci, a koji je prijedlog sud usvojio.
Na ročište 7. travnja 2000. godine nije
pristupio nitko od pozvanih svjedoka (između kojih i suprug podnositeljice).
Stoga je sud odgodio ročište i sljedeće zakazao za 5. lipnja 2000. godine.
Ročište 5. lipnja 2000. godine sud je odgodio
jer je prije ročišta punomoćnik podnositeljice molio odgodu radi bolesti
podnositeljice. Sud je odlučio sljedeće ročište zakazati pismenim putem.
Na ročište 24. rujna 2002. godine, usprkos
uredne dostave, za podnositeljicu nije pristupio nitko.
Sud je rješenjem broj: Pn-6168/94
od 24. rujna 2002. odbio prijedlog podnositeljice za povrat u prijašnje stanje
radi propuštanja ročišta od 19. svibnja 1997. godine te utvrdio da se tužba
smatra povučenom. To rješenje otpremljeno je strankama 18. siječnja 2005.
godine.
Punomoćnik podnositeljice zaprimio je rješenje
21. siječnja 2005. godine te je protiv rješenja 8. veljače 2005. godine podnio
žalbu.
Županijski sud u Zagrebu zaprimio je spis 21.
ožujka 2005. godine radi odlučivanja o žalbi. Postupak je u tijeku.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta dana
19. rujna 1994. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 16. studenoga 2004.
godine, a do tog dana postupak nije okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do
dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, jedan
(1) mjesec i trideset (30) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
sedam (7) godina i jedanaest (11) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred
Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam godina i jedanaest dana. Sud je
bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 2. veljače 1999. godine (jedna godina,
dva mjeseca i dvadeset osam dana) i od 5. lipnja 2000. do 24. rujna 2002.
godine (dvije godine, tri mjeseca i devetnaest dana). Povrh toga, rješenje od
24. rujna 2002. godine otpremljeno je 8. siječnja 2005. godine, tj. nakon dvije godine, tri mjeseca i petnaest dana.
Od 21. ožujka 2005. godine postupak se povodom
žalbe vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
parničnom postupku, doprinijela je duljini postupka. Naime, ročišta zakazana za
2. veljače 1999. i 5. lipnja 2000. odgođena su na prijedlog njezinog
punomoćnika, a na ročište 24. rujna 2004. godine nisu pristupili ni
podnositeljica ni njezin punomoćnik.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u
ukupnom trajanju više od deset godina, a u razdoblju od 5. studenoga 1997.
godine do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od sedam godina i jedanaest dana
i to cijelo vrijeme pred prvostupanjskim sudom. Imajući u vidu ukupno trajanje
postupka, razdoblja neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da je
postupak još u tijeku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo
podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu
Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o
datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene
otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke
ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4360/2004
Zagreb, 8. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.