USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
136
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi G. M. iz O., koju zastupaju D. M., B. K. i
A. M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u O., na sjednici održanoj
14. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Osijeku dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1741/05 u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljici
ustavne tužbe, G. M. iz O., S. 4, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 5.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je
20. svibnja 2004. podnijela ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je 25. svibnja 1993. podnijela
tužbu Općinskom sudu u Osijeku protiv Ž. E., radi diobe zajednički stečene
imovine, dok je tuženi protutužbu podnio 1. listopada 1993.
Do 5. studenoga 1997. donijete su dvije
djelomične prvostupanjske presude i dva rješenja drugostupanjskog suda kojima
su ukinute prvostupanjske presude.
Na ročištu 18. studenoga 1997. riješeno je da će
se provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
Rješenjem suda od 14. svibnja 1998. određeno je
izvođenje vještačenja.
Nalaz i mišljenje, vještak je sudu dostavio 30.
lipnja 1998.
Na ročištu 6. listopada 1998. riješeno je da
vještak izvrši dopunu vještačenja.
Dopunu nalaza vještak je dostavio sudu 16.
studenoga 1998.
Na ročištu održanom 3. ožujka 1999.
podnositeljici je dodijeljen rok radi specificiranja tužbenog zahtjeva.
Sud je dopisom od 10. veljače 2000. požurio
punomoćnika podnositeljice da specificira tužbeni zahtjev.
Na ročištu 5. veljače 2001. podnositeljica je
izjavila da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je na ročištu održanom
22. veljače 2001. riješeno da će se provesti dopunsko financijsko vještačenje.
Dopunu nalaza vještak je dostavio sudu 10.
travnja 2001.
Nakon toga održano je ročište 18. travnja 2001.
i 5. lipnja 2001., na kojemu je zaključena glavna rasprava u pogledu dijela
tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 13. prosinca 2002. podnositeljica
je požurila sud, odnosno izradu presude.
Sud je presudu otpremio strankama 12. studenoga
2003.
Podnositeljica je 27. studenoga 2003. podnijela
žalbu, a tuženi 9. veljače 2003. te je predmet otpremljen Županijskom sudu u
Osijeku 20. veljače 2004.
Presudom Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-650/04-2 od 13. siječnja 2005. djelomično je prihvaćena
žalba podnositeljice i preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu.
Predmet je vraćen prvostupanjskom sudu 21.
veljače 2005., radi donošenja odluke o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva te
su održana ročišta 27. travnja 2005. i 17. listopada 2005.
Sljedeće ročište zakazano je za 14. veljače
2006.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini
sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositeljica je 25. svibnja 1993. podnijela
tužbu Općinskom sudu u Osijeku protiv Ž. E. radi diobe zajednički stečene
imovine.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni
ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem
tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1.
jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 20. svibnja 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10)
godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i petnaest (15) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i
obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Osijeku održao sedam
ročišta i donio djelomičnu presudu. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 5.
lipnja 2001. do 12. studenoga 2003. (dvije godine, pet mjeseci i šest dana).
Nakon podnošenja ustavne tužbe Županijski sud u Osijeku, djelomično je
preinačio prvostupanjsku presudu te se predmet pred prvostupanjskim sudom
ponovo nalazi od 21. veljače 2005.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE-PROTUTUŽENE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
parničnom postupku, svojim postupanjem prema ocjeni Ustavnog suda pridonijela
je duljini sudskog postupka time što je po raspravnom rješenju suda od 3.
ožujka 1999. postupila tek na ročištu 5. veljače 2001.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno
složenom predmetu u kojemu je bilo potrebno utvrditi doprinos bračnih drugova u
stjecanju imovine, međutim, ta okolnost ne može opravdati dugotrajnost
postupka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodio u
razdoblju od 5. studenoga 1997. do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od šest
godina, šest mjeseci i petnaest dana te da je još u tijeku pred prvostupanjskim
sudom. Imajući u vidu ukupno trajnje postupka, razdoblje
neaktivnosti Općinskog suda u Osijeku te činjenicu da se predmet i dalje nalazi
pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29.
stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu
Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Osijeku dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1876/2004
Zagreb, 14. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.