USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
142
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi G. D. iz T., na sjednici održanoj 14.
prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je
21. veljače 2005. podnijela ustavnu tužbu, smatrajući da joj je nerazumno dugim
trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod
brojem: P-1097/01, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Šibeniku od 26. rujna 2005. te uvida u spis
Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1097/01, utvrdio činjenice koje su pravno
relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog
člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 9. svibnja 2001. podnijela
tužbu Općinskom sudu u Šibeniku s prijedlogom za izdavanje privremene mjere
protiv J. D. radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe.
Rješenjem od 11. svibnja 2001. sud je odredio privremenu
mjeru.
Na ročištu održanom 3. srpnja 2001. tuženik je
dao pismeni odgovor na tužbu.
Podneskom od 23. srpnja 2001. podnositeljica se
očitovala na navode odgovora na tužbu.
Rješenjem od 28. kolovoza 2001. podnositeljici je
naloženo da uplati pristojbu na tužbu.
Dopisom od 6. rujna 2002. sud je ponovno pozvao
podnositeljicu na uplatu pristojbe.
U podnesku od 26. studenoga 2004. punomoćnik
podnositeljice je istaknuo da je u pogledu prava na naplatu sudske pristojbe
nastupila zastara te zatražio zakazivanje ročišta.
Rješenjem od 7. rujna 2005. sud je kaznio
punomoćnika podnositeljice radi vrijeđanja suda.
Ročište je zakazano za 18. siječnja 2006.
godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba nije osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositeljica je 9. svibnja 2001. podnijela
tužbu Općinskom sudu u Šibeniku protiv J. D. radi utvrđenja prava vlasništva i
ispravka uknjižbe.
Ustavna tužba podnesena je 21. veljače 2005., a
do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da
do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno tri (3)
godine, devet (9) mjeseci i dvanaest (12) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom pravno relevantnom
razdoblju do podnošenja ustavne tužbe cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom
u Šibeniku, koji je donio rješenje o privremenoj mjeri te održao jedno ročište.
Nakon toga uslijedilo je dulje razdoblje neaktivnosti jer je sud dva puta
pozivao podnositeljicu na uplatu sudske pristojbe, čemu ona nije udovoljila.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositeljica je
svojim ponašanjem isključivo pridonijela duljini sudskog postupka jer niti
nakon dva poziva da uplati pristojbu na tužbu nije postupila po nalogu suda
niti je zatražila oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe. Time je uzrokovala
zastoj u postupku u trajanju od tri godine, pet mjeseci i dvadeset tri dana. U
podnesku od 26. studenoga 2004. godine punomoćnik podnositeljice ističe
prigovor zastare prava na naplatu pristojbe i predlaže zakazivanje ročišta.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenijem
predmetu u kojemu je potrebno utvrditi vlasničko pravne odnose stranaka, kao i
valjanost upisa prava vlasništva i zemljišnim knjigama.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio pred
sudom prvog stupnja u trajanju duljem od tri godine. Međutim, do zastoja u postupku
došlo je uslijed ponašanja same podnositeljice. U tom smislu napominje se da je
Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da
povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su
odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v. primjerice, presude Europskog suda
u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada
1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003.
godine).
Kako je Ustavni sud utvrdio da je za duljinu
postupka u ovom predmetu odgovorna isključivo podnositeljica ustavne tužbe, u
smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao u
izreci.
6. Odluka o objavi temelji se na odredbama
članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-836/2005
Zagreb, 14. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.