USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
147
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi K. V. H. iz Z., koju
zastupa I. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. & P. u Z., na sjednici
održanoj 20. prosinca 2005. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžr-1266/05
(Pr-5402/01, Pr-524/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljici
ustavne tužbe K. V. H. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.700,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju odredbe članka 63. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon)
podnositeljica je 31. siječnja 2005. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući
da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u
Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike
Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je 24. siječnja 1992. godine
podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika A. d.o.o. Z. (C. A.),
kojom je tražila utvrđenje nezakonitim i poništenje rješenja o prestanku radnog
odnosa od 26. rujna 1991. godine. Isto tako zatražila je vraćanje na rad kod
tuženika i isplatu razlike plaće.
Do 5. studenoga 1997. godine spis je spojen na
spis broj: Pr-168/92 (tužiteljica D. J.), te su donijete jedna prvostupanjska
(Općinski sud u Zagrebu, broj: Pr-168/92 od 10. lipnja 1992.) i jedna
drugostupanjska odluka (Okružni sud u Zagrebu, broj: Gž-8217/1992
od 5. siječnja 1993.), nakon čega su pred Općinskim sudom u Zagrebu održana tri
ročišta (1. prosinca 1993., 9. veljače 1994. i 8. prosinca 1994.).
Podneskom od 28. svibnja 2001. godine
tužiteljica D. J. povukla je tužbu i odrekla se tužbenog zahtjeva.
Rješenjem suda od 15. listopada 2001. godine razdvojen
je postupak između tužiteljice D. J. i podnositeljice.
Podneskom od 5. ožujka 2002. godine
podnositeljica je specificirala tužbeni zahtjev te dostavila daljnju
dokumentaciju, a podneskom od 10. travnja 2002. godine predložila je
zakazivanje ročišta.
Rješenjem suda od 14. travnja 2002. godine
pozvan je tuženik da se očituje na podnesak podnositeljice od 5. ožujka 2002.
godine.
Podneskom od 29. kolovoza 2002. godine
podnositeljica je ponovno predložila zakazivanje ročišta, a podneskom od 27.
rujna 2002. godine podnositeljica je dostavila daljnju dokumentaciju.
Rješenjem suda od 2. listopada 2002. godine sud
je pozvao podnositeljicu na dostavu dokumentacije radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.
Na ročištu 23. listopada 2002. godine zatraženo
je od tuženika da dostavi podatke o plaći kako bi podnositeljica specificirala tužbeni zahtjev.
Rješenjem suda od 2. prosinca 2002. godine
pozvan je tuženik da postupi po raspravnom rješenju od 23. listopada 2002. godine,
a što je sud ponovio rješenjem od 15. siječnja 2002. godine, nakon čega je
tuženik udovoljio 21. siječnja 2003. godine.
Rješenjem suda od 25. veljače 2003. godine
podnositeljica je pozvana na specifikaciju tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 28. veljače 2003. godine tuženik se
očitovao na navode tužbe te je dostavio odluku Agencije za restrukturiranje i
razvoj.
Podneskom od 3. lipnja 2003. godine
podnositeljica je specificirala tužbeni zahtjev te je dostavila preslike
presuda donesenih u istovrsnim predmetima.
Na ročištu 16. prosinca 2003. godine
podnositeljici je podijeljen rok od 30 dana radi dostave podataka u svezi
zaprimljene odluke o prestanku radnog odnosa.
Podneskom od 23. veljače 2004. godine
podnositeljica je dostavila rješenje JAT-a o prestanku radnog odnosa i popratnu
dokumentaciju.
Na ročištu 22. rujna 2004. godine zaključena je
glavna rasprava, a objava presude zakazana je za 6. listopada 2004. godine.
Na ročištu 6. listopada 2004. godine, na kojem
je presuda trebala biti objavljena, sud je preotvorio
glavnu raspravu te pozvao podnositeljicu da u roku od 30 dana dostavi presliku
odluke donesene u predmetu, broj: Pr-4733/91.
Podneskom od 30. prosinca 2004. godine
podnositeljica je izvijestila sud da ne može dostaviti odluku jer je navodno
nije niti zaprimila.
Općinski sud u Zagrebu donio je 29. lipnja 2005.
godine presudu, broj: Pr-5402/01.
Protiv te presude izjavljena je 21. srpnja 2005.
godine žalba.
Postupak povodom žalbe vodi se pred Županijskim
sudom u Zagrebu pod brojem: Gžr-1266/05.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim uvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak započeo je 24. siječnja 1992.
godine, tužbom podnositeljice, radi prestanka radnog odnosa.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 31. siječnja 2005.
godine pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
u ovom predmetu trajao ukupno trinaest (13) godina i sedam (7) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju
pravno relevantnim
razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom
roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (dan stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 31. siječnja 2005. godine (dan podnošenja
ustavne tužbe), što ukupno iznosi sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset
šest (26) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG
SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju, postupak vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam
(7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset šest (26) dana, u kojem razdoblju je
održano šest ročišta (14. veljače 2002., 23. listopada 2002., 16. prosinca
2003., 9. veljače 2004., 22. rujna 2004. i 6. listopada 2004.). Tjekom tog razdoblja sud je bio neaktivan od 5. studenoga
1997. do 15. listopada 2001. godine, što iznosi tri (3) godine, jedanaest (11)
mjeseci i deset (10) dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Prema utvrđenju Ustavnog suda podnositeljica,
kao tužiteljica u sudskom postupku svojim ponašanjem pridonijela je duljini
sudskog postupka na način što je naknadnim dostavljanjem dokumentacije u više
navrata tijekom postupka specificirala tužbeni zahtjev.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud smatra da je riječ o donekle
složenom predmetu, ali da ta okolnost ne opravdava dugogodišnje vođenje ovog
radnog spora, koji je po svojoj naravi hitan postupak.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak do sada
traje dulje od osam godina, te da je u postupku bio jedan duži zastoj u
trajanju od tri (3) godine, jedanaest (11) mjeseci i deset (10) dana. Imajući u
vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te predmet spora (radni spor), koji je
žurne naravi, a posebno značaj postupka za podnositeljicu, Ustavni sud
utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili
obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju
članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti
slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u
Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Ustavni sud imao je u vidu i doprinos
podnositeljice duljini postupka.
7. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji
se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-517/2005
Zagreb, 20. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.