USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

201

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. Č. iz V., kojeg zastupa Z. K., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 13. prosinca 2005. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Sisku dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-473/05 (parnični spis Općinskog suda u Sisku broj: P-121/87) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, I. Č. iz V., B., Ulica M. Č. 55, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 8.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 27. travnja 2004. godine ustavnu tužbu, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-427/01, radi naknade štete.

Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositelj nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, Općinskom sudu u Sisku odredi primjereni rok za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu podnositelja kao i da podnositelju odredi primjerenu naknadu zbog povrede njegovog ustavnog prava, koju je Općinski sud u Sisku počinio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 24. siječnja 1987. podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Sisku protiv tuženika, V. M., radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud održao je deset ročišta na kojima je između ostalog proveo dokaz saslušanjem podnositelja kao stranke u postupku, proveo dokaz saslušanjem svjedoka i tuženika kao stranke u postupku.

Na ročištu održanom 24. ožujka 1987. sporazumom stranaka sud je prekinuo predmetni parnični postupak do okončanja postup­ka u povodu tužbe radi smetanja posjeda među istim strankama.

Zbog nedolaska uredno pozvanog podnositelja i tuženika na ročište zakazano za 18. veljače 1993. godine nastupilo je mirovanje postupka.

Budući da nijedna od stranaka u postupku nije, u zakonu propisanom roku, predložila nastavak postupka, sud je rješenjem od 26. srpnja 1993. utvrdio kako je tužba podnositelja povučena.

Dana 7. ožujka 1995. podnositelj je podnio prijedlog za ponav­ljanje postupka kojeg je prvostupanjski sud našao osnovanim te je sud nastavio s postupkom.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. do 17. prosinca 1998. godine kada je sud donio odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja, prvostupanjski sud proveo je ukupno četiri ročišta na kojima je proveo dokaz dopunskim saslušanjem već ispitanog svjedoka kao i dokaz saslušanjem novih svjedoka.

Protiv prvostupanjske odluke podnositelj je 1. ožujka 2000. godine izjavio žalbu te je predmet dostavljen nadležnom višem sudu na odlučivanje.

Županijski sud u Sisku je odlukom, broj: Gž-341/00 od 17. prosinca 2001. godine, u cijelosti usvojio žalbu podnositelja, ukinuo prvostupanjsku odluku te predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud je zakazao i proveo dvanaest ročišta na kojima je ponovno proveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke u postupku, odredio i proveo dokaz saslušanjem novih svjedoka kao i proveo suočenje tuženika s jednim od već saslušanih svjedoka.

Svojom odlukom, objavljenom na ročištu održanom 22. rujna 2004. godine, prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev podnositelja.

Dana 13. prosinca 2004. godine protiv navedene odluke suda, podnositelj je izjavio žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Sisku na odlučivanje gdje se vodi pod brojem: Gž-473/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 24. siječnja 1987. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Sisku.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 27. travnja 2004. a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno sedamnaest (17) godina, tri (3) mjeseca i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset i dva (22) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da je u razmatranom razdoblju Općinski sud u Sisku od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao sedamnaest ročišta za glavnu raspravu, donio odluku koja je u povodu žalbe tuženika ukinuta (postupak se pred nadležnim višim sudom vodio nešto više od dvije godine) te ponovno proveo postupak.

Protiv odluke prvostupanjskog suda, donesene nakon provedenog ponovnog postupka, podnositelj je izjavio žalbu te je predmet dostavljen višem sudu na odlučivanje.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj u razmatranom razdoblju svojim ponašanjem nije doprinio duljini postupka. Međutim, mišljenje je Ustavnog suda, da je podnositelj u razdoblju do 5. studenoga 1997. godine, svojim ponašanjem (suglasnošću za prekid postupka, neodazivanjem na ročište zbog čega je nastupilo mirovanje postupka kao i propust podnositelja da u zakonom predviđenom roku predloži nastavak postupka) ipak djelomično doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka što je sud uzeo u obzir prilikom određivanja primjerene naknade podnositelju.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom parničnom pred­metu ne radi se o složenoj pravnoj stvari.

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da vođenje konkretnog parničnog postupka u ukupnom trajanju više od sedamnaest godina, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku, posebice imajući u vidu činjenicu da se u predmetu ne radi o složenoj pravnoj stvari. Naime, mišljenje je Ustavnog suda, da prvostupanjski sud, iako je održao veći broj ročišta, nije učinkovito radio na dovršenju predmeta. Isto tako, prvostupanjski sud je, u više navrata, nalagao tuženiku dostavu dokaza u odnosu na činjenice na koje se isti tijekom postupka pozivao, unatoč procesnim mogućnostima za ubrzanje postupka.

Slijedom navedenog, ocjena je Ustavnog suda da je sud takvim postupanjem podnositelju povrijedio njegovo ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koja su zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Sisku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od dana isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1553/2004

Zagreb, 13. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.