USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

257

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. Đ., H. S., I. C., L. S., K. O. i V. S., svi iz Z., koje zastupa pu­nomoćnica M. S. iz Z., na sjednici održanoj 15. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba I. Đ., H. S., I. C. i K. O. se usvaja.

II. Ustavna tužba L. S. se odbija.

III. Županijski sud u Zadru dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Gž-690/05 (ranije spis Općinskog suda u Zadru, broj: P-2245/86, P-1336/92), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:

– I. Đ. iz Z., u iznosu od 9.200,00 kn;

– H. S. iz Z., u iznosu od 9.200,00 kn;

– I. C. iz Z., u iznosu od 9.200,00 kn;

– K. O. iz Z., u iznosu od 9.200,00 kn.

V. Naknada iz točke IV. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

i

RJEŠENJE

Ustavna tužba V. S. se odbacuje.

Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 27. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 13. prosinca 1986. podnositelji V. S., I. Đ., H. S. i I. C., te V., B. i B. L., podnijeli su Općinskom sudu u Zadru tužbu protiv tuženih N. N. i N. G., radi utvrđenja prava služnosti prolaza i provoza preko zemljišta tuženih.

Ročišta su održana 7. svibnja 1987., 21. rujna 1987., 9. svibnja 1991., 31. svibnja 1991. i 3. srpnja 1991. godine, kada je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda broj: P-2245/86, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.

Rješenjem Okružnog suda u Zagrebu, broj: Gž-160/92 od 21. listopada 1992. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, te je predmet dobio novi broj: P-1336/92.

Tužitelji su podnescima od 16. prosinca 1993., 25. srpnja 1995. i 27. studenoga 1996. požurivali zakazivanje ročišta.

Podneskom od 4. ožujka 1997. godine prvotužitelj V. S. obavijestio je sud da se odriče tužbenog zahtjeva.

Podnositelji su podneskom od 11. rujna 2001. godine proširili tužbu na V. i Ž. L.

Podneskom od 19. rujna 2001. tužitelji B. i B. L. povukli su tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Podneskom od 9. studenoga 2001. K. O. predložila je da joj se dopusti miješanje u ovoj parnici na strani tužitelja.

Na ročištu održanom 22. listopada 2001. naloženo je tužiteljima da dostave u spis dokaz o vlasništvu i posjedu, što su i učinili podneskom od 12. studenoga 2001., dok je novooznačenim tuženima naloženo da dostave odgovor na tužbu.

Podneskom od 6. veljače 2002. godine tužitelji su predložili provođenje očevida na licu mjesta, dok su podnescima od 6. lipnja 2002., 20. kolovoza 2002. i 1. listopada 2002. požurivali zakazivanje ročišta.

Očevid na licu mjesta u prisutnosti vještaka geodetske struke održan je 13. kolovoza 2003. godine. Vještak je pozvan izraditi skicu lica mjesta i ucrtati sve razgledano.

Podneskom od 28. kolovoza 2003. godine tužbi se je pridružila L. S. radi zaštite svojih prava.

Nalaz i mišljenje vještak je dostavio 19. prosinca 2003. godine.

Na ročištu održanom 23. prosinca 2003. godine riješeno je da će se na sljedeće ročište pozvati mjernik zbog prigovora na vještvo te svjedoci radi saslušanja.

Na ročištu od 26. siječnja 2004. godine saslušani su svjedoci i vještak.

Nakon toga održana su ročišta 12. ožujka 2004., 19. travnja 2004. i 10. siječnja 2005., dok je presuda objavljena 24. siječnja 2005. godine.

Protiv navedene presude tuženi su podnijeli žalbu 12. travnja 2005., te je predmet otpremljen Županijskom sudu u Zadru i zaveden pod brojem: Gž-690/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana u odnosu na I. Đ., H. S., I. C. i K. O.

 

Ustavna tužba nije osnovana u odnosu na L. S.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 13. prosinca 1986. godine, tužbom V. S., I. Đ., H. S. i I. C. kao podnositelja, te V., B. i B. L. Općinskom sudu u Zadru, protiv tuženih N. N. i N. G., radi utvrđenja prava služnosti prolaza i provoza preko zemljišta tuženih.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu, trajao ukupno sedamnaest (17) godina, deset (10) mjeseci i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zadru u trajanju od šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 22. listopada 2001. godine, u trajanju od (tri godine, jedanaest mjeseci i šesnaest dana).

Odluka u ovom predmetu donijeta je (10. siječnja 2005.) nakon podnošenja ustavne tužbe, a trenutno se predmet nalazi pred Županijskim sudom u Zadru, povodom žalbe tuženika.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, nisu pridonijeli duljini trajanja sudskog postupka, već naprotiv brojnim podnescima požurivali su zakazivanje ročišta.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, radi se o složenijem predmetu, međutim, ta okolnost ne može opravdati dugotrajnost postupka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u trajanju duljem od sedamnaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud bio neaktivan tijekom jednog duljeg raz­doblja (nepune četiri godine). Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da postupak nije pravomoćno okončan, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljica I. Đ., H. S., I. C. i K. O. na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i III. izreke ove odluke.

U odnosu na podnositeljicu L. S. Ustavni sud utvrđuje da je tek podneskom od 28. kolovoza 2003. godine stupila u parnicu kao tužiteljica, te da postupak pred Općinskim sudom u Zadru u odnosu na nju, od stupanja u parnicu do podnošenja ustavne tužbe traje jednu godinu i dva mjeseca. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud u Zadru s obzirom na trajanje postupka u odnosu na podnositeljicu L. S. nije prekoračio razumni rok, te da joj nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Stoga je u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao u izreci.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama IV. i V. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Županijskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

II.

8. Prema odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud ovlašten utvrditi povredu ustavnih prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, samo u odnosu na osobu o čijim se pravima i obvezama odlučuje u sudskom postupku na koji se ustavna tužbe odnosi, odnosno na osobu koja sudjeluje kao stranka u takvom postupku.

Ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona u odnosu na pod­no­sitelja V.S.

9. Tijekom ustavnosudskog postupka, utvrđeno je da je podnositelj V. S. podneskom od 4. ožujka 1997. godine obavijestio sud da odustaje od tužbenog zahtjeva, odnosno da više ne traži sudsku za­štitu za svoje pravo po tužbi, nakon čega podnositelj više nije bio stranka u tom postupku.

10. Prema odredbi članka 72. Ustavnog zakona, Ustavni sud će rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu, između ostalog, i ako je tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje.

Budući da podnositelj V. S. nije stranka u postupku na koji se ustavna tužba odnosi, nije ovlašten na podnošenje ustavne tužbe.

11. Stoga je, na temelju odredbe članka 32. Ustavnog zakona, riješeno kao u izreci.

12. Objava ove odluke i rješenja temelji se na članku 29. Ustav­nog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3993/2004

Zagreb, 15. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.