USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
309
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio T. M. iz Z., kojeg zastupa
G. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 21. prosinca 2005. godine, jednoglasno
je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-3202/05
(predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-670/94) u najkraćem mogućem roku, ali
ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave
ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe T. M. iz Z., B. B. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 5.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 31. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim
trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim
sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 1. veljače 1994. protiv društva F. T.
d.o.o. S., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski
sud održao je sedam ročišta za glavnu raspravu, proveo je dokaz saslušanjem
podnositelja kao stranke u postupku te je zamolbenim
putem, kod Općinskog suda u Osijeku, proveden dokaz saslušanjem svjedoka. Na
ročištu održanom 12. lipnja 1995. glavna rasprava je zaključena. Protiv odluke
suda broj: Pn-670/94 od 12. lipnja 1995. tuženi je 7.
kolovoza 1995., a podnositelj 29. kolovoza 1995. izjavio žalbu te je predmet
dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje. Odlukom višeg suda broj: Gž-7941/95 od 18. veljače 1997. prvostupanjska odluka je
ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje. U ponovnom postupku, na ročištu
održanom 14. listopada 1997. sud je proveo dopunsko saslušanje podnositelja te
je zaključio glavnu raspravu.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su
sljedeće radnje u postupku:
– protiv odluke broj: Pn-3359/97
od 14. listopada 1997., podnositelj je 27. siječnja 1998., a tuženik 30.
siječnja 1998. izjavio žalbu;
– odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2864/98 od 30. ožujka 1999. prvostupanjska odluka je
ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak;
– na ročištu održanom 13. ožujka 2000. sud je
odredio provođenje dokaza saslušanjem podnositelja i svjedoka;
– ročište zakazano za 5. lipnja 2000. odgođeno
je zbog nepristupa podnositelja;
– ročište zakazano za 10. listopada 2000.
odgođeno je na prijedlog podnositelja;
– na ročištu održanom 22. listopada 2002. sud je
odredio provođenje dokaza saslušanjem podnositelja i svjedoka;
– na ročištu održanom 13. veljače 2003. sud je
saslušao podnositelja te odredio ponovno provođenje dokaza saslušanjem
svjedoka;
– ročište zakazano za 15. travnja 2003. odgođeno
je zbog neuredne dostave poziva svjedoku;
– zbog nepristupa
uredno pozvanog podnositelja na ročište zakazano za 6. listopada 2003.,
nastupilo je mirovanje postupka;
– podneskom od 9. siječnja 2004. podnositelj je
sudu predložio nastavak postupka;
– ročište zakazano za 28. lipnja 2004. odgođeno
je zbog nepristupa svjedoka;
– na ročištu održanom 19. listopada 2004. sud je
proveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka;
– na ročištu održanom 10. veljače 2005. glavna
rasprava je zaključena, a odluka je objavljena na ročištu održanom 25. veljače
2005.;
– protiv prvostupanjske odluke broj: P-4414/99
od 25. veljače 2005. tuženik je izjavio žalbu te je predmet upućen Županijskom
sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gžn-3202/05.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je tužbom
podnositelja od 1. veljače 1994.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 31. ožujka 2005., a
do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da
je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
jedanaest (11) godina i trideset (30) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se
najprije vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, u povodu žalbi stranaka, kada je
predmet, odlukom višeg suda, dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak.
U ponovnom postupku sud je održao više ročišta
za glavnu raspravu, saslušao podnositelja te, zbog nepristupa
podnositelja na zakazano ročište, odredio mirovanje postupka. U povodu
prijedloga podnositelja, sud je postupak nastavio te je u nastavku postupka
održao tri ročišta za glavnu raspravu, saslušao svjedoka te odlučio o tužbenom
zahtjevu.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao
tužitelj u parničnom postupku, znatno doprinio duljini postupka prije i nakon
5. studenoga 1997. Naime, zbog nepristupa
podnositelja na ročišta zakazana za 26. travnja 1994., 19. rujna 1994. i 5.
lipnja 2000. sud je ročišta odgodio dok je ročište zakazano za 10. listopada
2000., odgodio na prijedlog podnositelja.
Nadalje, zbog nepristupa
uredno pozvanog podnositelja na ročište zakazano za 6. listopada 2003.
nastupilo je mirovanje postupka.
Doprinos podnositelja u duljini postupka Sud je
uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade podnositelju zbog povrede
ustavnog prava na suđenje u razumnom roku.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju
ne radi o složenoj pravnoj stvari.
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom
predmetu ukupno traje preko jedanaest (11) godina. Imajući u vidu okolnost da
predmet koji nije složene naravi još uvijek nije
pravomoćno okončan, kao i činjenicu da je bilo razdoblja neaktivnosti
prvostupanjskog suda (i to u razdoblju od 20. svibnja 1999. do 13. ožujka
2000., te u razdoblju od 16. listopada 2000. do 22. listopada 2002.), kao i
ukupno trajanje postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i
neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, podnositelju povrijeđeno ustavno
pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči
o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1489/2005
Zagreb, 21. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.