USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
315
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio »M.« o. z. iz Z., kojeg
zastupa Zajednički odvjetnički ured A. V. i I. M. iz
Z., na sjednici održanoj dana 21. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-3125/02
(ranije: P-4922/93), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju »M.« o.
z. iz Z., Lj. J. 6, određuje se primjerena naknada
zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je, na temelju članka 63.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio 7. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka
koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-3125/02 (ranije:
P-4922/93), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske
odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u
Zagrebu broj: P-3125/02 (ranije: P-4922/93), utvrdio sljedeće pravno relevantne
činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog
člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 25. lipnja 1993. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, T. k. iz Z. i M. D. iz Z., radi
isplate.
Do 5. studenoga 1997. godine sud je održao
ročišta 20. rujna 1993., 18. studenoga 1993., 27. siječnja 1994., 7. rujna
1994. i 26. rujna 1997. godine, te je provedeno građevinsko vještačenje.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, održano je
ročište 8. prosinca 1997. godine na kojem je zaključena glavna rasprava i
donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Tuženi su 3. travnja 1998. godine izjavili žalbu
protiv presude.
Spis je 11. veljače 1999. godine otpremljen
Županijskom sudu u Zagrebu koji ga je remisorno
vratio 11. travnja 2000. godine radi pribave uredne punomoći za zastupanje
podnositelja te punomoći za zastupanje prvotuženog.
Općinski sud u Zagrebu je pribavio tražene
punomoći i spis 25. svibnja 2001. godine ponovno otpremio Županijskom sudu u
Zagrebu, koji je rješenjem, broj: Gž-5784/01 od 12.
ožujka 2002. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet 27.
ožujka 2002. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 18. listopada 2002. godine sud je
riješio dostaviti spis vještaku te po njegovom očitovanju zakazati ročište.
Podneskom od 31. siječnja 2003. godine vještak
je dostavio svoje očitovanje.
Na ročištu 15. rujna 2003. godine punomoćnik
tuženika predložio je dopunsko saslušanje vještaka pa je ročište odgođeno, a
sljedeće je zakazano za 6. studenoga 2003. godine.
Ročište zakazano za 6. studenoga 2003. godine
nije održano zbog spriječenosti suca.
Na ročište 26. siječnja 2004. godine nije
pristupio uredno pozvani vještak pa je ono odgođeno. Sljedeće je zakazano za
31. siječnja 2004. godine, te je odlučeno da se vještak na to ročište pozove
pod prijetnjom novčane kazne.
Na ročištu 31. siječnja 2004. godine proveden je
dokaz dopunskim saslušanjem vještaka. Punomoćnik tuženika prigovorio u
cijelosti očitovanju vještaka i predložio provođenje novog vještačenja. Sud je
riješio o prijedlogu odlučiti pismenim putem.
Rješenjem od 5. srpnja 2004. godine Sud je
odredio provođenje građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku uz provođenje
očevida na licu mjesta 10. rujna 2004. godine. Ujedno je pozvao tuženog da
uplati predujam za provođenje vještačenja.
Podneskom od 26. srpnja 2004. godine tuženi je
predložio da se obavi očevid na kojem bi se utvrdilo je li uopće moguće
provođenje građevinskog vještačenja, obzirom da je u prostoru u K. u. 52 došlo
do velikih izmjena pa je upitno može li se uopće ponoviti vještačenje, a s
obzirom na visoke troškove vještačenja.
Podneskom od 10. siječnja 2005. godine podnositelj
je predložio zakazivanje ročišta i zaključenje glavne rasprave.
Na ročištu održanom 12. srpnja 2005. godine
određeno je provođenje građevinskog vještačenja.
Sud je rješenjem od 25. kolovoza 2005. godine
pozvao stranke da svaka uplati pola predujma za vještačenje.
Predujam za vještačenje uplaćen je 12. listopada
2005. godine.
Rješenjem od 24. listopada 2005. godine vještak
je pozvan da preuzme spis.
Vještak je 12. prosinca 2005. godine preuzeo
spis.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 25.
lipnja 1993. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije),
koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje
u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 7. prosinca 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11)
godina, pet (5) mjeseci i dvanaest (12) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona
o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je
trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dva (2) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom,
razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je nakon jednog
mjeseca i tri dana donio presudu. Nakon toga, postupak se vodio pred
Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon oko dvije godine i mjesec dana donio
rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu. U navedeno razdoblje nije
uračunato vrijeme, u trajanju od više od jedne godine, koje je bilo potrebno
Općinskom sudu u Zagrebu da po remisornom traženju
Županijskog suda u Zagrebu pribavi punomoći.
Od 27. ožujka 2002. godine postupak se ponovno
vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji nakon održavanja ročišta 31. siječnja
2004. godine sljedeće ročište nije zakazao do podnošenja ustavne tužbe, te
nadalje do 12. srpnja 2005. godine. Povrh toga, taj sud nakon ukidanja
prvostupanjske presude donesene 8. prosinca 1997. godine nije donio novu
meritornu odluku.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno
relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i dva
dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka,
neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da
se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom koji nakon ukidanja prve
meritorne odluke donesene 8. prosinca 1997. godine nije donio novu meritornu
odluku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u
razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4773/2004
Zagreb, 21. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.