USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

353

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio G. B. iz M. L., na sjednici održanoj 11. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Malom Lošinju dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-150/92(P-15/91, P-191/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe G. B. iz M. L., K. 41, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 11. veljače 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine trajanja parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 4. kolovoza 1989. godine podnio tužbu protiv tuženika T. P., G. de R., L. de R., A. de R., A. S., R. S., M. S., A. S., G. M. i E. M. radi utvrđenja prava vlasništva i isplate naknade.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda i rješenje Općinskog suda u Malom Lošinju broj: P-191/89 od 3. rujna 1990. godine, rješenje Okružnog suda u Rijeci broj: Gž-2321/90 od 19. prosinca 1990. godine, presuda na temelju odricanja Općinskog suda u Malom Lošinju broj: P-15/91 od 26. veljače 1991. godine, rješenje Općinskog suda u Malom Lošinju broj: P-15/91 od 17. lipnja 1991. godine o određivanju privremene mjere zabilježbe postojanja parničnog postupka i zabrane otuđenja sporne nekretnine, presuda na temelju odricanja i presuda Općinskog suda u Malom Lošinju broj: P-15/91 od 17. lipnja 1991. godine i rješenje Okružnog suda u Rijeci broj: Gž-2264/91 od 13. svibnja 1992. godine.

Tijekom tog razdoblja drugotuženik je preminuo.

Na ročištu održanom 29. travnja 1999. godine određeno je provođenje dopunskog vještačenja, dokaz saslušanjem stranaka te je pozvan punomoćnik prvotuženika da specificira tužbene zahtjeve istaknute u tužbama zaprimljenim pod brojevima: P-147/93 iP-228/93.

Vještak je 9. prosinca 1999. godine vratio spis bez nalaza.

Rješenjem suda od 8. studenoga 2000. godine imenovan je punomoćnik za primanje pismena tuženicima koji žive u inozemstvu. Rješenje je otpremljeno diplomatskim putem 13. studenoga 2000. godine.

Podneskom od 25. siječnja 2002. godine podnositelj je podnio prijedlog za izdavanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja sporne nekretnine.

Kako dostava rješenja od 8. studenoga 2000. godine nije izvršena diplomatskim putem sve do 14. veljače 2003. godine, sud je dao nalog da se dostava izvrši direktno za sve tuženike osim za E. M., za koju je utvrđeno da je pokojna.

Podneskom od 5. veljače 2004. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 25. studenoga 2004. godine određeno je provođenje dopunskog vještačenja te je spis 21. prosinca 2004. godine dostavljen vještaku, koji je 30. siječnja 2005. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Na ročištu održanom 21. travnja 2005. godine stranke su dale primjedbe na nalaz vještaka. Podneskom predanom na tom ročištu podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev, a prvotuženik je naveo da je A. S. preminuo te je predložio prekid postupka.

Ročišta su održana 4. studenoga 2005. i 14. prosinca 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Malom Lošinju te uvida u presliku spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Postupak pred Općinskim sudom u Malom Lošinju započeo je 4. kolovoza 1989. godine tužbom podnositelja protiv tuženika T. P., G. de R., L. de R., A. de R., A. S., R. S., M. S., A. S., G. M. i E. M. radi utvrđenja prava vlasništva i isplate naknade.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarod­ni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 11. veljače 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina, šest (6) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i šest (6) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Malom Lošinju koji je održao dva ročišta (29. travnja 1999. i 25. studenoga 2004. godine). Tijekom tog razdoblja provedeno je dopunsko vještačenje. U postupanju Općinskog suda u Malom Lošinju nakon svake poduzete radnje bio je veći zastoj i to od 5. studenoga 1997. do 29. travnja 1999. (jedna (1) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana), od 29. travnja 1999. do 8. studenoga 2000. (jedna (1) godina, šest (6) mjeseci i devet (9) dana, od 8. studenoga 2000. do 14. veljače 2003. (dvije (2) godine, tri (3) mjeseca i šest (6) dana), od 14. veljače 2003. do 25. studenoga 2004. (jedna (1) godina, devet (9) mjeseci i jedanaest (11) dana), što ukupno iznosi sedam (7) godina i devetnaest (19) dana.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u postupku postoje elementi složenosti postupka jer većina tuženika ima prebivalište u Republici Italiji, pri čemu se dostavljanje pismena trebalo vršiti diplomatskim putem. Složenosti predmetu pridonijela je i činjenica da su neki od tuženika preminuli tijekom postupka. Međutim, Ustavni sud ističe da navedene okolnosti ne mogu opravdati vođenje postupka u trajanju preko petnaest godina.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u slučaju podnositelja vodi preko petnaest godina. Pri ocjeni Ustavni sud razmatrao je razdoblje nakon 5. studenoga 1997. godine u kojemu je Općinski sud u Malom Lošinju održao samo dva ročišta i proveo dopunsko vještačenje, s time da je u postupanju suda bilo više duljih zastoja u ukupnom trajanju od sedam godina i devetnaest dana. Polazeći od navedenog te imajuću u vidu činjenicu da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Repub­like Hrvatske.

6. Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Predsjednik Općinskog suda u Malom Lošinju dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-708/2005

Zagreb, 11. siječnja 2006.      

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.